PULA – László Krasznahorkai ozbiljno je bolestan. Nije njegov nedolazak na pulski sajam knjiga hir zvijezde. Kad je Aljoša Pužar zamolio Slađanu Bukovac, predsjednicu fan kluba gospodina K., kako ju je predstavio, da sumira priču o tom suludo genijalnom piscu u programu predstavljanja njegova novog romana, ona je rekla da bi ona samo da on još bude s nama.

Iako je tim romanom, »Povratak baruna Wenckheima«, u izdanju OceanMora, Krasznahorkai završio svoju planiranu romanesknu tetralogiju, mi, njegovi posvećeni čitatelji, želimo, posve sebično, samo još njegovih bujnih, meandrirajućih rečenica, koje drmaju našu samu strukturu, strukturu nas kao bića, i strukturu našeg teksta, onog kojim osmišljavamo naše postojanje.

Krasznahorkai nije bio s nama fizički, ali njegov duh je lebdio Sajmom. Program predstavljanja njegova romana, na kojem je uz Pužara i Bukovac bila i urednica Gordana Farkaš Sfeci, umrežio se s glazbeno-scenskim performansom glumca Svena Medvešeka i bubnjara Szilvesztera Miklosa te Relijem po pulskim galerijama, u kojem je sudjelovao i Max Neumann, slavljeni njemački slikar. Posvećeniji Krasznahorkaijevi fanovi u ovim imenima će prepoznati trolist koji je sudjelovao u nastanku začudnog književno-glazbeno-likovnog projekta »Uvijek za Homerom«.

Posljednji Mohikanac moderne

Na predstavljanju je Pužar priznao da se »hrvao« s novim Krasznahorkaijevim romanom, na što je Farkaš Sfeci potvrdila da on doista nije »lagan« za čitanje, da je za »insajdere«, pa i da se ne prodaje u velikim ciframa, no ipak je prepoznat. Dobio je većinu relevantnih svjetskih književnih nagrada, ostala je, kako je to urednica rekla, još samo Nobelova nagrada. A s obzirom na njezin »nos« u objavljivanju nobelovaca dok to još nisu bili, o čemu smo na više mjesta već pisali, ne treba sumnjati da su šanse za Nobela svakako na Krasznahorkaijevoj strani.

Bukovac je lijepo pojasnila neke od kota piščeva pisma, onih koje nas, posvećenu sljedbu, gone u fascinaciju. Prva je svakako beskompromisnost. Nema u njegovu pisanju kalkulacije, želje za sviđanjem ili, kako je to rekla Bukovac, nikada nije htio biti razumljiv onima koji ga ne razumiju. Jednako tako, on piše iz »glava« likova, koji govore. U posljednjem romanu on je u unutrašnjim monolozima kroz te silne »glave« dao presjek svijesti jednog društva, onog iz kojeg on potječe. Pritom on nikako nije angažirani pisac, on u trenutnom traži univerzalno. Prema Bukovac on je, suštinski, posljednji Mohikanac moderne, a prema Farkaš Sfeci, on je pisac koji ostaje u povijesti književnosti kao jedan od top pet pisaca današnjice.

Izložbe

Performans Medvešeka i Miklosa još nas je jednom podsjetio na sjajan tekst, ali i projekt »Uvijek za Homerom«, razigran, zaigran hibrid, što je učinila i izložba Neumannovih radova u Gradskoj galeriji, osim slikama iz knjige »pojačana« s još 12 originalnih radova. Kustosica izložbe Paola Orlić bila je posebno ponosna na činjenicu da Pula prvi put ugošćuje jednog od najboljih umjetnika suvremene njemačke scene.

No da ne bude sve baš Krasznahorkai, Reli po galerijama, kojega je Neumannova izložba bila dio, ponudio je u pulskim galerijama još tri izložbe. Pa smo u Galeriji Uliks gledali fascinantnu izložbu fotografija velikog formata Mateja Povšea »Kad odlazim ne znam kamo ću se vratiti«. Povše je početkom rata u Ukrajini otputovao na mjesto stradanja i tamo fotografirao tu traumu odlaska u seriji crno-bijelih fotografija.

U Galeriji Makina pogledali smo pak izložbu Tima Viljakainena »Iza očiju svijet«, s fotografskim portretima umjetnika zatvorenih očiju, a u Galeriji Cvajner dočekala nas je posljednja izložba večeri, ona Davidea Toffola »Crteži za Pasolinija«, s obzirom na to da je Pasolini jedna od kota ovogodišnjeg programa pulskog sajma knjiga.

Ja sam Drugi, Drugi je ja

Riječka umjetnica Laura Marchig u sklopu je ovogodišnjeg programa pulskog sajma knjiga premijerno predstavila svoju novu knjigu, naslovljenu »Schmarrn«. Knjigu su, uz autoricu, predstavili Aljoša Pužar kao moderator, književnica Loredana Bogliun i prevoditeljica Lorena Monica-Kmet. Začudna je to knjiga, koju se može promatrati i kao roman, ali i kao poeziju granice, ili kulturalnih dodira, pisana na talijanskom, fijumanskom i hrvatskom jeziku.

Bogliun je veći dio svoga izlaganja posvetila važnosti osobe Laure Marchig kao umjetnice, ali i jedne od najistaknutijih predstavnica talijanske manjine u Istri i Rijeci, no uspjeli smo doznati da se knjiga iz njezine perspektive nadaje u različitim konceptualnim slojevima, na različitim idiomima te da se njoj čini da je tekst autobiografski, pa ako i nije, da bi ona voljela kada bi tako bilo. Pužar je na to prisnažio da ako čitatelj želi nešto saznati o Rijeci danas i srednjoj Europi jučer, mora obavezno pročitati knjigu, koja je i dnevnik i dijalog, osobni i javni, jednog zajedništva. Ujedno je i kuharica, jer je i sam schmarrn začudno jelo koje nastaje kada palačinka ne uspije. No kroz tu kuharicu priča se o jednoj obiteljskoj povijesti, koja je ujedno i kolektivna.

Autorica je kao glavnu potku knjige istaknula pojam slobode, obranu principa demokracije i slobodnog razmišljanja. Knjiga je ujedno i povratak, pa tako lijepo komunicira s osnovnom temom ovoga sajma, upravo povratkom, koji je u knjizi i povratak korijenima, familiji, afektu, osjećajima prema precima, teritoriju, onima kojima se ostavlja neko nasljeđe.

– Htjela sam stvoriti relaciju susreta i ljubavi. Uključila sam u knjigu svoje afekte i svoje prijatelje. I bilo mi je važno da knjiga bude dvojezična. Dvije knjige u jednoj. Jer ipak, ja pišem na talijanskom jeziku, pripadam talijanskoj kulturi, pa se to i pitam na početku, naime zašto sebe smatram Talijankom i zašto se baš toliko odmalena identificiram s kulturom manjine. Da nije to možda zato što mi je iz Itallije dolazilo sve šareno i blještavo u ono socijalističko sivilo? Bi li bez toga bila strastveno vezana za talijansku kulturu? Ne znam, ali znam da sam vremenom postala strastveni zagovornik upoznavnja drugih, želje da shvatim Drugog i da se saživim s kulturom u kontaktu. Ja sam Drugi i Drugi je ja, to je osnovno načelo mojeg postojanja – rekla je efektno Marchig na kraju.