Vrisak – riječki sajam knjiga i festival autora, u svom 14. izdanju, i ove godine Rijeku na tjedan dana pretvara u centar književnog života uz preko 40 programa posvećenih najznačajnijim stranim i domaćim književnicima.

Predstavljamo autore i autorice koji će se predstaviti na 14. izdanju festivala autora u Rijeci.

NA MARGINI

Barbara Yelin rođena je u Münchenu 1977. godine. Završila je studij primijenjenih umjetnosti na Sveučilištu u Hamburgu. Svoje prve stripove objavila je u Francuskoj. U domovini je postala poznata 2010. godine, nakon objavljivanja grafičkog romana »Gift«.

Njezin grafički roman »Irmina« objavljen je 2014. istodobno u Francuskoj i Njemačkoj, uz mnoge pohvale i nagrade. U suradnji s piscem Thomasom von Steinaeckerom 2017. godine objavila je grafički roman »Ljeto njezina života«.

Za svoj rad primila je brojne nagrade. Godine 2018. primila je nagradu Rudolph-Dirks za najbolji grafički roman (»Ljeto njezina života«), a 2021. nagradu Ernst Hoferichter za književnost.

Thomas von Steinaecker njemački je književnik, novinar, strip-kritičar, esejist i filmski redatelj. Studij književnosti završio je u Münchenu i Cincinnatiju. Piše radijske drame te je snimio dokumentarne filmove o Tolstoju, Johnu Cageu, Richardu Straussu i Leonardu Bernsteinu i nekoliko televizijskih serija.

Primio je Bavarsku državnu nagradu za kulturu 2015. godine i nagradu Carl Amery za književnost 2017., koja odaje priznanje suvremenim autorima koji pišu na njemačkom jeziku. Godine 2017. zajedno s ilustratoricom Barbarom Yelin objavio je svoj prvi grafički roman »Ljeto njezina života«.

Réka Mán-Várhegyi (1979.) provela je djetinjstvo u Târgu Muresu u Rumunjskoj. U Mađarsku se preselila nakon pada komunističkog režima 1990. i od 1992. državljanka je te zemlje. Iako je studirala estetiku i sociologiju i specijalizirala se za etničke i manjinske studije, već niz godina radi kao urednica dječjih knjiga u Budimpešti.

Njezinu prvu zbirku kratkih priča »Boldogtalanság az Auróra-telepen« (»Nesreća u stambenom naselju Aurora«, 2014.) kritika je opisala kao iznenađujuće zreo književni prvijenac. Osim te zbirke i romana »Magnetno brdo« (2018.), napisala je nekoliko dječjih knjiga i knjigu za mlade. Dobitnica je Nagrade »Tibor Déry« (2018.) i Nagrade Europske unije za književnost (2019.).

Lada Vukić rođena je u Zadru 1962 godine. Radi u Financijskoj agenciji Zadar na poslovima računovodstva. Završila je Gimnaziju »Juraj Baraković« i srednju Glazbenu školu »Blagoje Bersa«. Za svoje kratke priče osvojila je više nagrada, između ostalih »Ulaznica« 2011., »Pričigin« 2012., »PitchWise« 2012.

Ušla je i u uži izbor Večernjakove književne nagrade 2013. Priče su joj objavljene u više časopisa i na portalima »Kritična masa«, »Književnost uživo« te u zbornicima Gradske knjižnice Samobor, Sušačke kronike i Pod krovom stare knjižnice.

Ivica Prtenjača rođen je 1969. godine u Rijeci gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Pojedine pjesme ili ciklusi prevedeni su mu na francuski, švedski, litavski, slovenski, mađarski, makedonski, engleski, njemački, talijanski i bugarski jezik.

Sudjelovao je na dvadesetak europskih poetskih festivala i susreta. Uvršten je u nekoliko antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književnosti. Piše poeziju, prozu i dramske tekstove.

Primio je sljedeće nagrade: Nagrada 25. Salona mladih za književnost, 1998. Nagrada za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina, Kvirinovi susreti (2001.), Kiklop za pjesničku knjigu godine (2006.), »Dobriša Cesarić« za još neobjavljeni pjesnički rukopis (2009.), »Risto Ratković« za pjesničku zbirku, Crna Gora (2010.), V.B.Z. i Tisak media nagrada za najbolji neobjavljeni roman 2014.

