Visokom ocjenom 4.60 predstavi Zagrebačkog kazališta mladih – »Hinkemannu«, u režiji Igora Vuka Torbice – publika je izabrala ne samo jednog od favorita ovogodišnjeg festivala, nego i svih MFMS-a uopće
RIJEKA Trebalo je ostati na okruglom stolu nakon pete festivalske predstave »Svršetak igre« Samuela Becketta u izvedbi kazališta OKOLO iz Moskve! Unatoč visokoj ocjeni – publika je predstavu ocijenila čistom četvorkom – nevelik broj posjetitelja zadržao se na razgovoru u Atriju HKD-a, gdje je uz glumce bio i redatelj Aleksej Levinski.
Od ovog istaknutog ruskog umjetnika kojeg smatraju jednim od najvećih poznavatelja Becketta danas, saznali smo da je ova predstava na repertoaru kazališta OKOLO u istoj glumačkoj postavi dva i pol desetljeća, ali je verzija koju smo gledali u Rijeci treća po redu, potpuno ogoljena i vraćena Beckettu formom i glumačkom igrom. Jer prva verzija, koja se igrala punih osamnaest godina, imala je sve: i Clovove stepenice, i prozore s pogledom na dva pejzaža, i invalidska kolica u kojima je sjedio nepokretni Hamm, i kante za smeće…
– Druga je verzija bila pročišćena, ali ne ovoliko koliko treća, koju igramo već tri godine. Teško je reći što me toliko privlači Beckettu, jer razlozi su iracionalni, ali jedan je svakako da je ova njegova drama pogled čovjeka u samoga sebe. Zato i od glumaca iziskuje predavanje likovima unutrašnjim i izvanjskim bićem. Sve sam verzije radio s istim scenografom, a ova i vizualno prikazuje dva svijeta: onaj slikovni koji vidimo na zidu i onaj koji donose glumci – rekao je Levinski.
Četvrtu festivalsku predstavu – Čehovljeva »Ivanova« u izvedbi ansambla drame Narodnog pozorišta iz Beograda u režiji Tatjane Mandić Rigonat – publika je ocijenila s 4.66, a voditeljicu okruglih stolova Tajanu Gašparović zanimali su razlozi redateljskog postupka koji je scenografskim okvirom postavio predstavu u muzej. Redateljica je rekla kako je željela otklon od realizma, a isticanje egzistencijalnih problema, dok je glumica Hana Selimović (Saša) rekla da je predstava u početku izazvala sukob muškog i ženskog dijela ansambla oko karaktera Ivanova. Nikola Ristanovski (Ivanov) zaključio je da razlozi Ivanovljeva ponašanja nisu društveni, već mnogo dublji i da se radi o pravoj golgoti.
Kritika rata
Visokom ocjenom 4.60 predstavi Zagrebačkog kazališta mladih – »Hinkemannu«, u režiji Igora Vuka Torbice – publika je izabrala ne samo jednog od favorita ovogodišnjeg festivala, nego i svih dvadeset i četiri riječka saziva MFMS-a uopće. »Hinkeman« je kompleksnošću redateljskog pristupa te izvrsnom glumačkom igrom oduševio riječku publiku, a ispraćen je pravim ovacijama i skandiranjem.
Voditelji okruglog stola – Tajana Gašparović i Bojan Munjin – nakon predstave istaknuli su da već godinama u Hrvatskoj dominira autorsko kazalište u kojem dramaturzi i redatelji, uz pomoć glumaca, pišu tekstove za predstave koje se referiraju na aktualnu stvarnost, a tek zanemariv broj redatelja, pogotovo mlađe generacije, odlučuje se za klasičan tekst. Koliko se ZKM-ova predstava odmakla od originala, bilo je jedno od prvih pitanja upućenih Igoru Vuku Torbici, redatelju mlađe generacije.
– Originalni i nadopisani tekst u omjeru je dvije prema jednoj trećini, a novi tekst je samo u funkciji objašnjavanja Tollerovih ideja koje smo našli u njegovom tekstu nedovoljno jasnima – rekao je Torbica, objašnjavajući kako je tekst njemačkog dramatičara Ernsta Tollera odabrao zato što je metak ispaljen u vremenu.
Surovost Hamleta
Druge festivalske večeri, na velikoj sceni riječkog kazališta, izveden je »Hamlet« u režiji Aleksandra Popovskog, a u izvedbi glumaca Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda. Publika je i ovoj predstavi dala visoku ocjenu – 4.55 – a na okruglom stolu se najviše razgovaralo o neobičnoj glumačkoj podjeli: zrelom Hamletu i sasvim mladom Claudiju, razigranoj Gertrudi i Ofeliji, koja sazrijeva u dvije-tri scene koliko joj je redatelj dodijelio.
Nebojša Glogovac u naslovnoj ulozi govorio je o neodlučnosti prihvatiti ili ne ponuđenu ulogu Hamleta, ali i pristajanju na koncept Popovskog: »Hamlet je sam prošao kroz životne zamke i svjestan je zla koje ne skriva svoje namjere. Zato i kaže da mora biti surov, da bi bio dobar. Što je i neki moto ove predstave.«
A 24. međunarodni festival malih scena u Rijeci otvorila je autorska predstava Anice Tomić i Jelene Kovačić »Magic Evening«, u izvedbi četvero glumaca u angažmanu Teatra &td iz Zagreba. Propitujući mehanizme straha, redateljica Tomić i dramaturginja Kovačić pažljivo su odabrale četvorku – Ivanu Krizmanić, Natašu Kopeč, Marka Makovčića i Marka Petrića – smatrajući da su idealna podjela za njihovu ideju. Posvećenošću i razigranom izvedbom glumci su opravdali izbor, a njihova je igra glasovima publike dobila ocjenu 4.
