Turisti / Foto Nikola BLAGOJEVIĆ

Jesen ove 2026. godine riječki su nam Turisti odlučili uljepšati odličnim rock albumom »Zeitgeist«, kolekcijom od deset novih pjesama kroz koje Vlado Simcich Vava i prijatelji nastoje oslikati, kako to i na njemačkom složen naziv albuma kaže, duh vremena. Turisti to čine na svoj već prepoznatljiv način, a to znači da podlogu za sjajan vokal Ive Močibob čini klasična rock postava u kojoj najčešće dominiraju razigrane, brze i žestoke gitare koje slušatelju ne dozvoljavaju bilo kakav odmor ili zastoj, a zahvaljujući tom spoju gitarističkog rock senzibiliteta i moćnog vokala Ive Močibob, u ovoj će glazbi uživati svi koji vole bendove s jakim pjevačicama, sastave kao što su, primjerice, Blondie, The Pretenders, The Bangles, The Blackhearts, The Runaways, Shekespeares Sisters, 4 Non Blondes…

Nema optimizma

Dakle, glazba je brza, ugodna, poletna i rokerska, a tekstovi su joj kvalitetom u najmanju ruku ravni (ako ne i bolji!), ali značenjem, ozračjem i ukupnom porukom ne prate tu pozitivnu energiju, živost i razigranost glazbe. Jer, Vavin (on je autor svih tekstova, osim pjesme »Dječak« čiji je autor Dean Škaljac) pogled na današnji duh vremena nije baš optimističan. Naime, svi su tekstovi vezani uz međuljudske odnose, ponajprije uz one dvoje zaljubljenih čija je veza u krizi, ponajprije zbog toga što one davnašnje ljubavi više nema, »jer godine su prošle, dani su nestali u bunaru bez sna« kako Iva pjeva u odličnoj uvodnoj »Sigurno kao jučer« u kojoj čujemo i stihove: »Sada znam da više ništa nije dovoljno da te vratim, ništa više nije sigurno kao jučer.«

Žal za propuštenim i ozračje gubitka ljubavi izneseno kroz čvrste melodiozne rock okvire uvodne teme lako prepoznajemo i u ostatku albuma. »Tvoje sklonište« opora je rock ispovijed žene koja zna kako je baš ona njegovo sklonište, njegova kuća – samo nije sigurna da to razumije i on. Još je žešća (najagresivnija i najmračnija na albumu) »Kost u grlu« koja koristeći i udare industrial rocka iznosi agresivno nezadovoljstvo žene koja ne želi šutjeti i prihvatiti bljedilo veze u kojoj se nalazi. Nakon ovog agresivnog ulaska u album slijedi nešto sporiji (ne i laganiji!) trenutak. »Blijedi papir« pjesma je puna pritajene agresije koja izvire iz još jedne nesretne i neuspjele ljubavne veze, a i tekst i glazba (sjajne rock solaže, moćan synth zvučni zid) uspješno se dotiču obala psihodelije. I odlična »Svaka ljubav« ne nudi utjehu jer, između ostalog, donosi tužnu, ali istinitu tvrdnju kako »svaka ljubav ima svoj kraj« i »sjenu ostavlja« pri čemu je ova razigrana power pop kompozicija s podosta latino zvukovlja možda od svih pjesama ovog albuma i idealna za radijske programe. No, mogla bi to biti i znatno brža i agresivnija »Kocka je bačena« koja je sagrađena na novovalnom pristupu davnih sedamdesetih i osamdesetih i sjajno kroz glazbu iskazuje trenutak kada nakon teške odluke o nečem što je vrlo bitno više nema uzmaka ni povlačenja.

Tri suradnje

Album donosi i tri svake pažnje vrijedne suradnje. U pjesmi »Požar u srcu«, na trenutke funky obojenoj, pomaže im Firchie, kultni bubnjar znan i po radu s Ekaterinom Velikom. U još jednoj pjesmi o nesigurnosti, ljubavnom porazu i zasićenosti opet je sjajna Iva Močibob koja krajnje sugestivno traži bar još jedan »požar u srcu«, ali se osjeća i strah od spoznaje kako toga više neće biti. Još je bolja, možda i najbolja na albumu, razigrana i moćna »Kristal« u kojem gostuje legendarni riječki maestro na bubnjevima Alen Tibljaš (Laufer, En Face, Mandrili, Let 3, Fit, Paraf, Blagdan Bend…) koji daje itekako bitan doprinos u žestokom rock trenutku koji govori o nedostatku emocija uvjetovanom porazima. Za kraj ovih jakih gostovanja Turisti ugošćuju Deana Škaljca, frontmena kultnog Ri Rock sastava Grad pa zajedno sjajno izvode temu »Dječak«, melankolični rock trenutak u kojem su Iva Močibob i Dean Škaljac iznimno dobra kombinacija.

Album završava najboljim i poetski najvrjednijim trenutkom albuma, jednom od najboljih ljubavnih pjesama i to ne samo ove godine. »Haljina od tišine« prekrasna je ljubavna pjesma o kraju veze s moćnim stihovima »jer ja odlazim u haljini šivanoj od tišine, odlazim gdje nema te i pružam ruke u pustinju gdje jednom je oaza bila«. Ogrnuvši ove bolne stihove izuzetno dobro pogođenim nježnim gitarističkim solažama te pomalo psihodeličnim ozračjem u kojem bitnu ulogu ima korištenje synth pozadine, Vava, Iva i Turisti stvorili su svevremensku ljubavnu rock baladu po kojoj će se, iako su i ostale pjesme odlične, pamtiti ovaj album, jedan od ponajboljih u ljetu gospodnjem 2026.