STRANI I REGIONALNI AUTORI

Mile Stojić, hrvatski pjesnik i publicist (Dragićina kraj Čitluka, BiH, 1955.). Studij jugoslavistike završio je 1982. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je živio i djelovao do 1992. kao književnik i publicist.

Od tada živi u Beču i Sarajevu, ali vrlo aktivno objavljuje pjesme i novinske tekstove u hrvatskim i bosanskohercegovačkim tjednicima. Prvu zbirku pjesama »Lijer, jezik prašine« objavio je 1977.

Do rata i odlaska u emigraciju Stojićevo je pjesništvo (»Umjetnost tame«, 1979; »Zemna svjetlost«, 1984; »Olovni jastuk«, 1989; »Južnost, izbor«, 1990) ponajprije u znaku postmodernističkoga propitivanja književne tradicije i sjećanja, ali je od zbirke »Libreto za sviralu i strojnicu« (1994.) autorov poetski izraz intencionalno postao grublji, prozaičniji i otvoreno angažiran (»Prognane elegije«, 1996; »Mađarsko more«, 1999; »Zaboravite nas«, 2003; »Večera bez politike«, 2005; »Priznanje«, 2007; »Među zavađenim narodima«, 2009).

Damir Uzunović, rođen 1965. u Sarajevu. Suosnivač je, zajedno s Goranom Samardžićem, knjižare i izdavačke kuće »Buybook«. Poezija i proza mu je objavljivana na engleskom, francuskom, turskom i slovenskom jeziku. Živi i radi u Sarajevu.

Djela: »Kesten«, zbirka priča (Dani, 1996.), »Brod s talismanom«, zbirka poezije (Veselin Masleša, 1992.), »Mađioničar«, zbirka poezije (Svjetlost, 1995.), »Ljudi i ptice«, zbirka poezije (Space Production, 2005.).

Ognjen Spahić rođen je u Podgorici 1977. Objavio je knjige kratkih priča »Sve to« (2001.), »Zimska potraga« (2007.) i »Puna glava radosti« (2014.) te romane »Hansenova djeca« (2004.), »Masalai« (2015.), »Calypso« (2017.) i »Pod oba sunca« (2020.). Za roman »Hansenova djeca« dobio je 2005. godine nagradu »Meša Selimović« te nagradu Ovid Festival Prize, a za knjigu »Puna glava radosti« Nagradu Europske unije za književnost za 2014. godinu.

Semezdin Mehmedinović rođen je 1960. u Kiseljaku kod Tuzle. Studirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radio je kao urednik u novinama, tjednicima te na radiju i televiziji. Uređivao je više časopisa za kulturu i bavio se filmom.

Objavio je zbirke pjesama »Modrac«, 1984., »Emigrant«, 1990., i »Devet Aleksandrija«, 2002., knjigu zapisa, kratkih priča i pjesama »Sarajevo Blues«, 1995., dnevničku prozu »Ruski kompjuter«, 2011., knjigu pisama »Transatlantic mail«, 2009., »Autoportret s torbom«, 2012., »Knjigu prozorâ«, 2014., »Me’med, crvena bandana i pahuljica«, 2017., i »Ovo vrijeme sada«, 2020.

Aleksandar Prokopiev rođen je 1953. u Skoplju. Studirao je u Beogradu na Filološkom fakultetu na Odsjeku književnosti i komparativne književnosti, a u Beogradu i na Sorbonni doktorirao je radom iz područja komparativne književnosti i teorije književnosti.

Svirao je u kultnom novovalnom rock bendu VIS Idoli. Predaje u Institutu za makedonsku književnost na Skopskom sveučilištu. Objavio je kratke proze »Mladi majstor igre« (1983.),«…ili…« (1986.) i »Plovidba prema jugu« (1987.), knjige priča »Slovo o zmiji« (1992.), »Ars amatoria« (1998.) i »Čovječuljak« (2013.), knjige eseja »Je li Kalimah bio postmodernist« (1994.), »Antiuputstva za osobnu upotrebu« (1996., 2000.), »Putovanja bajke« (1997.) i »Postmoderni Babilon« (2000.), priče za djecu »Hajde da napravimo film, zajedno« (1997.) te roman »Promatrač« (2008.).

