RIJEKA Biografija pisca Mladena Blaževića jedna je od najinteresantnijih na domaćoj književnoj sceni, i to ne samo u dijelu koji se bavi životnim činjenicama, već i onom bibliografskom, koji se mjeri objavljenim knjigama. Po pitanju životnoga dijela, već je opjevana naša ljubomora prema idili koju Blažević producira na društvenim mrežama iz života u Ćukima blizu Vižinade, punog prirode i morskih, šumskih i inih plodova. A po pitanju bibliografskog dijela, Blažević je, recimo, prvu zbirku pjesama objavio u prijevodu na slovenski jezik, kao što je i dobitnikom zanimljive nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama, koja je rezultirala knjigom pjesama »Mogućnost povremenih oborina«. Iako je prozaik.

No čovjek koji je resetirao svoj život odlučio je i o tome konačno nešto napisati, a onda i objaviti, pa smo svjedočili javnom porinuću te njegove knjige na susretu u trsatskom ogranku Gradske knjižnice Rijeka, kojom je prigodom s njim razgovarao Zoran Žmirić.

Autofikcijska proza

»Dnevnik nepušača«, u izdanju Naklade Val, proza je romaneskne forme, zapisana dnevnički, i u suštini je autofikcijsko signiranje životnog preokreta. Kako kaže urednica Marina Vujčić, Blažević se u ovoj knjizi ne odriče samo pušenja, već i »životnih okolnosti koje mu izazivaju nezadovoljstvo«.

U razgovoru sa Žmirićem, koji je široko zahvatio piščev život i preokupacije, publika na predstavljanju mogla je doznati da je i »Dnevnik nepušača« počeo na društvenim mrežama. Bili su to kratki zapisi u kojima je Dragan Ogurlić vidio literarni potencijal te nagovorio Blaževića da od njih napravi knjigu.
– Pitao sam se koliko uopće stranica knjige mogu od toga napraviti. Ogurlić je rekao da mu treba 130, a ja sam mislio da se ne može toga toliko napisati. Prošlo je onda neko vrijeme, Dragan je došao u Ćuke i nagovorio me da se toga uhvatim. I ja sam mu onda umjesto onog što on traži, kao neki satirični self-help, mislio podvaliti ozbiljan autobiografski roman o odlasku iz Rijeke na selo – rekao je Blažević, dodavši da je zato i liku u romanu dao ime Mladen Blažević, ne želeći bježati od autobiografskog.

Radikalna promjena

A taj je Mladen Blažević, jednako kao i njegov vlasnik i tvorac, bio suštinski nezadovoljan životom voditelja zastupništva za prodaju osiguranja i povremenog novinara kojeg šalju na zadatke po senzacije kojih nema te ga je odlučio promijeniti. I to radikalno: odlaskom na Kordun i sadnjom šljiva. No naravno, nije sve idilično, jer i na Kordunu je u novom životu gomila problema, od onih svakodnevnih praktičnih i vezanih za šljive i šljivarstvo do onih društvenih, u tom nacionalno ozbiljno podijeljenom kraju.
Koliko je autobiografskog doista u romanu, zanimalo je Žmirića, a Blažević mu je odgovorio da to jest autobiografska proza, no i da, dakako, ima izmaštanog.
– U životu skupljaš emocije, i svoje i drugih ljudi, i to onda formira likove i dijaloge, pa onda i reakcije uspijevaju biti prirodne i stvarne – rekao je Blažević, ujedno odgovorivši i na pitanje o važnosti humora, pri čemu je zaključio da mu je on važan, ali nikada ne nastoji biti humorističan »na silu«, već želi da humor, fina autoironija, proizlazi iz situacija.
Publika na Trsatu mogla je čuti i kako tekst zvuči kad ga autor čita, a dio koji je čitao pokazao je na koji se način cigarete i ta borba pušača da ih ostavi, odnosno nepušača da ustraje, fino uklapaju u priču o promjeni životne paradigme.