U predstavi »Što nas je više, to smo prije na cilju« kroz formu dokumentarnog filma i izvedbu performera i dokumentarista Dražena Dragojevića prikazana je geneza umjetničkog projekta kojim su umjetnici Emil Hrvatin, Davide Grassi i Žiga Kariž promijenili ime u Janez Janša. U središtu njihove predstave našlo se pitanje promjene vlastitog imena i prezimena, kojemu autori pristupaju koristeći metodu istraživačkog novinarstva i socioloških istraživanja. Kao uzorak pritom uzimaju ljude s ulice te navode nekoliko konkretnih primjera promjene imena na različitim stranama svijeta.
Na Zoomu je izvedena i predstava za djecu »Partitura«, koju je osmislila Ivana Müller. Riječ je o interaktivnoj predstavi u kojoj nema uobičajene podjele na izvođače i publiku. Djeca, kojima se pridružio i pokoji odrasli, uz pomoću uputa koje dobivaju iz slušalica sama kreiraju materijal i ishod predstave. Pritom dobivaju mogućnost izbora – mogu igrati prema ili protiv pravila. U tom smislu predstava dobiva oblik ovisno o izboru, reakcijama i stavovima svakog pojedinog sudionika.
Riječka dječja publika prihvatila je ovakav koncept i pritom se i dobro zabavila. Odrasli su pak ponovno otkrili zaigrano dijete u sebi.
Iz izjava intervjuiranih doznajemo da su razlozi promjene osobnog imena različiti – od političko-ideološkog u slučaju imena Adolf, do slučaja žene koja promjenu imena doživljava kao priliku za životnu promjenu i stvaranje novog identiteta. U filmu se iznose i podaci o tome koliko u kojoj zemlji iznose sudski troškovi za promjenu imena, a uspoređuju se i zakonske odredbe koje variraju od zemlje do zemlje.
U izvedbu se uključila i umjetnica Ivana Müller koja čita monolog Julije, dok se sama predstava može shvatiti kao parafraza Shakespearea – bi li ruža mirisala drugačije kada bi joj ime bilo Janez Janša?
U nastavku filma autori ukazuju na posljedice koje je izazvala njihova promjena imena. O tom fenomenu progovaraju poznati slovenski teoretičari, sociolozi, politolozi, psiholozi i filozofi, a uključeni su i članovi obitelji triju Janeza Janši koji komentiraju neobičnu odluku.
Za članove obitelji promjena imena uglavnom ne znači i promjenu identiteta njihovih najbližih – oni i dalje ostaju samo dobri sinovi i očevi. Kad je u pitanju pravi Janez Janša, znakovita je njegova šutnja, koja otvara prostor za različite interpretacije.
U svakom slučaju, tri Janše uspjeli su u namjeri da diskurs umjetnosti uđe u politiku, jer najčešće je upravo suprotno – političari su ti koji nepozvano ulaze u naše živote.