DOMAĆI AUTORI

Vedrana Rudan (1949., Opatija) objavila je dvanaest knjiga, koje su prevedene na engleski, mađarski, slovenski, poljski, francuski, talijanski, ruski i makedonski jezik. U Rusiji su joj prevedene čak tri knjige, u Americi nekoliko priča i dvije knjige.

Kazališne predstave dramatizirane prema njenim knjigama igrane su u Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Varšavi, Londonu, Santa Monici, Budimpešti. Objavila je knjige »Amaruši«, »U zemlji krvi i idiota«, »Strah od pletenja«, »Crnci u Firenci«, »Ljubav na posljednji pogled«, »Zašto psujem«, »Muškarac u grlu«, »Uho, grlo, nož«, »Dabogda te majka rodila«, »Kosturi okruga Madison«, »Život bez krpelja«, »Ples oko Sunca«, »Kad je žena kurva/Kad je muškarac peder«…

Ivica Đikić rođen je 1977. u Tomislavgradu. Novinarstvom se profesionalno počeo baviti 1994. u Slobodnoj Dalmaciji, a u tjedniku Feral Tribune bio je novinar i urednik od 1997. do gašenja lista 2008. Od 2009. do 2010. bio je glavni urednik riječkog Novog lista, a od 2010. do 2016. glavni urednik tjednika Novosti iz Zagreba, nakon čega je nastavio pisati u tom listu.

Objavio je romane »Cirkus Columbia« (Biblioteka Feral Tribune, Split, 2003.), »Sanjao sam slonove« (Naklada Ljevak, Zagreb, 2011.), »Ponavljanje« (Naklada Ljevak, 2014.), »Beara – dokumentarni roman o genocidu u Srebrenici« (Naklada Ljevak, 2016.) i »Ukazanje« (Fraktura, Zaprešić, 2018.). »Cirkus Columbia« dobio je nagradu »Meša Selimović« za najbolji roman objavljen u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Po motivima tog romana oskarovac Danis Tanović snimio je 2010. istoimeni igrani film.

Borivoj Radaković rođen je 1951. u Zemunu. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao je komparativnu književnost i jugoslavistiku. Osamdesetih je uređivao kulturnu rubriku u zagrebačkom Oku.

Objavio: roman »Sjaj epohe« (1990.), zbirke novela »Ne, to nisam ja« (prvo izdanje 1993.; drugo prošireno 1999.) i »Porno« (2002.), knjigu drama »Plavi grad« (2002.) u koju su uvršteni kazališni hitovi »Dobro došli u plavi pakao« (1994.), »Miss nebodera za miss svijeta« (1998.) i »Kaj sad?« (2002.) te izbor iz vlastite proze »Jako« (2003.). Priredio je izbor iz lezbijske poezije »Dvije« (1992.). Jedan je od osnivača FAK-a. Prevodi s engleskoga. Među ostalim preveo djela H. Kureishija, W. Burroughsa, B. Gifforda.

Zoran Ferić rođen je 1961. godine u Zagrebu. Diplomirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu i od 1994. godine radi kao profesor hrvatskog jezika u XVIII. gimnaziji. Priče objavljuje u časopisima i novinama od 1987. godine.

Prvu knjigu priča, »Mišolovka Walta Disneyja«, objavio je 1996. godine u Nakladi MD. Deset godina poslije dobio je za nju Nagradu Dekada. Za drugu knjigu priča, »Anđeo u ofsajdu«, objavljenu 2000. dobio je Nagradu »Ksaver Šandor Gjalski« i Nagradu Jutarnjeg lista za proznu knjigu godine.

Prvi roman »Smrt djevojčice sa žigicama« objavio je 2002. godine, a sljedeće godine izlazi mu zbirka kolumni pod naslovom »Otpusno pismo« koje je pisao za tjednik Nacional. Roman »Djeca Patrasa« objavio je 2005. u biblioteci Premijera Jutarnjeg lista.

