Publika koja se zadržala na okruglom stolu pohvalno se izrazila i o načinu kojim je tema obrađena i o glumačkoj igri, a rečeno je i da nas ova tematika razvijenog kapitalizma u okrilju zakona EU – tek čeka! 

   Redatelj Ivica Buljan govorio je o načinu rada na predstavi, gdje se paralelno vodi pet priča koje se na kraju susretnu u apsurdnom razrješenju! Sve su te priče stvarne, imaju uporišta u nekim događajima koji su danima punili stranice njemačkih novina, pa sam ih baš zato uprizorio na iščašen način u montipajtonovskom stilu, a inspiracija su nam bili i neki pokreti 60-tih godina. 

   Ravnateljica ZKM-a Dubravka Vrgoč govorila je o umjetničkom istraživanju koje prethodi svakoj predstavi na repertoaru te o otvaranju ZKM-a Europi: – Kad sam 2004. godine preuzela vodstvo nad ovim kazalištem, smatrala sam da se moramo otvoriti i pokazati da imamo što reći. Danas svjedočimo rezultatima toga htijenja, a publika prepoznaje kvalitetu ovog kazališta, kod kuće ali i na učestalim gostovanjima. 

   Na duhovitu igru ansambla »Žute crte« publika je odgovorila ocjenom 4.19.

   Ovu temu u svojem tekstu otvaraju njemačke dramatičarke Juli Zeh i Charlotte Roos, a prema kojemu je nastala predstava »Žuta crta« Zagrebačkog kazališta mladih. Sukladno svojoj redateljskoj poetici, koja se često temelji na glazbenoj dramaturgiji, Ivica Buljan nije krenuo u realističko postavljanje ovog komada, već se radi o kombinaciji dramskog teksta, koncerta i performansa. Dramaturg je Dino Pešut, a Buljan je na ovom projektu okupio i svoju stalnu ekipu suradnika – odličnu glazbu skladao je Mitja Vrhovnik Smrekar, a kostimografkinja je Ana Savić Gecan. 

   U ovako postavljenom konceptu važna je i koreografija Marinka Petričevića, a značenjski se na temu predstave nadovezuje velika slika likovnog umjetnika Lovre Artukovića. Riječ je o idiličnom prizoru na travi, s kravama, golim djevojkama i odjevenim muškim promatračem. 

  Otvorena pitanja kapitalizma

Na koji način ova slika nadopunjuje i ironijski komentira tekst i izvedbu? Suvremeni dramski tekstovi često se oslanjaju na metaforu, pa su Zeh i Roos posegnule za motivom krave odbjegle od noža za klanje (riječ je o Yvonne, kultnoj kravi čiji je bijeg iz čuvane farme uzrokovao medijsku histeriju u Njemačkoj), koja neobičnim spletom okolnosti ispada iz aviona na brod arapskog ribara, kojega iz Sredozemnog mora izvlači agencija za kontrolu granica. Na kraju će se ta priča povezati s paralelnom pričom koja se događa u Njemačkoj, a čiji je središnji lik Paul koji će se odlučiti suprotstaviti represivnim društvenim mehanizmima i »menadžmentu stada«. Za njega će odbjegla krava postati metaforom slobode. 

   »Žuta crta« otvara mnoga pitanja vezana uz kapitalističko društvo i način njegova funkcioniranja, a iščitava se i kao kritika Europske unije. Između ostalog, ona se dotiče i umjetnosti u tržišnom kontekstu, gdje tijela umjetnika postaju proizvod koji se može kupiti. Predstava tako počinje aukcijom na kojoj konceptualna umjetnica izlaže svoje tijelo u kavezu i biva kupljena na dražbi, dok je svrha licitacije pomoć nesretnicima u Libiji. Istodobno, arapski ribar (odlični Pjer Meničanin) koji se zatekao u Sredozemnom moru uz pomoć prevoditeljice (Jadranka Đokić) – »izgubljen u prijevodu« – suočava se s birokratskim preprekama, a ovaj lik otvara i pitanje ilegalnih emigracija s afričkog na europsko tlo. 

  Angažirani ansambl

Kroz likove umjetnice Helene (Lucija Šerbedžija) i Paula (Goran Bogdan) ovaj komad progovara i o intimi pojedinaca u kontekstu kapitalističkog društva. U pjevačkim dionicama Lucije Šerbedžije do izražaja dolazi tema samoće, otuđenja i praznine, dok je Goran Bogdan utjelovio neuroze suvremenog čovjeka koji se na kraju ipak odlučuje na pobunu i bizarnu ideju s prevoženjem krave avionom. Kritika posve birokratiziranog i dehumaniziranog društva dolazi do izražaja i u prizoru u kojemu glumci oponašaju pse. 

   U predstavi »Žuta crta« ansambl Zagrebačkog kazališta mladih pokazao je iznimnu energiju i strast igre, predstavljajući se kao kompletni izvođači – od glume, sviranja i pjevanja do plesa i fizičkog pokreta. Uz Luciju Šerbedžiju i Gorana Bogdana tu su i energični Vedran Živolić, Frano Mašković, Jadranka Đokić, Ksenija Marinković, Nina Violić, Slaven Španović i Hrvojka Begović.