Kako ističe Irena Matijašević, Jahić je, kao moderni Sizif i iznimno snažan glas, napisao jednu od ponajboljih zbirki pjesama na našoj pjesničkoj sceni
povezane vijesti
Novu zbirku poezije naslovljenu »Ću, ćeš, Che« Ervina Jahića objavio je zagrebački Stajer-graf. Knjiga je podijeljena u pet cjelina – Poslije kraja, Iz forenzičkog arhiva, Bitke bitka i gubitka, Izgledi poezije u novom mileniju i Allahov je Istok i Zapad, a naslov zbirke preuzet je iz pjesme »Nenaglašeni oblik nesvršenog prezenta«. Kako je napisala urednica izdanja Marijana Rukavina Jerkić, »nova zbirka pjesama Ervina Jahića, ironijskog naslova ‘Ću, ćeš, Che’, vodi nas slojevitim pejzažima ljudskoga iskustva, prostorima između tišine i glasa, prisutnosti i odsutnosti, straha i ljubavi… Ova poezija zahtijeva i nagrađuje pažnju: riječ po riječ, ona nas poziva na mišljenje i osjećanje, na duboku kontemplaciju i istinito imenovanje – nas, stvari i pojava«.
Marijana Rukavina Jerkić
U svojem osvrtu Irena Matijašević pak ističe: »Duboki cinizam, profinjeni nihilizam, produhovljena ironija sadašnjeg vremena, ali i onog povijesti, osobne i kolektivne podjednako. Ervin Jahić je iznimno snažan glas, koji nije uvjerljiv samo zbog svojeg radikalnog etosa, niti zbog nekih životnih, autobiografskih činjenica. Njegov osjećaj poraza je dublji. I sastavni dio njega. On je, uvjerio nas je pjesnik, dubok i širok koliko i sam čovjek, ali paradoksalno, uzvisuje čovjeka od ambicije, od umišljenosti, kako samih njegovih riječi, tako i njegovih djela. Jahić nam nudi glas koji je pronašao mjesto imuno na taštinu, na sjaj, slavu, na optimizam… Jahić je, kao moderni Sizif, napisao jednu od ponajboljih zbirki pjesama na našoj pjesničkoj sceni. Nešto od njezine kvalitete duguje tradiciji kritičara i cinika, nešto nasljeđu Ciorana, tradiciji onih najdubljih mrzitelja samih sebe i svega ljudskog, te nešto tradiciji svetačkog u ljudima koji ne mogu prihvatiti svijet. Jer taj svijet jednostavno nije dovoljno zanimljiv, niti inspirativan… Ervin Jahić snažno pjeva o svemu onome što se pravimo da ne vidimo i ne čujemo, a to su starenje, noćne more, strahovi, životni poraz, jednom riječju. I sve to s pozicije plemenitog ravnodušja, pozicije čovjeka koji je samovoljno išetao s pozornice takvih zbivanja.«
Ervin Jahić (Rijeka, 1970.), pjesnik je, književni kritičar i urednik, pokretač, izdavač i urednik nekoliko časopisa i biblioteka. Objavio je deset knjiga pjesama te priredio brojna izdanja.