ZAGREB – Poezija je u našem kulturnom krugu oduvijek ljubila margine. Stoga je bespredmetno naricanje nad činjenicom da je tome tako. Jednostavno, ne živimo kulturu u kojoj se poezija čita na stadionima, kao što to znade biti slučaj u Južnoj Americi. No ima jedna caka u suvremenom nam, digitalnom okruženju; vidljivost ponekad posve marginalnih pojava može biti/postati puno veća uz »jednostavan« ulog pojačanih doza entuzijazma. Pa dok tiskani časopisi umiru, a knjige poezije su tek ekscesi izdavača, internetske platforme u našoj suvremenosti pokazuju njenu nevjerojatnu živost.

Čitanje suvremene poezije

O tim našim najpropulzivnijim platformama višekratno smo pisali, pa nas tako veseli ponovno pojavljivanje projekta Željka Belinića »Čovjek-časopis« nakon kratkog izbivanja, no jednako tako veseli nas i pojava nove jedne platforme, koja, iako vrlo mlada, plijeni ozbiljnošću i predanošću.

Pogotovo smo toga dojma nakon razgovora s njenom pokretačicom Gordanom Kovačić.

Platformi je naziv »Poetski tren« i trenutno je kombinacija Facebook stranice i YouTube kanala. Na istoimenoj stranici nalaze se tako linkovi na kanal, na čijim odredištima Gordana Kovačić čita suvremenu poeziju na pozadini pomno odabrane glazbe, čemu je pridružen i fotografski materijal, što sve zajedno čini lijep umjetnički paket.

Ono što nekom čitatelju ovoga teksta još uvijek ne mora biti jasno, to je ključna kvalifikacija pokretačice ovoga projekta: ona je, naime, spikerica Hrvatske radiotelevizije. No ovaj projekt s HRT-om u tom smislu nema veze; on je entuzijastički produkt nemirna, aktivnog duha zaljubljenog u poeziju. Ali ono što je odlično u svemu tiče se, dakle, upravo čitanja. Prvo, školovani glas i dikcija, pa čak i boja koju odmah prepoznajete, dižu cijelu stvar na višu razinu. A onda je tu i interpretacija, koja se savršeno smješta između dvaju neželjenih polova: na jednom je sam autor/autorica, koji počesto, nažalost, prilično loše interpretira vlastite stihove, a na drugom je glumac, koji prečesto iskasapi pjesmu pretjeranom egzaltacijom. Kovačić čita razgovijetno, vješto, emotivno, ali nenametljivo, uz razumijevanje sintakse stiha, provodne motive i sveopći dojam, ton i fon pjesama.

Glazba i likovni materijal

Zasad pokazuje i odličan ukus, pa i po tome što preferira žene (koje u suvremenoj hrvatskoj poeziji trenutno prilično dominiraju, i kao novi i kao već aktivni glasovi), no ona nam govori da je to sa ženama ipak plod slučajnosti. Tako se među Monikom Herceg, čijom je pjesmom »Ptičje smrti« počela odiseja »Poetskog trena«, Nadom Topić, Sonjom Manojlović, Oljom Savičević Ivančević i Andrianom Škuncom, našlo mjesta i za Marka Tomaša, kao i za jedan zanimljiv projekt same Gordane Kovačić. Naime na Međunarodni dan jazza Kovačić je objavila glazbenu interpretaciju svoje vlastite pjesme, balade »Tvoja«, glazbenog dua DuArte, koji čini zajedno s Lukom Žužićem. Sve ovo otvara brojne teme, od džezerskog backgrounda do entuzijastične ljubavi prema poeziji, ali ne samo poeziji i ne samo ženskoj.

– Ma to je baš slučajno tako ispalo, evo uskoro ćemo imati Tjedan Sandora Maraia, čitat ću crtice iz njegove »Knjige o travama« – kaže nam Kovačić, objašnjavajući da je originalna ideja iza »Poetskog trena« upravo taj trenutak, svojevrsna kratkoća potrebna slušatelju da se zadrži na jednoj interpretaciji. I to neće ekskluzivno biti pjesma, može biti i crtica, pa i kratka priča. Uz pomno biranu glazbu i fotografski/slikovni materijal.
Po tom pitanju Kovačić ima želju uključiti razne profile umjetnika u svoj projekt, pa ju tako vesele već i neke prve potvrde prijatelja glazbenika koji će pridonijeti originalnim glazbenim prilozima, a slično planira napraviti i s likovnim umjetnicima, fotografima, čiji bi se radovi lijepo mogli složiti s pročitanim tekstovima.

– Vidjet ćemo koliko će to sve biti moguće, jer kontrola je puno teža kada radite s više ljudi; ja znam što točno mogu i kada isporučiti, ali s drugim umjetnicima to još moram provjeriti – kaže Kovačić.

Pitamo ju što stoji iza ideje za pokretanjem ove inicijative. Kaže da je od početka znala da ne želi da taj njen projekt bude samo neki brzinski hir; ideja iza toga puno je ambicioznija, akoprem potpuno nekomercijalna, a to je baza pročitanih tekstova koja ostaje kao trag jednog vremena.

