Ove godine jazz zajednica obilježava 100. rođendan slavnog američkog jazz kontrabasista Raya Browna. Bio je jedan od najvećih jazz virtuoza svih vremena. Razvio je pristup sviranju violončela u jazz glazbi. U tom kontekstu važan je njegov album »Jazz Cello« iz 1960. Njegovo sviranje odlikovali su iznimna tonska rezonancija, suptilno razumijevanje harmonije i nevjerojatna tehnika. Zahvaljujući tome svirao je u gotovo svim važnijim klubovima i koncertnim dvoranama diljem Europe, Azije i SAD-a te je surađivao s najvećim glazbenicima, između ostalih s Dukeom Ellingtonom, Louisom Armstrongom, Billyjem Eckstineom, Artom Tatumom, Charliejem Parkerom, Tonyjem Bennettom, Sarah Vaughan, Nancy Wilson i Frankom Sinatrom. Brown je nastupao sve do svoje smrti, 2. srpnja 2002.

Ray Brown je dobitnik mnogobrojnih priznanja i nagrada, uključujući nagradu Playboyeve ankete All-Star Poll koju je osvajao gotovo svake godine od njezina pokretanja 1958. Također je osvojio niz nagrada prema izboru čitatelja časopisa Down Beat te nagrada kritičara u području jazza i mnogih drugih. Trostruki je dobitnik Grammyja. Tu je nagradu osvojio u kategoriji Najbolje jazz skladbe, za skladbu »Gravy Waltz« 1964., te u kategoriji Najboljeg instrumentalnog jazz albuma, za albume što ih je snimio s Oscarom Petersonom: »For The Legendary Oscar Peterson Trio Live At The Blue Note« 1991. i »For Saturday Night At The Blue Note« 1992. Skladba »Gravy Waltz« korištena je kao uvodna glazba za emisiju The Steve Allen Show. Godine 2003. uvršten je u DownBeat Jazz Hall of Fame.

Rođen 13. listopada 1926. u Pittsburghu, Pennsylvania, SAD, Ray Brown je pažnju javnosti privukao kad je još kao devetnaestogodišnjak otišao u New York i pridružio se sastavu Dizzyja Gillespieja. Bilo je to u doba proboja bebopa, pokreta kojem se odmah priključio. Široj publici postao je poznat krajem 1940-ih kad je počeo surađivati s tada već etabliranom pjevačicom Ellom Fitzgerald, s kojom je bio u braku od 1947. do 1952. Jednu od važnijih suradnji u ranijem razdoblju ostvario je s pijanistom Oscarom Petersonom u čijem je triju svirao od 1951. do 1966. Bio je to jedan od najvažnijih malih sastava toga doba. Istodobno je nastupao na popularnim koncertnim turnejama Jazz at the Philharmonic u organizaciji Normana Granza. Kao jedan od najdugovječnijih sudionika tih koncerata ostvario je suradnje s vodećim džezistima kao što su Ella Fitzgerald, Dizzy Gillespie, Roy Eldridge, Lester Young, Max Roach, Gene Krupa i mnogi drugi.

Umjetnički direktor

Nakon odlaska iz Petersonova trija, Brown se nastanio u Kaliforniji, gdje je djelovao kao slobodni glazbenik i sudjelovao u mnogobrojnim studijskim snimanjima. Tijekom boravka u Los Angelesu skladao je glazbu za filmove i televizijske emisije. Brown je svirao kontrabas u svim televizijskim nastupima Franka Sinatre i sudjelovao u nekim od najznačajnijih televizijskih emisija. Djelovao je kao menadžer i promotor te je vodio produkciju jazz koncerata za organizaciju Hollywood Bowl Association, dvije godine bio je umjetnički direktor Monterey Jazz Festivala te je bio glazbeni direktor Concord Summer Festivala. Brown se bavio i jazz edukacijom, a među ostalim napisao je priručnik za sviranje »Ray Brown Bass Book 1«.

Vođa sastava

Sredinom 1960-ih Brown je djelovao kao suvoditelj kvinteta s vibrafonistom Miltom Jacksonom, s kojim je prethodno surađivao 1940-ih, najprije u ritam-sekciji Dizzyja Gillespieja, a potom i kao član kvarteta Milta Jacksona, sastava koji je prethodio legendarnoj grupi Modern Jazz Quartet koje je bio jedan od utemeljitelja. Krajem 1970-ih utemeljio je svoj stalni trio, koji je tijekom sljedećih nekoliko desetljeća postao njegov glavni sastav za turneje i nastupe. Sa svojim je triom nastupio na zagrebačkom Jazz Fairu. U svojim je bendovima angažirao niz glazbenika koji su tada bili u usponu karijere, uključujući pijaniste Genea Harrisa, Montyja Alexandera, Bennyja Greena i Geoffa Keezera te bubnjare Jeffa Hamiltona, Lewisa Nasha, Gregoryja Hutchinsona i Kariema Rigginsa. Bio je mentor brojnim drugim glazbenicima, uključujući goste koje je pozvao na sudjelovanje u seriji snimaka za diskografsku kuću Telarc iz 1990-ih, objavljenih pod nazivom »Some of My Best Friends are…«. Među njima su bili trubači Nicholas Payton i Terence Blanchard, saksofonisti Joshua Redman i Joe Lovano i pjevači Dianna Krall i Kevin Mahogany te mnogi drugi.

Sudjelovao je u snimanjima više od 2.000 skladbi. Na snimanjima 50-ak albuma, koliko ih je objavio kao vođa sastava, sudjelovali su ugledni jazz glazbenici, među ostalima Milt Jackson, Joe Pass, Monty Alexander, Christian McBride, Ahmad Jamal, Oscar Peteron, Andre Previn, Elvin Jones i Clark Terry. Osim toga svirao je na snimanjima albuma uglednih džezista, a bio je stalni član uglednog sastava L. A. Four s kojim je također nastupio na zagrebačkom Jazz Fairu.