Rudolf Klepač fascinirao je ne samo svojom fantastičnom tehnikom sviranja i nesvakidašnjom muzikalnošću, već i perfekcionizmom, što je kod nas do danas rijetka pojava – kaže autorica monografije Bosiljka Perić Kempf
VARAŽDIN U povodu stote obljetnice rođenja najpoznatijeg hrvatskog fagotista Rudolfa Klepača, ugledna glazbena kritičarka i publicistica Bosiljka Perić Kempf – na poticaj umjetnikove kćerke Marine Würth-Klepač – objavila je dvojezičnu monografiju posvećenu glazbeniku koji je u svijetu bio poznat kao »Mozartov fagotist«.
–Zvali su ga i »Heifezom i Rubinsteinom fagota«, dakle, uspoređivali s dvojicom najvećih majstora svog instrumenta jednog vremena, što je ujedno bio i najveći kompliment njegovu muziciranju – rekao je Ernest Fišer, uvodeći u predstavljanje monografije »Rudolf Klepač«, koja je održana kao jedan od popratnih programa Varaždinskih baroknih večeri, u organizaciji HNK Varaždin, Koncertnog ureda i varaždinskog ogranka Matice hrvatske.
Govoreći o svom ocu, Marina Würth-Klepač je rekla da je u godini obilježavanja stote obljetnice njegova rođenja u Zagrebu održan prigodni koncert, u Muzeju grada otvorena izložba s artefaktima iz Klepačeva života (očevu arhivu ona je donirala ovom muzeju), a uz financijsku pomoć Ministarstva kulture RH i Austrijskog kulturnog foruma, tiskana je monografija, koja ostaje na uvid budućim generacijama zaljubljenika u glazbu kao jedini cjelovit dokument o vremenu i dosezima jednog iznimnog umjetnika kakav je bio Rudolf Klepač.
Karijera u Salzburgu
– Kroz ovu sam knjigu zaista upoznala svog oca, dobila odgovore na pitanja za koja sam mislila da nikad neće biti odgovorena… – rekla je Würth-Klepač, posebno se zahvaljujući autorici što je jedno poglavlje knjige posvetila njenoj majci, operetnoj umjetnici Ruži Cvjetičanin.
– Iako je mogla imati daleko značajniju pjevačku karijeru – bila je zvijezda operete između dva rata – ona se posvetila obitelji i mom ocu omogućila potpuno prepuštanje glazbenoj karijeri, podržavajući i mog mlađeg brata Željka, nažalost prerano preminulog, da nastavi očevim stopama.
– Rudolf Klepač fascinirao me svaki put ne samo svojom fantastičnom tehnikom sviranja i nesvakidašnjom muzikalnošću, već i perfekcionizmom, što je kod nas do danas rijetka pojava, započela je svoje izlaganje o umjetniku čiju je monografiju potpisala Bosiljka Perić Kempf.
– U Salzburg nije došao kao mladi glazbenik na audiciju – ne, Rudolf Klepač je s 42 godine i dobrom pozicijom u Zagrebu, prihvatio poziv Ernsta Märzendorfera, dirigenta Mozarteum orkestra, koji je s njim potpisao dvogodišnji ugovor za angažman prvog fagotista i solista na turnejama.
Zanimljivo je da je Märzendorfer čuo Klepača samo kao orkestralnog glazbenika, prigodom gostovanja Zagrebačke filharmonije u Grazu 1954. godine. Odmah je uočio njegovu osobitost i ponudio mu angažman. Bio je to prijelomni trenutak u Klepačevoj karijeri, ugovor se produžio na više od trideset godina rada s jednim od najboljih orkestara u svijetu, a time i tri desetljeća suradnje s vrhunskim glazbenicima.
Tonsko svjedočanstvo
U karijeri Rudolfa Klepača ništa nije bilo slučajno – kao najtalentiraniji u klasi Antona Kubina, on je imao prilike usvojiti najbolje odlike češke škole fagota, pa je došao u Salzburg kao vrhunski glazbenik, a to je ta sredina znala prepoznati. I cijeniti.
U Salzburgu se bavio i pedagoškim radom, bio je poznat po izvrsnosti, uljudnosti i visokim kriterijima! Jedan od njegovih studenata bio je i sin, Željko Klepač, koji je također ostvario lijepu karijeru, ali u našoj sredini nikad nije bio adekvatno valoriziran.
Unatoč angažmanu u Austriji, Rudolf Klepač ostao je vezan uz Zagrebačku filharmoniju i našu muzičku sredinu. Inspirirao je naše najznačajnije skladatelje – za njega su koncerte pisali Kelemen, Krek, Šulek, Papandopulo, Bjelinski, a za afirmaciju vrhunskih hrvatskih ansambala u inozemstvu učinio je više od čitave naše diplomacije! – zaključila je Perić Kempf, ograđujući se, na kraju, od tehničkog uređenja monografije, s kojim je (u izdanju Naklade Jesenski i Turk) izrazito nezadovoljna.
Monografija Rudolf Klepač je dvojezična, prijevod na njemački je sačinio Boris Perić, čime je inozemnoj publici otvoren pristup ovoj knjizi, a opremljena je i nosačem zvuka u izdanju »Cantusa«, sa snimkama iz Salzburga i Zagreba, pri čemu su se svi sudionici odrekli izrazito skupih autorskih prava, kako bi monografija o jednom vrhunskom glazbeniku imala i svoje tonsko svjedočanstvo.
Predstavljanje monografije »Rudolf Klepač« – izvedbom dvaju stavaka iz Mozartove Sonate za fagot i violoncello – upotpunili su fagotist Petar Križanić i violončelist Krešimir Lazar.
