Kolar (1933. – 2026.) je i jedan od utemeljitelja Zagrebačke škole crtanog filma.




Odlaskom Borisa Kolara hrvatska je kultura izgubila iznimnog umjetnika, a generacije koje su odrastale uz “Profesora Baltazara” jednog od stvaratelja svijeta mašte, dobrote i ljudske domišljatosti, istaknuli su iz Udruge Profesor Baltazar, Profesor Baltazar d.o.o. i Ustanove Zagreb film u obavijesti o Kolarovoj smrti.


Boris Kolar pripadao je naraštaju umjetničkih vizionara koji su hrvatskom animiranom filmu osigurali istaknuto mjesto u svjetskoj kinematografiji.


Od svojih početaka u animaciji 1952. preko stvaranja Zagrebačke škole crtanog filma do autorskih ostvarenja koja su pomicala granice filmskog izraza, Kolar je pokazivao iznimnu crtačku virtuoznost, inventivnost i hrabrost umjetničkog istraživanja.


Njegovi filmovi “Bumerang” (1962.) i “Vau-vau” (1964.) ostaju antologijska ostvarenja hrvatske animacije, prepoznata i nagrađivana na međunarodnim festivalima.


Za svoj izniman doprinos filmskoj umjetnosti 2024. primio je Zlatni Oktavijan za životno djelo.


Posebno mjesto u njegovu bogatom opusu zauzima “Profesor Baltazar”. Kao jedan od njegovih ključnih stvaratelja, zajedno s drugim velikim autorima Zagrebačke škole, Kolar je oblikovao svijet u kojem se problemi rješavaju znanjem i maštom, a različitosti prihvaćaju s razumijevanjem i dobrotom. Kolarova povezanost s “Baltazarom” nije prestala ni u poznim godinama – nastavio je pridonositi novim ostvarenjima, među kojima su “Augustova treća sreća”, “Vrline iz dubine” i “Hektorovo otkriće”.


Kolar je, kao zaljubljenik u Zagreb, njegovu povijest i ljude, bio pripovjedač koji je u naizgled običnim događajima pronalazio neobično. U autobiografskoj knjizi “Sjećanja i razmišljanja jednog Zagrepčanca”, ostavio je dragocjeno svjedočanstvo o vremenu, ljudima i vlastitom životu.