Četvrte i pete festivalske večeri za okruglim stolom našli su se poznati zagrebački i beogradski glumci, koji su zanimljivo govorili o svojim ulogama. I dok su izlaganjem o radu na predstavi »Bella figura« dominirale glumice (iako su u podjeli i dva muškarca), iskustva iz rada na oprestavi »Vlak« izložili su glumci, koji su plijenili elokvencijom, gotovo bez poticajnih pitanja.

Od Lane Barić, nove zvijezde hrvatskog filma i kazališnih pozornica, doznali smo kako voli igrati na maloj sceni – na blizinu – i zato je predstavu »Bella figura« koju igraju u Velikoj pokusnoj dvorani HNK-a, doživjela kao osvježenje u svom repertoaru. – Komad je pun neuroza, ali smo mi na presdtavi radili polako, redatelj Boris Liješević izuzetno je ugodan umjetnik i mogu reći da i dalje uživamo igrajući ovu predstavu, rekla je Lana Barić.

Ksenija Marinković je istaknula kako ovaj sočan tekst pruža glumcu mogućnost da ga igra na svoj način, a Olga Pakalović je istaknula kao vrlinu teksta što nudi krupni plan koji je idealan za glumačko propitkivanje. Publika je predstavi »Bella figura« dala ocjenu 4.22.

Voja Brajović i Sergej Trifunović govorili su o tekstu koji nije pisan u dramskoj formi, o izazovima rada na romanu vrlo osjetljive tematike iz koje su dosta i naučili. Nametnuo se zaključak da su obojica glumaca iznimno uživali istražujući svoje uloge, ali i vlastita razmišljanja o vjeri i nevjerovanju, o čemu razmišljaju svi ljudi, bez obzira na vjeru, rasu ili obrazovanje.

Drama počinje na parkiralištu ispred restorana, u kojemu Boris – uspješan poduzetnik – namjerava uživati u romantičnoj večeri sa svojom ljubavnicom Andreom, samohranom majkom i pomoćnicom u ljekarni. Boris slučajno spomene kako je restoran preporučila njegova žena, što će dovesti do neočekivanog zapleta. U jednom trenutku Boris automobilom udari stariju ženu, za koju se uspostavi da je riječ o Ericovoj majci Yvonne, a s njima je i Françoise koja je najbolja prijateljica Borisove žene.

Kad Andrea predloži da svi zajedno večeraju, nesreća i šok onemogućit će Borisa da odbije taj opasan prijedlog. Tijekom večere otkrivaju se pravi odnosi među likovima, čija će se buržoaska fasada početi urušavati. U ovom komadu ništa zapravo nije kao što se čini, a ovaj tipičan građanski konverzacijski komad – koji se kreće tankom granicom između tragičnog i komičnog – razotkriva naličje i licemjenost građanskoga društva. Ispod uglađene vanjštine, naime, kriju se ovisnosti, depresija, lažni obiteljski i međuljudski odnosi.

U komornoj igri Lana Barić utjelovila je Andreu, lik izazovne i strastvene ljubavnice ali i nježne majke. Njena ljubavnika, poduzetnika na rubu bankrota, tumači Milan Pleština. Erica igra Dušan Bućan, a u ulozi Françoise komički potencijal pokazala je Olga Pakalović. Upečatljivu ulogu pomalo dementne Yvonne ostvarila je odlična Ksenija Marinković, a Glas iz offa je Arija Rizvić.

Crni i Bijeli

Petog dana Festivala prikazana je predstava »Vlak« u izvođenju Zvezdare teatra iz Beograda. Predstava je nastala prema drami »The Sunset Limited« suvremenog američkog pisca Cormaca McCarthyja. Drama je napisana 2006. godine, a prema njoj je 2011. snimljen istoimeni film u kojemu glume Tommy Lee Jones i Samuel L. Jackson.

U »Vlaku« režiju i adaptaciju potpisuje Voja Brajović, koji sa Sergejem Trifunovićem i glumi u predstavi. Protagoniste – Crnog i Bijelog – zatičemo nakon što je sveučilišni profesor pokušao samoubojstvo bacanjem pod vlak podzemne željeznice. Međutim, spašava ga bivši robijaš i dovodi u svoj stan kako bi spriječio profesora da si iznova pokuša oduzeti život.

Drama Cormaca McCarthyja temelji se na dva jasno suprotstavljena i polarizirana lika – i u smislu društvenog statusa, razine obrazovanja i životnih okolnosti, ali i u pogledu svjetonazora, odnosa prema vjeri i religiji i općenito prema životu. Iz toga i nastaje dramski sukob, koji protagoniste ove drame ostavlja na suprotnim stranama. Sergej Trifunović igra Crnog – izrazito religioznog crnoputog bivšeg robijaša koji je u susretu s mogućom smrti spoznao Boga i doživio preobraćenje, a iskupljuje se tako što pomaže drugima.

Za razliku od njega profesor – Bijeli kojega tumači Voja Brajović – je ateist, racionalist i nihilist, usamljeni i razočarani čovjek koji je izgubio sve iluzije, a sve ono u što je vjerovao – umjetnost, obrazovanje, kultura, filozofija… – više nisu na cijeni. U svojevrsnoj terapiji koju nad njim provodi Crni, pokazuje se da su mogući uzrok njegove depresije i obiteljski odnosi.

Crni je pak izgubio sve – i djecu i obitelj, ali uspijeva pronaći smisao života i čvrsto se drži jedne jedine knjige – Biblije. Profesor je, s druge strane, pročitao na tisuće knjiga, ali baš dobro ne poznaje Sveto pismo.

U ulozi Crnog, Sergej Trifunović prirodan je i spontan na sceni, dok Voja Brajović profesora tumači s intelektualnom i smirenom gestom. Glumci povremeno ulaze u gledalište i uspostavljaju dijalog s publikom, navodeći je tako da i sama preispita svoja uvjerenja o vjeri i ateizmu, zagrobnom životu i nihilizmu, spasenju i samoubojstvu.