Poziv na tiskovnu konferenciju što je održana u petak u zgradi Muzičke akademije zvučao je krajnje alarmantno.

Zgrada koju su glazbenici čekali skoro stotinu godina bila je pred kolapsom, prijetila joj je nelikvidnost i nemogućnost da pokriva i onaj hladan pogon kako zbog naraslih troškova, tako i zbog manjkavosti što ih je zgradi njena gradnja dala.

Impozantan popis čelnika partnerskih institucija koji su najavljeni sugerirao je jedinstvo umjetničke scene, ali ne i to da će tiskovna konferencija donijeti svojevrstan sretan kraj, barem privremeno.

Postignut dogovor

Jer, praktički u pet do podne, na dan kada je Muzička akademija 2015. godine uselila u svoju zgradu, Muzička akademija je i spašena, barem na neko vrijeme. Intenzivan rada na rješavanju probleme likvidnosti Muzičke akademije je dao rezultata.

– Mogu sa zadovoljstvom potvrditi da je dogovor s Ministarstvom znanosti i obrazovanja i Sveučilištem u Zagrebu postignut i da će problem nelikvidnosti Muzičke akademije biti riješen.

Zgrada nastavlja normalno funkcionirati uz dovoljno sredstava za energente i održavanje, a ustanova će redovito poslovati.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Sveučilište u Zagrebu osigurat će i doznačiti sredstva kojima će Muzička akademija uredno nastaviti s izvođenjem nastave na akreditiranim studijskim programima te realizacijom ugovorenih projekata u optimalnim uvjetima – kazao je dekan Muzičke akademije Igor Lešnik.

Muzička akademija je dobila jedno godinu dana mira, ali tu borba za sustavno i trajno rješenje temeljnog financiranja, ne samo Muzičke akademije već čitavog umjetničkog područja kojem pripada, ne staje.

Naglasio je dekan kako takvo trajno rješenje postoji, kako je predviđeno zakonom i kako su to programski ugovori koji svojom osnovnom proračunskom komponentom podrazumijevaju pokrivanje temeljnih materijalnih troškova.

Njima se nadaju i Lešnikove kolege, čelnici Akademije likovnih i Akademije dramskih umjetnosti, tim više što je ranije je iz Ministarstva najavljeno da bi programski ugovori s devet javnih sveučilišta i 10 javnih veleučilišta trebali biti potpisani do 1. listopada ove godine.

Da se pak programski ugovoru nužni, pa još potpisani na četiri godine, ilustrirano je podsjećanjem da se sustav redovitog financiranja visokog obrazovanja temelji na fiksnom iznosu participacije u troškovima studiranja prema broju upisanih studenata.

No, rast cijena je učinio svoje, a većina umjetničkih studijskih programa akreditirana je za izvođenje pojedinačne mentorske nastave ili za rad u vrlo malim grupama, napomenuo je.

Veliki troškovi režija

To, kako je kazao Lešnik, znači niske upisne kvote, zbog kojih zbroj školarina na umjetničkoj sastavnici ne može doseći ukupan iznos potreban za pokrivanje temeljnih materijalnih troškova.

– Na umjetničkom području nije moguće dodatnom zaradom od usluga na tržištu nadoknaditi razliku do potrebnog iznosa jer naši vlastiti prihodi, iako su u stalnom porastu, dosežu jedva 20-tak posto udjela redovitih mjesečnih obveza, i to pod uvjetom da sve što zaradimo koristimo za energente i održavanje, umjesto za unaprjeđivanje programa, istraživanje i razvoj, nagrađivanje studenata, poticaje djelatnicima i slično – kazao je Lešnik.

Ministarstvo je obećalo pokriti troškove hladnog pogona koji godišnje iznose 1.2 milijuna eura. Veliki troškovi režija dijelom su, kako se dalo čuti, posljedica projektiranja zgrade s prozorima koji se ne mogu otvoriti, pa se za njezinu klimatizaciju i ventilaciju troškovi električne energije proizvode i ljeti i zimi.

Do prije tjedan dana Akademija nije imala grijanja, pa su nastavnici i studenti izvodili nastavu u kaputima. Nije zgorega podsjetiti kako se ovih dana pisalo da je nakon preuzimanja zgrade 2014. godine, utvrđeno 750 različitih nedostatka, te da ih je ostalo za otkloniti još 25, uglavnom zahtjevnijih problema.

Dekan Lešnik je kazao da su određeni problemi sa zgradom dio više sudskih procesa, sa subjektima koji su sudjelovali u izgradnji, pa ih Akademija ne može komentirati.

Dodao je kako je hidroizolacija najveći problem i da svaki tjedan u prosjeku dolazi do pucanja cijevi. I da, kako među ostalim reče Lešnik, u podrumu zgrade više ne rastu gljive.

– Pobrali smo ih prije dvije godine. U podrumu nema gljiva, ali nema ni nas – kazao je dekan.

Nema nikog jer i podrum treba vratiti u adekvatno stanje, što dakako traži neka nova sredstva.

Svi pohitali pružiti podršku

Muzičku akademiju danas su došli podržati Frano Parać, potpredsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, predsjednik Skupštine predstavnika Hrvatskog društvo skladatelja Mladen Tarbuk, intendantica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Iva Hraste Sočo, ravnateljica Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski Nina Čalopek, ravnatelj Zagrebačke filharmonije Filip Fak, rukovoditeljica Radne jedinice Glazba Hrvatske radio televizije Ivana Kocelj, predsjednik Vijeća umjetničkog područja Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Tomislav Buntak, dekan Akademije dramske umjetnosti Davor Švaić, i dekan Akademije likovnih umjetnosti Alen Novoselec.

Snimkom je to učinio i bivši predsjednik RH i skladatelj Ivo Josipović. Svi su izrazili nezadovoljstvo društvenim položajem umjetničkih područja.

Parać je zazvao i sanaciju zgrade Muzičke akademije. Fak je nglasio kako nema ubrzanog tečaja da bi se postalo profesionalni glazbenik i upozorio da je ugroza Muzičke akademije ugroza bilo kakvog ozbiljnog kulturnog života u Hrvatskoj.

A onako kako je Parać zazvao sanaciju, Kocelj je zazvala to da Muzička akademija dobije i odjel za jazz.