RIJEKA  Filmski segment festivala Tobogan, koji se održava u riječkom Art-kinu od 16. do 23. srpnja s EPK pečatom, rezerviran je i za neke od vrhunaca francuske animacije. Uz »Putovanje jednog princa« Jean-Francoisa Laguioniea i Xaviera Picarda, sutra je na rasporedu neodoljiva »Slavna invazija medvjeda na Siciliju« (»La fameuse invasion des ours en Sicile«) u režiji Talijana s pariškom adresom Lorenza Mattottija, čija se svjetska premijera dogodila u sklopu lanjskog Cannesa. Iako je riječ o talijanskom autoru koji je posegnuo za stripovskim predloškom legendarnog Dina Buzzatija, koji je u nastavcima išao tijekom 1943. u Corriere dei piccoli kao talijanskoj verziji Politikinog zabavnika, film je snimljen u produkciji francuskih studija. Time se Mattottijev komad nadovezuje na neke od vrhunaca ovogodišnje francuske animacije, poput Clapinova »J’ai perdu mon corps«.

Pripremite maramice

Iako je dobra vijest da će publici Art-kina biti dostupna talijanska verzija filma, autorov komad snimljen je s pečatom etablirane francuske produkcijske kuće Prima Linea, koja stoji iza »Crvene kornjače« Michaela Dudoka de Wita i »Loulou, l’incroyable secret« Erica Omonda. Omondova vuka sada zamjenjuju Mattottijevi/Buzzatijevi medvjedi (Mattotti je poznat i kao autor crteža iz uvodne špice triptiha »Eros« koji su snimili Antonioni, Wong Kar-wai i Soderbergh). A »Slavna invazija medvjeda na Siciliju« njegov je dugometražni debi. I sam De Wit povezao ga je u svom izvještaju iz Annecyja s retorikom Commedie dell’arte. Premda se Buzzatijeva priča u isti mah ulaguje djeci i odraslima. Medvjed Leonizio predvodi izgladnjelo krdo kroz snježne planine, boreći se s trupama sicilijanskog Velikog vojvode, kojeg će poraziti, ali i pronaći sina Tonia kojeg su oteli lovci (pripremite maramice!), da bi postao novi kralj, inicirajući epohu pacifističkog suživota.

Izvanvremenska dimenzija

Mattotti, doduše, promatra originalne Buzzatijeve ilustracije, čiji slobodni i nonšalantni pokreti balansiraju negdje na pola puta između simbolizma, nadrealizma i metafizike. No on će ih donekle simplificirati i prilagoditi dječjem uzrastu. Iako time ne odbacuje njihovu nesavršenu privlačnost. To reduciranje oblika svedeno je na lukavu deformaciju tijela (promatrati lik profesora De Ambrosisa) i stilizaciju prostora. Iako je Mattottijev narativ zaustavljen u izvanvremenskoj dimenziji, krcatoj aluzijama, sugestijama i misterijima.

Ta ista dimenzija priziva svijet bajki, ali i talijanskih »cantastoria« na koje se referira lik male Almerine (ime je dobila po Buzzatijevoj ženi). Zato scenarij koji uz Mattottija i Jean-Luca Fromentala potpisuje i provjereni Thomas Bidegain (»Hrđa i kost«, »Prorok«, »Dheepan«, »Obitelj Belier«), pokušava podariti Buzzatijevu stripovskom predlošku dostatnu dozu zgusnutih sjena.

Iako one zadržavaju duboki nemir prirode, uz mogućnost suživota, ali i suptilnu ljudsku bol. Ostaje tek uznemirujuća nota smrti, rata i neizbježnosti razdvajanja. »Lasciate in pace queste storie«, kazat će stari medvjed kojem glas posuđuje ni manje ni više nego veliki Andrea Camilleri, u nas poznatiji kao autor »Inspektora Montalbana«. Jer, Mattottijeve priče i slike tek su površinski tragovi riječi koje nas vode u tajne i misteriozne svjetove. U ratu medvjeda i ljudi, transformiranom u ekspresivnu igru olovke i pastela, garniranu digitalnim alatima.