Šest godina poslije, 2011., izlazi mu roman »Kalendar Maja« za koji je dobio nagradu Vladimira Nazora, Jutarnjeg lista, Grada Zagreba i pulskog sajma knjiga (Kiklop).

Drago Glamuzina, rođen u Vrgorcu 1967. godine. Diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio u dnevnom listu Vjesnik, tjedniku Nacional te izdavačkoj kući Profil.

Od 2011. radi kao glavni urednik u izdavačkoj kući V.B.Z. Objavio je knjigu pjesama »Mesari« (Naklada MD, 2001.), roman »Tri« (Profil, 2008.), knjigu pjesama »Je li to sve« (V.B.Z., 2009.), knjigu pjesama s fotografijama Stanka Abadžića »Sami u toj šumi« (Bibliofil, 2011.), knjigu pjesma »Everest« (Fraktura, 2016.) te knjigu izabranih pjesama »Waiting For The Frogs To Fall« (HDP, 2017.). Za »Mesare« je dobio Nagradu »Vladimir Nazor« za knjigu godine i Kvirinovu nagradu za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina. Za roman »Tri« dobio je nagradu Tportala za najbolji roman godine. Zadnji roman, »Drugi zakon termodinamike«, izašao je 2021. godine u izdanju V.B.Z.-a.

Ivana Bodrožić, rođena je 1982. u Vukovaru, dio djetinjstva provela je u Kumrovcu, a opću gimnaziju pohađala je u Zagrebu. Magistrirala je na studiju filozofije i kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Autorica je nagrađivanih i prevođenih zbirki poezije, romana i zbirke priča: »Sinovi, kćeri«, »Prvi korak u tamu«, »Hotel Zagorje«, »Prijelaz za divlje životinje«, »100% pamuk«, »Rupa«, »In a Sentimental Mood«, »Klara Čudastvara«.

Djela su joj prevođena na desetak stranih jezika, a za svoj književni rad nagrađena je uglednim domaćim i inozemnim nagradama kao što su nagrada Goran za mlade pjesnike; Kiklop, nagrada za najbolji roman; Prix Ulysse, nagrada za najbolji debitantski roman s područja Mediterana; Kočićevo pero; »Edo Budiša«; Balkan Noir i druge.

Marko Tomaš rođen je u Ljubljani 1978. godine. Piše poeziju, novinske tekstove i eseje. Živi na relaciji Mostar, Zagreb, Ljubljana, Beograd. Jedan je od pokretača i urednika časopisa Kolaps i pripadajuće biblioteke.

Novinske tekstove objavljivao u Danima, Glasu Istre i Feral Tribuneu. Vodio je kultnu splitsku knjižaru Utopia. Poeziju i prozu objavljivao u bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i srpskoj periodici. Pjesme su mu prevedene na talijanski, francuski, njemački i engleski jezik.

Knjige izabranih pjesama objavljene su mu na slovenskom i makedonskom jeziku. Biografija Ivice Osima objavljena je u Japanu 2015. godine. »Nemoj me buditi« (V.B.Z., 2020.) njegov je prvi roman.

Roman Simić rođen je 1972. u Zadru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij komparativne književnosti i španjolskog jezika. Urednik je književnog časopisa Relations i umjetnički direktor Festivala europske kratke priče.

Kao prozni pisac uvršten je u više antologija i pregleda hrvatske proze devedesetih, a priče su mu prevođene na desetak jezika. Objavio je: »U trenutku kao u divljini« (poezija, 1996.), »Mjesto na kojem ćemo provesti noć« (priče, 2000.), »U što se zaljubljujemo« (priče, 2005.), »Nahrani me« (priče, 2012.)… Knjiga priča »Mjesto na kojem ćemo provesti noć« prevedena je na poljski (2003.) i slovenski (2004.). Knjiga »Nahrani me« prevedena je na njemački jezik, a za nju je osvojio nagradu Kiklop.

Dubravko Ivaniš rođen je 1966. u Zagrebu. Djetinjstvo je proveo u Zapruđu. Godine 1976. napisao je prvu pjesmu, »Dječaci pametni djevojčice glupe«. Baš kao i svi Zapruđanci, od malih nogu umišlja da je rock star.

