»Sve moje ljubavi« ugledne hrvatske poetese

Ljerka Car Matutinović: Pjesnikinja predstavila svoju novu zbirku pjesama

Franjo Deranja

Foto: F. Deranja

Foto: F. Deranja

Zbirka »Sve moje ljubavi« izbor je poezije Ljerke Car Matutinović, i to – uz one na hrvatskom književnom jeziku – prepjeva na talijanski, španjolski i portugalski jezik. Prepoznatljiva je po svojim stihovima osebujne simbolike i ritma



Ljerka Car Matutinović, ugledna hrvatska poetesa, prozaistica, književnica za djecu, prevoditeljica i esejistica, predstavila je u svojem rodnom gradu novu knjigu pjesama pod naslovom »Sve moje ljubavi« (Zagreb: Biakova; sunakladnik Gradska knjižnica Crikvenica, 2020.).


Svečanost nove knjige upriličena je u atriju hotela Kaštel, a nazočili su joj predsjednica Gradskog vijeća Crikvenice Vesna Car Samsa i zamjenica gradonačelnika Ivona Matošić Gašparović.


Kroz program je vodila ravnateljica Gradske knjižnice Irena Krmpotić, a o životu i radu Ljerke Car Matutinović bibliografske podatke iznijela je Martina Plovanić. O novoj knjizi, uz autoricu, govorila je urednica Zorka Jekić.


Ravnoteža emocija i duhovnosti




– U svojim pjesmama Ljerka Car Matutinović uspostavlja ravnotežu emocija i duhovnosti. Prepoznatljiva je po svojim stihovima osebujne simbolike i čudesnoga ritma, čime iskazuje duboku nježnost i otvorenost prema svijetu. Pjeva o prostorima, o gradovima, o ljudima, o anđelima, o zavičaju, o djetinjstvu.


Njezina zaljubljenost u život otkriva radost postojanja i radost stvaranja. Poezija je za nju način življenja, a njezin bogat opus od 20 zbirki pjesama – u ukupnom opusu od gotovo 60 naslova – a onda i ova, najnovija zbirka, uvrštava Ljerku Car Matutinović u sam vrh suvremene hrvatske poezije, a značajno je ime i u pregledu suvremenih svjetskih autora, rekla je Zorka Jekić.


Foto galerija: Predstavljanje nove knjige pjesama Ljerke Car Foto: Franjo Deranja


Zbirka »Sve moje ljubavi« (112 stranica, format A5, tvrdi uvez) izbor je poezije Ljerke Car Matutinović, i to – uz one na hrvatskom književnom jeziku – prepjeva na talijanski, španjolski i portugalski jezik.


Pjesme na talijanski prepjevali su Lucifero Martini, Loredana Bogliun, Marina Lipovac Gatti, Laura Marchig, Giacomo Scotti i Ljerka Car Matutinović. Na španjolski jezik pjesme je prevela Željka Lovrenčić, a na portugalski Meri Grubić.


Ljerka Car Matutinović diplomirala je hrvatski i talijanski jezik s književnostima na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Član je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnih prevodilaca te Zagrebačkog centra Europskog društva kulture. Od 1961. godine objavljuje književne kritike, interpretacije i eseje, pjesme od 1965. te pripovijetke od 1975. godine.


Dobitnica je mnogobrojnih nagrada u zemlji i inozemstvu, a od domaćih nagrada tu su Nagrada »Drago Gervais«, i to 1981. i 1985., Nagrada za životno djelo Grada Crikvenice, 1996., Nagrada »Julije Benešić« za najbolju knjigu kritika 2013.


Pjesme Ljerke Car Matutinović prevedene su na desetak stranih jezika, a pripovijetke na engleski, talijanski i njemački jezik. Inicijatorica je i počasna predsjednica Jadranskih književnih susreta što se u Crikvenici održavaju punih 20 godina i počasna je građanka Grada Crikvenice. Živi i radi u Zagrebu, a ljeta provodi u rodnoj Crikvenici.



Višejezična knjiga


Na predstavljanju knjige, višejezične zbirke pjesama »Sve moje ljubavi«, uz autoricu, Ljerku Car Matutinović, njezine stihove govorile su prevoditeljice Željka Lovrenčić (španjolski), Meri Grubić (portugalski) i Laura Marchig (talijanski).


U glazbenom dijelu programa nastupio je autoričin unuk Marko Matutinović, koji je uglazbio stihove Ljerke Car Matutinović.


Autorici i svim sudionicama predstavljanja nove knjige pjesama uručeno je cvijeće, a Ljerka Car Matutinović simbolično je načela svečarsku Frankopansku tortu.


Predstavljanje nove knjige pjesama Ljerke Car Matutinović bila je posljednja i najznačajnija kulturna prigoda u sklopu obilježavanja i proslavljanja Dana Grada Crikvenice, a to je 14. kolovoza, kada je 1412. godine uz darovnicu Nikole IV. Frankopana za gradnju pavlinskog samostana, uz crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, spominjanje crkve, u domaćem govoru »crikve«, odredilo buduće ime današnje Crikvenice.