Splitsko ljeto

Udarnici okupani znojem: Premijera baleta "Pet do dvanaest" Igora Kirova

Maja Hrgović

Jedanaest mladića i djevojaka plesom dekonstruiraju tradicionalne obrasce, poput kola u folklornim priredbama, od kojeg sve počinje. Umjesto stroge rodne podjele, ovdje su izvođači jedna žilava androgina snaga...



SPLIT Još u veljači, kad se intendant splitskog HNK Golovko, podržan od lokalne vlasti i kulturnjaka, na maratonskim pregovorima s ministricom kulture Andreom Zlatar izborio da Splitsko ljeto ostane programska podružnica tog nacionalnog kazališta s njime na čelu (umjesto da ga kao umjetnička ravnateljica preuzme Senka Bulić), baletna predstava koreografa Igora Kirova, u suradni s makedonskim genijem Kirilom Džajkovskim, zvučala je kao najzanimljiviji dio programa što ga je predložio.


Premijera baleta »Pet do dvanaest« na Sustipanu opravdala je visoka očekivanja što ih je splitska publika imala od ove predstave kao jedne od samo tri premijere 61. Splitskog ljeta. Skladatelj i producent Kiril Džajkovski, koji u elektronsku glazbu integrira tradicionalnu makedonsku glazbu i elemente glazbene baštine drugih dijelova Balkana i koji od osamdesetih godina i suradnje s Milčom Mančevskim te grupom »Leb i sol«, gradi prepoznatljiv opus i stamenu međunarodnu karijeru (čiji su vrhunci projekti »Religion and Sex«, »Balcancan«, a osobito album »Homebound«), našao je u Kirovu senzibilnog sugovornika. Predstava »Pet do dvanaest« oslanja se na ono na čemu počiva glazba Džajkovskog: na eruptivnu energiju, na stalno traženje ravnoteže između tradicionalnog i modernog, između pomalo naivne emocionalnosti i hladnije distanciranosti koju unosi elektronički zvuk. Kirov i Džajkovski su usuglašeni u nakanama da na eksplozivno energičan, suvremen način interpretiraju stvari koje su nam na Balkanu tako poznate. Jedna od njih je, uz živopisnu baštinu, i vječno kampanjstvo, podcjenjivanje vremena i ležeran odnos prema rokovima. Na to se odnosi naslov predstave.

– Živjeti u vremenu gdje se kocke bacaju ili padaju točno u pet do dvanaest, a ponekad i u pet poslije dvanaest, znači da trebamo uvijek biti spremni na sve, rekao je Kirov, najcjenjeniji makedonski koreograf i plesač.


U njegovoj viziji, jedanaest mladića i djevojaka plesom dekonstruiraju tradicionalne obrasce, poput kola u folklornim priredbama, od kojeg sve počinje. Umjesto stroge rodne podjele, ovdje su izvođači jedna žilava androgina snaga: i plesači i plesačice nose jednake uniforme, zajedno po sceni razmještaju teški teret drvenih kubusa i obojanih kvadara koji čine scenografiju. Suradnja izvođača (iz baletnog ansambla HNK Split) priziva misao na udarnike, na sletove. Ples je ovdje zbilja rad: već nakon pet minuta tijela baletana oblivena su znojem, toliko da kapljice s njihovih čela i iz kose frcaju u publiku. Ono što ostaje za »prožvakati« nakon predstave, osjećaj je sladostrasne žudnje za životom, kojom jednosatna predstava pulsira do samog kraja.




»Pet do dvanaest« prva je Kirovljeva koreografija u hrvatskim kazalištima, a nakon izvedbi na Splitskom ljetu, već će 12. kolovoza gostovati na međunarodnom kazališnom festivalu Ohridsko ljeto.