– Imam viziju da to bude moj trajni doprinos zajednici, koji ostaje zauvijek na platformi, i koji vidim kao zbirku koja će rasti, rasti, rasti i polako, ali sigurno stjecati poklonike. Naravno drago mi je kad se jave pjesnici i kažu da im je interpretacija dobra, ali još mi je i draže kad mi se jave ljudi za koje znam da ne čitaju poeziju pa mi kažu: »Čuj, znaš da ne čitam poeziju, ali uživam te slušati, stavim si na loop i… kako je to meni dobro!« – kaže Kovačić.

Pjesničke inicijative

Ali nije ona u pjesničkim inicijativama sasvim nova pa da je preveliko iznenađenje ovaj »Poetski tren«; red je spomenuti da je 2010. na Prvom programu Hrvatskog radija ponedjeljcima iza ponoćnih vijesti producirala emisiju »Stihovi i glazba«, 50-minutne priloge s pomno odabranom glazbom, koju se nigdje drugdje nije moglo čuti u eteru, i poezijom. Zatim je 2015. bila »Poetska četvrt«, 15 minuta hrvatske poezije i glazbe koji su išli srijedom na streamu Glasa Hrvatske, namijenjeno Hrvatima izvan zemlje. Sve to, dakako, nije bilo u opisu njena spikerskog posla na HRT-u pa je taj one-girl-band ritam bilo teško izdržati više od jedne sezone.

– Nakon toga nisam više poduzimala nikakve medijske pothvate, osim što u »Metafori«, koju vodi Ivica Prtenjača, često recitiram uz kolegu Ivana Kojundžića. A onda je došao »Poetski tren« i pomislila sam, ma neka makar i pet ljudi čuje, dobro je. Zato me iznenađuje da se u tako kratkom vremenu dogodio takav interes – kaže Kovačić, aludirajući na promet na stranici, ali i na naš poziv.

Po pitanju izbora pjesama ističe da budući da je projekt na početku, nastoji izabirati relativno kraće pjesme, ili crtice, priče, da to doista bude tren koji neće nekoga odbiti barem duljinom. Ali to ne znači da se tamo neće ponekad naći i neki dulji prilog; pa recimo već je prilog s pjesmom Olje Savičević Ivančević »Mala ulica za seks« gotovo četiri minute dug, a tako će biti i u raznim »tjednima« koji nas očekuju, tematskim tjednima, recimo, brazilske poezije ili pojedinačnog pjesnika/pjesnikinje, koji mogu poslužiti i kao teaseri, najave novih zbirki pjesama.

– Doista mi je želja da to traje; uzimam to kao ozbiljnu obavezu, što to i jest, jer iziskuje dosta vremena i truda, ali želim da se poezija više vidi i vjerujem da bi svijet bio bolji kad bi ljudi čitali više poezije. Kaže jedan moj kolega džezist: »Ajme, to je gori jazz od jazza«. Tako da imam iskrenu želju, bez kalkulacije, jedino u smislu rasta kako to napraviti da dopre do većeg broja ljudi. Tu nema zarade, ali mene to oplemenjuje, pa se nadam da će tako djelovati i na druge – kaže Kovačić, najavljujući u danima i tjednima koji slijede nove priloge: pjesme Lane Derkač i Ane Ahmatove, pa spomenuti Tjedan Sandora Maraia, koji će prekinuti ženski niz, a nakon toga tko zna, valja nam pratiti pa saznati.

O biografiji i pjevanju

Zanimljiva je biografija Gordane Kovačić, koja je diplomirala, magistrirala i doktorirala logopediju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s užim zanimanjem za akustička i psihoakustička obilježja glasova vokalnih profesionalaca, kako to kaže njena biografska bilješka. Četiri se godine znanstveno usavršavala i na Institutu za fonetske znanosti Sveučilišta u Amsterdamu, da bi se spikerima Hrvatskoga radija pridružila 2007. godine, nakon što je već prije na HTV-u vodila emisiju »Vrijeme za jazz« i pjevala uz ugledne džeziste i Big Band HRT-a, da bi 2014. s pijanistom i trombonistom Lukom Žužićem osnovala glazbeni duo DuArte.

O pjevanju svoje pjesme na »Poeziji na tren« kaže da je eksces, nikako izraz nje kao pjesnikinje.
– To je pjesma koju sam napisala da bi se pjevala, nisam ja pjesnikinja, iako jesam poskrivečki pisala, ali tko nije – kaže Kovačić.

O biranju

Kovačić ističe da je na početku pjesme birala isključivo po onome što ju je kao čitačicu oduševljavalo.

– Evo, »Ptičje smrti« Monike Herceg, ta me pjesma toliko ganula… Uvijek sam se pitala, budući da jako volim ptice, gdje budu kad uginu, kako to da nikada ne možeš naći mrtvu ptičicu, osim ako joj neka mačka nije skratila život ili slično. Pa nemoguće je da ona predvidi smrt i skrije se negdje. I onda je naišla ta pjesma, i baš me pogodila.

Hm, smrt za početak portala, ne znam, ali toliko je lijepa ta pjesma. A i glazbu pomno biram, sve je vrlo promišljeno, jer iako nisam toliko aktivna, ja sam ipak glazbenica i nisam prestala imati muzičko uho. Muzika jest u podlozi, ali jako je važna; ona može podići, a može i unakaziti pjesmu – kaže Kovačić.