Ove godine svjetsko udruženje pisaca PEN obilježava 100 godina postojanja, što je i stoljeće borbe za slobodu mišljenja i izražavanja. Sve je počelo 5. listopada 1921. kad je engleska književnica Catherine Amy Dawson Scott na osnivačkoj večeri u jednom londonskom restoranu okupila 40-ak istomišljenika.

Tijekom objeda prvi predsjednik PEN-a, John Galsworthy, održao je zdravicu. Tom je prilikom rekao da pisci sebe vide kao »povjerenike ljudske prirode«, istaknuvši da se književnost mora kloniti politike jer je to jedini način da PEN osigura svoju neovisnost. Bila je to reakcija na zlo i strahote Prvog svjetskog rata. Poziv na večeru u Londonu bio je u duhu međunarodnog književničkog bratstva, a imao je i jasnu feminističku perspektivu jer London do tada nije imao centar u kojem bi se mogli okupljati istaknuti pisci obaju spolova.

Ideja je uspjela i u roku od godinu dana novi PEN-centri počeli su djelovati u Parizu, New Yorku, Bruxellesu, Oslu, Barceloni i Stockholmu. Danas PEN International, A World Association of Writers, djeluje putem 145 centara u više od 100 zemalja svih kontinenata. Kratica PEN izvorno je značila: pjesnici, esejisti i novelisti. Među prvima u članstvu Međunarodnoga PEN-a bili su Joseph Conrad, D. H. Lawrence, George Bernard Shaw, John Galsworthy, H. G. Wells, Anatole France, Paul Valery, Thomas Mann, Benedetto Croce, Alberto Moravia i Heinrich Böll. PEN svoje djelovanje organizira preko centara i međunarodnih odbora: Pisci u zatvoru, Pisci za mir, Ženski odbor, Pisci u egzilu, Odbor za prevođenje i lingvistička prava. Centri su samoorganizirane, nestranačke, nevladine udruge. Međunarodni PEN ima konzultativni status pri Ujedinjenim narodima i u formalnim je odnosima s UNESC-om.

PEN podržava sljedeća načela: (1) Književnost, premda nacionalna podrijetlom, ne poznaje granice i treba ostati zajedničkom svojinom svih naroda unatoč političkim i međunarodnim previranjima; (2) U svim prigodama, posebice za vrijeme rata, umjetnička djela ne smiju biti ugrožena nacionalnim i političkim strastima budući da pripadaju ljudskome rodu u cjelini; (3) Članovi PEN-a moraju kad god im se pruži prilika iskoristiti sav utjecaj koji posjeduju u svrhu boljeg razumijevanja i uzajamnog poštivanja naroda. Članovi se obavezuju da će učiniti najviše što mogu kako bi raspršili rasne, klasne i nacionalne mržnje, te kako bi pronosili ideal jednog jedinstvenog čovječanstva koje živi u miru u jednom jedinstvenom svijetu; (4) PEN zastupa načelo nesmetanog protoka misli u svakome narodu i između naroda, a članovi se obavezuju da će se suprotstaviti svakom obliku ograničavanja slobode izričaja u svojoj zemlji i u zajednici kojoj pripadaju, kao i širom svijeta gdje god je to moguće. PEN zastupa slobodni tisak i suprotstavlja se arbitrarnoj cenzuri u vrijeme mira. PEN vjeruje da nužni napredak svijeta prema višem redu političkog i ekonomskog ustroja čini slobodnu kritiku vlada, administracija i institucija neophodno potrebnom.

Kako sloboda podrazumijeva i voljno suzdržavanje, članovi se obavezuju usprotiviti takvome zlu kao što je slobodno tiskanje laži, objavljivanje namjernih neistina i krivo predstavljanje činjenica u političke svrhe i iz osobnih razloga.