Nakon završenog Centra za kulturu i umjetnost, gdje se obrazovao za »suradnika u sredstvima javnog informiranja«, namjerava upisati novinarstvo, ali mama ga upozorava da je tamo zadnji šljam.

Na mamino inzistiranje upisuje Pravni faks, usput poskrivećki piskarajući za Polet i Studentski list. Godine 1990. neslavno propada gubeći pravo na redovno studiranje. Zapošljava se kao dezinsektor, šprica po stanovima mrave i žohare, lažući i varajući klijente stječe ozbiljan kapital. Kompletnu ušteđevinu ulaže u rupu bez dna 1992. osnivajući rock-sastav Pips, Chips & Videoclips.

POEZIJA U POKRETU

Marko Pogačar rođen je 1984. godine u Splitu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je komparativnu književnost i opću povijest. Pohađa doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma.

Objavljuje poeziju, prozu, esejistiku i književnu kritiku. Urednik je u književnom časopisu Quorum, dvotjedniku za kulturna i društvena zbivanja Zarez.

Bio je stipendist fondacija Civitella Ranieri, Passa Porta, Milo Dor, Brandenburger Tor, sudjelovao je na pjesničkim festivalima Internationales Haus der Autoren Graz, Récollets-Paris itd. Dobitnik je više književnih nagrada širom svijeta, a tekstovi su mu prevođeni na više od dvadeset jezika. Objavio je desetak knjiga.

Damir Radić rođen je 1966. u Zagrebu. Pjesnik je, romanopisac, sineast te filmski i književni kritičar. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je povijest i komparativnu književnost.

Uvršten je u više pjesničkih antologija i književnih panorama, među kojima su najznačajnije one rađene za mađarske, poljske i slovenske čitatelje, a od domaćih »Drugom stranom: antologija suvremene hrvatske »stvarnosne« poezije« (Zagreb, 2010.). Objavio je: »Lov na risove« (pjesme, 1999.); »Jagode i čokolada« (pjesme, 2002.); »Meko kao snijeg i toplo iznutra: najljepši hitovi i rariteti« (pjesme, 2006.); »Lijepi i prokleti« (roman, 2007.); »Pokopana tajna« (pjesme, 2010.). Dobio je Nagradu Kvirinovih pjesničkih susreta.

Frida Šarar rođena je 1979. godine u Kruševcu. Završila je društveno-jezični smjer Gimnazije u Kruševcu te Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, odsjek filozofija. Sada živi u Rijeci. Pjesme je objavljivala u časopisu Poezija.

Mladen Blažević rođen je 1969. godine u Rijeci. Godine 2008. objavio je prvi roman »Tragovi goveda« u SKD-u Prosvjeti, a 2015. drugi roman »Ilirik«, također u SKD-u Prosvjeti. U izdanju društva Poiesis iz Ljubljane 2017. objavljena mu je dvojezična slovensko-hrvatska zbirka pjesama »Posljednji tasmanijski tigar«.

Dobitnik je nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za 2018. godinu, temeljem koje mu je 2019. godine u izdanju Jesenskog i Turka objavljena zbirka pjesama »Mogućnost povremenih oborina«.

Željka Horvat Čeč (Čakovec, 1986.) objavila je zbirku pjesama »Moramo postati konkretni« (V.B.Z., 2015.) i knjigu proze »4 brave« (V.B.Z., 2016.). Uvrštena je u antologiju mladih pjesnika regije »Meko tkivo« te u »Le fantôme de la liberté – Fantom slobode«, panoramu hrvatskih autora na francuskom jeziku.

Članica je pjesničkog međunarodnog projekta Versopolis. Dobitnica je nagrade »Ulaznica« 2013. godine, za poeziju.

Davor Mandić rođen je 1976. u Puli. Diplomirao je hrvatski jezik i književnost u Rijeci. Radi u Novom listu. Dosad je objavio: »Mostovi«, knjiga pjesama, Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2009.; »Valjalo bi me zamisliti sretnim«, zbirka priča, Naklada Ljevak, 2014.; »Đavolja simfonija«, roman, Hena com, 2016. i »Dva kruga, jedna tuga«, knjiga pjesama, Hrvatsko društvo pisaca, 2021.

