Rijeka riječi

Zanimljivo gostovanje Maje Klarić i Bookmobila: Putovanja koja rađaju poeziju, poezija koja rađa putovanja

Davor Mandić

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Poezije je bilo i u Rijeci, jer Maja je puno čitala svojih pjesama, lijepo presijecajući ta čitanja zanimljivim štiklecima iz njena putovanjima bogatog života



RIJEKA – Kada pomislite da ekipa kreativno i pametno osmišljenog festivala (pa i ne baš tako kreativnog naziva) »Rijeka riječi« teško može biti kreativnija, oni osmisle program koji jednostavno ne možete medijski ignorirati.


Ne samo da mladeži, onoj iz matične Prve riječke gimnazije, dovode suvremene autore, koji im pokazuju da knjiga ne mora nužno biti teško prohodni lektirni naslov pisca kojeg je i prevedenog na suvremeni hrvatski jezik zapravo teško razumjeti, već im dovode autore na kotačima! I to ne bilo kakvim i ne bilo kakve. U plemenitom Volkswagenu T3 do Rijeke je iz Šibenika tako stigla putopjesnikinja Maja Klarić.


Život u ruksaku


Sve je mirisalo na ljeto kad smo došli ispred Exportdrva, gdje je Maja parkirala svoj Bookmobil, a djeca i njihovi mentori, knjižničarka Sandra Vidović i profesorica Helena de Karina, zauzeli svoje pozicije na suncu s pogledom na ušće Mrtvog kanala i trbuh grada. Pristojnoj djeci je ipak prije programa trebalo reći da slobodno razgledaju tu pokretnu knjižaru/mjenjačnicu knjiga, prepipaju knjige koje se u njoj nude, možda pokoju i razmijene – jer zato on i jest tamo – a pokoju, zapravo neku od Majinih, i kupe, jer one su jedine na prodaju i ne mogu se razmijeniti.




Djeci ko djeci jedan je poziv bio dovoljan i eto ih se sjatilo oko i u vozilu, listajući i komentirajući knjige. Možda zato što su prvašići, a možda je i pitanje novih generacija, no zanimljivo, nitko ni da bi primirisao knjizi zanimljiva naslova: »Seksualni život moje ujne«.


Nakon kratkog uvoda Sandre Vidović, koja je predstavila Maju mladom auditoriju, mikrofon je preuzela autorica i krenula na put predstavljanja svojih pjesničkih knjiga koje su nastale na njenim putovanjima. Putopjesnikinja je počela kronološki, pa smo doznali da je njena prva knjiga naslovljena »Život u ruksaku«, što je bio i ostao njen san.


– A to je da putujem i da cijeli svijet bude moj dom koji me inspirira na pisanje poezije – rekla je Maja i u jednoj rečenici objasnila i svoju poetiku. Naime ona zapisuje stihove o mjestima kojima putuje i impresijama koje na nju ostavljaju, pa čitatelj tamo možda neće naći informaciju o tome koliko je koštao put, gdje se jelo i koliko kilometara ima do mora, nego su informacije to o, primjerice, rijekama koje presijecaju gradove ili općenitije o putovanjima. A budući da nema baš puno putopisaca koji pišu poeziju, njeni prijatelji skovali su naziv putopjesnikinja.


Pisanje o spisateljskoj blokadi


Ili kako o svome poslanju još ljepše kaže Maja, ta putovanja rađaju poeziju, a poezija onda rađa druga putovanja.


Zanimljiva je priča oko druge knjige, naslova »Quinta Pitanga«, koja je nastala na pjesnikinjinoj umjetničkoj rezidenciji u Brazilu.


– Ja inače ne živim od poezije, nego od prevođenja, lektoriranja… Pa mi je rezidencija trebala da baš pišem poeziju. Budući da je to bio svjetski natječaj za rezidenciju u Brazilu, mislila sam si, pa di će baš mene izabrati, ali na kraju jesu i tamo sam bila dva mjeseca – rekla je učenicima Maja, no dodala da sve nije bilo tako bajno. Odnosno jest, što je bio i problem. Naime u takvim predivnim okolnostima njena je pjesnička muza – zakazala. Konačno, oslobodila se pisanjem o spisateljskoj blokadi, a onda su se i druge stvari počele događati i poezija se ponosno vratila.


A poezije je bilo i u Rijeci, jer Maja je puno čitala svojih pjesama, lijepo presijecajući ta čitanja zanimljivim štiklecima iz njena putovanjima bogatog života. I T3 sve je to mirno ispratio, i poeziju i stajanje na suncu, kako to uostalom i priliči dobro odgojenom bookmobilu u godinama.


Rijeka fantasyja


Profesorica Helena de Karina objasnila nam je da školski projekt iza kojeg stoji festival »Rijeka riječi« više nije dio izborne nastave, jer ona više nema izborni predmet, kako je to bilo dosad, ali ona ga je nekako »ugurala« u redovnu nastavu, jer na sreću ima pravo od deset lektirnih naslova odabrati četiri. Pet je propisanih, a jedan biraju djeca. Što prevladava u njihovu izboru, pitamo. Fantasy, odgovara De Karina očekivano.