Hrvatski PEN centar je nevladina udruga osnovana 1927. godine kao jedna od najstarijih članica udruge PEN International, svjetske udruge pjesnika, romanopisaca, esejista, dramskih pisaca, scenarista, povjesničara, kritičara, prevoditelja, izdavača i žurnalista okupljenih u obranu slobode izričaja, zainteresiranih za sudbinu književnosti i opstanak jezika »male protočnosti« u suvremenom svijetu, spremnih osobnim primjerom i već stečenim književnim ugledom, založiti se za ljudska i intelektualna prava, etičke standarde civilnog društva i mir u svijetu.

Kako čitamo na službenim stranicama Hrvatskog PEN-a, on senzibilizira javno mnijenje protiv rasnih, spolnih, vjerskih i nacionalnih predrasuda i govora mržnje. PEN brani slobodu riječi i prava pisaca i publicista ugroženih represivnom politikom. Temeljna zadaća te međunarodne udruge je promicanje dobra u svijetu intelektualnom solidarnošću i snagom književne riječi.

Kako u tekstu za DW ovih dana podsjeća Stefan Dege, u velikom broju zemalja – bilo da je riječ o današnjoj Bjelorusiji, Kini, Turskoj, Iranu ili Eritreji, ili u nacionalsocijalističkoj Njemačkoj ili u komunističkom istočnom bloku – vladari su ugrožavali i ugrožavaju slobodu mišljenja i izražavanja, autore su proganjali ili još uvijek proganjaju, zatvaraju – ne tako rijetko i ubijaju. Dege podsjeća da se PEN suprotstavio nacistima. »U svom »Apelu svim vladama« 1931. godine, PEN je prvi put apelirao na vlasti da poštuju »prava autora koji su pritvarani iz vjerskih ili političkih razloga«. Uslijedili su novi apeli – koji su zvučali sve političnije. Najkasnije onda kada su nacionalsocijalisti došli na vlast u tadašnjoj Njemačkoj, PEN je bio prisiljen zauzeti jasan stav. Razlog su bili sve žešći progoni pisaca, cenzura, spaljivanje knjiga i konačno nametanje nacionalsocijalističke ideologije njemačkom PEN-u. Na kongresu PEN-a u Dubrovniku održanom u svibnju 1933., židovski pisac Ernst Toller, koji se tada nalazio u egzilu, govorio je o posljedicama nacističke vladavine. On je tada nabrojao imena šezdeset pisaca čije su knjige spaljene dva tjedna ranije u Berlinu:

»Milijunima ljudi u Njemačkoj nije dozvoljeno da govore i pišu slobodno«, rekao je Toller. »Oni na vlasti se pozivaju na velike njemačke umove. Ali kako intelektualni zahtjevi Goethea, Schillera, Kleista, Herdera, Wielanda, Lessinga mogu biti kompatibilni s progonom milijuna ljudi? Moćnicima je glas te duhovnosti tek fasada koju koriste u političke svrhe«, dodao je. »Ne dajmo se zavarati«, rekao je Toller, »političari nas tek toleriraju i progone kada im postanemo neugodni. A glas istine nikada nije bio ugodan«. Svojom »Canby-rezolucijom« (1933.) PEN je osudio »progon utemeljen na rasnim predrasudama«, podsjeća Stefan Dege.

Poznate autorice i autori za koje se PEN žestoko zauzimao su, između ostalih, Federico García Lorca, Stefan Zweig, Musine Kokalari, Wole Soyinka, Salman Rushdie, N. Thiong’o, Ana Politkovskaja, Hrant Dink i Svetlana Aleksijevič. Hrvatski PEN centar nedavno se solidarizirao s kolegicama i kolegama u Afganistanu. U povodu 100. obljetnice PEN-a ovih je dana istaknuto da su mnoge hrabre žene i muškarci životom platili svoja ljudska prava. Iz PEN-a podsjećaju da je riječ oružje kojeg se vladari u autoritarnim režimima širom svijeta najviše plaše, a uvijek prvo bivaju uhapšeni pisci i novinari.