Dvoje mladih i sjajnih glumaca – Hana Hegedušić i Robert Plemić – te Lela Margitić pokazali su kako se jednostavnim riječima i niskobudžetnom produkcijom stvara kazališna magija i šalje iskrena emocija gledatelju
VARAŽDIN - Praizvedba predstave »Pričaj mi o Gorkome« Mani Gotovac, izvedena u četvrtak navečer na maloj sceni »Zvonimir Rogoz« varaždinskog HNK-a, ponudila je zapravo sam život koji se događao ispred dvjestotinjak gledatelja, koliko ih je stalo u prostor male scene varaždinskog kazališta.
Kazališni prizori koji su nastali prema autoričinim dvama autobiografskim knjigama »Fališ mi« na vrlo jednostavan način pretvoreni su u predstavu nabijenu emocijama. Dvoje mladih i sjajnih glumaca – Hana Hegedušić i Robert Plemić – te pripovjedačica Lela Margitić, sami su, uz autoricu teksta, potpisali i režiju predstave koja je pokazala kako se jednostavnim riječima i niskobudžetnom produkcijom stvara kazališna magija i šalje iskrena emocija gledatelju.
Suze izvan scene
Napetost traje do zadnje scene, nakon koje je i glumica Hana Hegedušić, odlazeći s pozornice, kriomice obrisala suze, što je kasnije i prokomentirala:
– Da, previše se emocija nakupilo tijekom predstave i morao je uslijediti mali ventil. Vidjela sam ljude u publici kako plaču i to me je dodatno dirnulo. Kako da onda ja ne zaplačem?! Doživljaj predstave je vrlo kompleksan, zastupljene su sve emocije. Mislim da mi je ovo bila jedna od boljih uloga u životu, ako ne i najbolja.
Zanimljivo je bilo vidjeti i ravnateljicu zagrebačkog kazališta Mala scena Vitomiru Lončar koja se ni nakon predstave nije mogla suzdržati od suza, zbog čega je i odbila komentirati predstavu.
Ljubavna priča o dvoje ljudi koji su trideset godina živjeli jedan za drugoga, a samo tri godine proveli zajedno, na sceni je začinjena glazbom Erica Satiea i Consuelo Valasquez (»Bésame mucho«) te poznatom šansonom Edith Piaf »Non je ne regrette rien« (Ne žalim ni za čim), što dodatno potcrtava dramatičnost i romantičnost prizora. Rasvjetu je oblikovao Slaven Edvin Bot, kostimografiju potpisala Dubravka Škvrce s asistenticom Moranom Krpan.
Ideja o samoj predstavi – prema riječima Mani Gotovac – nastala je spontano i sasvim slučajno tijekom predstavljanja njenih knjiga dok su Hana i Robert čitali ulomke.
– Hanu i Roberta otkrila sam na festivalu »Zlatni lav« u Umagu dok su igrali u »Ljepotici iz Leenanea«, predstavi HNK-a Varaždina. Oni su se usudili riskirati na sceni kao da im život ovisi jedno o drugome. Bili su par. Na neki način podsjećali su me na Gorkoga i mene.
Minuciozan rad
Robert Plemić, glumac koji je utjelovio Gorkog prenoseći mušku emociju i strast s nevjerojatnom lakoćom, na kraju predstave nije imao puno riječi:
– Oni su prekrasni, igraju cijelu priču. Ja sam kao narator mogla samo ostati izvan priče, ali to ne bi bilo dobro ni za predstavu, a ni za mene. Čitava predstava bila je jedan vrlo minuciozan rad, zahvaljujući Mani Gotovac koja nije dozvolila da promakne ni najmanji detalj. To se u predstavi vidi. Mogu reći da nikad do sada nisam tako radila. Mislim da takvih predstava nema na sceni i da je sasvim osebujna, uostalom kao što je osebujna i sama autorica.
A, sama autorica predstavu je komentirala riječima:
– Dogodilo mi se nešto fantastično. Robert Plemić kao Gorki i Hana Hegedušić kao ljubavnica Gorkoga bili su istinitiji, točniji i precizniji nego što su u mojoj knjizi, i nego što su bili u mom životu.