Andrijana Kos Lajtman (Čakovec, 1978.) izvanredna je profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je nositeljica različitih kolegija iz hrvatske i svjetske književnosti.

Objavila je pedesetak znanstvenih radova u domaćim i stranim publikacijama te dvije znanstvene knjige: »Autobiografski diskurs djetinjstva« (Naklada Ljevak, 2011.) i »Poetika oblika – suvremene konceptualne i hipertekstualne proze« (Naklada Ljevak, 2016.).

Autorica je pjesničkih zbirki »Jutarnji laureat« (Grad Čakovec, 2008.), »Lunule« (Disput i DHK, 2012., nagrada »Dobriša Cesarić«) i »Teleidoskop« (HDP, 2018., finale nagrade »Ivan Goran Kovačić«).

Rajko Grlić, rođen je u Zagrebu, 1947. godine, hrvatski je filmski redatelj, scenarist i producent, američki i slovenski sveučilišni profesor filmske režije. Maturirao je gimnaziju 1966. u Zagrebu i iste jeseni upisao Filozofski fakultet u Zagrebu.

Godinu dana kasnije upisao je studij režije na prestižnomu Filmskom fakultetu u Pragu, te je magistrirao 1971. u klasi oskarovca Elmara Klosa. Bio je uključen u aktivnosti Praškog proljeća 1968. godine. Kratke priče i pjesme objavljivali su mu 1966. – 1970. časopisi Umjetnost i mi, Razlog te tjednik za kulturu Telegram.

Pripovjedaštvu se vratio zbirkom »Neispričane priče« 2018. godine.

Lada Franić (1964., Vrgorac) završila je Filozofski fakultet u Zagrebu, radi kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti u osnovnoj školi. Piše za djecu, aktivna je u poticanju čitanja najmlađih u sklopu projekta »Odgojimo čitatelja«. Objavila je slikovnice »Vila Latica« i »Poziv brezi iz daleka svijeta«.

Marinko Koščec, romanopisac, esejist i prevoditelj. Rođen je 1967. u Zagrebu. Diplomirao je engleski i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992. Magistrirao je književnost na sveučilištu Paris VII 1995. i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997.

Doktorirao je 2005. s radom na temu djela Michela Houellebecqa. Zaposlen je na Katedri za francusku književnost Odsjeka za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Dosad je objavio romane »Otok pod morem« (1999.), »Netko drugi« (2001., nagrada »Meša Selimović«), »Wonderland« (2003., nagrada V. B. Z.-­a), »To malo pijeska na dlanu« (2005.), »Centimetar od sreće« (2008.), »Četvrti čovjek« (2011.), »U potrazi za početkom kruga« (2016.) i »Sami« (2021.).

Carol Ann Duffy rođena je 1955. godine u radničkoj četvrti Gorbals u Glasgowu. Živi u Manchesteru, gdje radi kao predavačica i umjetnička ravnateljica Škole pisanja na Sveučilištu Manchester Metropolitan.

Između 2009. i 2019., kao prva pjesnikinja ikada, nosila je titulu »Poet Laureate« Ujedinjenog Kraljevstva. Počevši od 1974. objavila je više desetaka mahom pjesničkih naslova, drama i knjiga za djecu. Dobitnica je niza nagrada i priznanja. Nositeljica je više počasnih doktorata i odlikovanja, a godine 2015. za pjesničke je zasluge imenovana Damom reda Britanskog carstva.

Lukas Nola (Zagreb, 31. ožujka 1964.), hrvatski filmski redatelj i scenarist. Filmografija: »Dok nitko ne gleda« (TV-film, 1992.), »Svaki put kad se rastajemo« (TV-film, 1994.), »Rusko meso« (1997.), »Nebo, sateliti« (2000.), »Sami« (2001.), »Ne pitaj kako!« (TV-film, 2006.), »Pravo čudo« (2007.), »Šuti« (2013.). U izdanju Vukovića & Runjića 2021. godine izašla mu je prva zbirka poezije »Bilo je dobro, bilo je toplo«.

