NA DVIJE LOKACIJE

Otvorene samostalne izložbe Alena Šimokovića »Babel – Styx, od prostora nesporazuma do granica beskraja«

Ervin Pavleković

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Izložbe su otvorene u Galeriji »Juraj Klović« i u Palači šećera, a autor njima propituje odnos komunikacije, odnosno jezika i migracija. Publika je šetala između dviju prostorno udaljenih lokacija



RIJEKA – Izložbe zanimljivih naziva i još zanimljivijih koncepata, »Babel – Styx, od prostora nesporazuma do granica beskraja« Alena Šimokovića jučer su otvorene na dvjema lokacijama, u Galeriji »Juraj Klović« i u Palači šećera, a autor njima propituje odnos komunikacije, odnosno jezika i migracija. Da se radi o umjetničkom konceptu te dijalogu između migracija i stanja suvremenosti, pokazuje i šetnja između dviju prostorno udaljenih lokacija na kojima su izložbe otvorene.



Kustos izložbe »Babel«, mr. sc. Ervin Dubrović, uvodno je istaknuo kako se s obzirom na autorov gotovo tridesetogodišnji rad opus može smatrati definiranim ili gotovim, no Šimoković je sklon istraživanju i promjenama. Izložba »Babel«, govori, asocira na Babilon, pobrkane jezike, pobrkano razumijevanje.


Interpretacija kaosa




– Ako nema razumijevanja, nema ni komunikacije, ni jezika, svijet postaje naopak, nastane zbrka, kaos. Riječi više nisu riječi, nego su se raspale u slova, značenja više nema; imamo likovno značenje, imamo slova koja su svako za sebe u nekom kaosu, a opet u nekom likovnom redu. Jedna zanimljiva tema koja ima dvostruko ishodište, i ovo obiteljsko-zanatsko-tradicijsko i ovo intelektualno promišljanje i komentar na suvremeni svijet i teškoće komunikacije, ističe Dubrović te dodaje kako je ovo autorova interpretacija kaosa u komunikaciji.



Prva izložba, »Babel«, otvorena je u HDLU-ovoj Galeriji »Juraj Klović«, a karakterizira je grafička linija nastala na tragu sačuvanih pismoslikarskih šablona koje su pripadale autorovom ocu. Umjetnik je njihovim korištenjem stvorio slike od slova i riječi – bez značenja. U tom smislu, radi se o aktualnome svijetu koji briše komunikacijske granice, a prevladavaju žamor, šum i konfuzija, pa je sve manje i razumijevanja. Još od babilonske katastrofe čovječanstvo nije uspjelo pronaći zajednički jezik, već je sve više nesporazuma. Upravo u tome jezičnome rasapu i nerazumijevanju Šimoković vidi prauzrok prvih migracija.


Tema migracija


Oslanjajući se na migracije nastala je i druga Šimokovićeva izložba »Styx« koja je izložena u Palači šećera Muzeja grada Rijeke, a propituje migracije i migriranje u nepoznato. Prema riječima kustosice izložbe »Styx« Eme Makarun, ovo je prva likovna izložba u Palači šećera, satkana je od niza atributa i motiva koji su autora potaknuli na rad, a vezani su za migracije, temu koja je vrlo aktualna već stoljećima i koja upućuje na vjersko, socijalno, političko… Autor na slikama donosi prostore u kojima čovjek ne želi biti, radi se o mjestu koje nema veze s prirodom, a zrače težinom i ekspresivnošću, istaknula je kustosica.



Dok prvu izložbu karakterizira monokromija, za drugu je karakterističan kolorizam površine. Uzimajući migracije kao okosnicu, druga izložba podrazumijeva i razna stradanja i okrutnosti, ili, kako kaže umjetnik: »Možda je svaki nesporazum i neslaganje, svaka disonanca koja vodi u migracije, samo harmonija koju ne razumijemo?«.


Ljudi i ptice


Vezano za izložbu »Styx« Šimoković kaže: »2015. godine Europu je pogodila velika migracijska kriza. Masovne migracije stanovnika afričkih i azijskih zemalja prema državama Europske unije, u potrazi za boljim životom i srećom, postale su naša svakodnevica. Crnom bojom slikao sam ljude i ptice na slikama koje su prikazivale migracije, želeći na taj način zabilježiti mučne prizore ljudskih stradanja i seoba. Migriranja u nepoznato. Svijet u kojem živimo postaje sve okrutnije mjesto za život. Pohlepa i egoizam najveći su pokretači napretka koji neminovno vodi u propast«.


Izložbe su nastale u suradnji HDLU-a i Muzeja grada Rijeke.