Dragan Velikić rođen je 1953. u Beogradu. Diplomirao je opću književnost s teorijom književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu. Od lipnja 2005. do studenoga 2009. bio je ambasador Republike Srbije u Austriji. Živi u Beogradu kao slobodni književnik.

Knjige su mu prevedene na osamnaest europskih jezika, na arapski i farsi u šezdeset i pet stranih izdanja. Zastupljen je u domaćim i inozemnim antologijama. Dobitnik je nagrade Instituta za Dunav i Srednju Europu iz Beča (2008.), Nagrade grada Budimpešte (2013.), nagrade »Podrum Radovanović« za životno djelo (2016.) i Europske nagrade Vilenica (2019.). Počasni je član mađarske Akademije umjetnosti i književnosti Széchenyji.

Velid Đekić (1960.) bio je dijelom pokretačkog kruga časopisa Quorum, također urednik u časopisu Rival. Književno-kritičke napise i kulturološke tekstove objavljuje u časopisnoj periodici (Quorum, Dometi, Republika, Istra, Fluminensia, Književna Rijeka itd.), također u dnevnom i sličnom tisku (Novi list, Vjesnik, Danas, Vijenac, Oko, Polet…).

Pokretač je zavičajne biblioteke Riječka slikovnica, u kojoj je objavio naslove »Trsatski zmaj« (1994.), »Nepresušan vrč« (2000.), »Crni Moro« (2000.), »Mala papalina« (2001.) i »Povratak Trsatskog zmaja« (2002.). Autor je naslova »Flagusova rukavica«, »Volite li Rijeku?«, »91. decibel – vodič rock’n’roll Rijekom«, »RED! RIVER! ROCK! – riječka rock scena 60-ih« i drugih.

Vladimir Arsenić rođen je u Beogradu 1972. godine. Opću književnost s teorijom književnosti diplomirao je u Beogradu 1997. godine, a magistrirao komparativnu književnost na Telavivskom univerzitetu 2005. godine tezom o Danilu Kišu.

Redovni je suradnik internetskog portala Versopolis.com i Booksa.hr. Prevodi s engleskog i hebrejskog, a dio njegovih tekstova dostupan je na engleskom, albanskom i slovenskom jeziku. Godine 2019. objavio je knjigu izabranih tekstova o crnogorskoj književnosti »Etike pripovedanja«. S prijateljima uređuje književni časopis Ulaznica.

Tatjana Gromača rođena je 1971. u Sisku, gdje je završila osnovnu školu i opću gimnaziju, smjer kultura i umjetnost. Od 1990. do 2000. živjela je u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala komparativnu književnost i filozofiju, predavala filozofiju u srednjoj školi te pisala i objavljivala u književnim časopisima.

Prva joj je knjiga pjesama »Nešto nije u redu?«, Meandar, Zagreb, izašla 2000. Iste godine preselila se u Istru i počela raditi za danas legendarni splitski tjednik Feral Tribune, gdje je ostala do gašenja novina 2009. godine.

Izbor reportažnih zapisa iz Ferala objavila je u knjizi »Bijele vrane – Priče iz Istre«. Godine 2004. objavila je kratki roman »Crnac«, prema kojem je riječki HNK Ivana pl. Zajca postavio predstavu. Godine 2012. objavila je roman »Božanska dječica«, Fraktura, Zagreb. Ta je knjiga dobila godišnju Nagradu »Vladimir Nazor«.

Zoran Žmirić rođen je u Rijeci 1969. godine. Član je Hrvatskog društva pisaca, prevođen na engleski, talijanski, poljski, slovenski i ukrajinski. Dosad je objavio: »Kazalište sjena« (Adamić, 2002.), »Vrijeme koje nam je pojeo Pac-Man« (Meandar, 2005.), »Blockbuster« (V.B.Z., 2009.), »Riječke rock himne« (KUD Baklje, 2011.), »Snoputnik« (HDP, 2014.), »Zapisano metkom« (Studio TiM, 2015.), »Putovanje desnom hemisferom« (Hena com, 2017.), »Pacijent iz sobe 19« (Hena com, 2018.), »Kaleidoskop« (Hena com, 2019.).