Pomorski i povijesni muzej

Port of Dance otvoren izvedbom plesne predstave “Figuring Age”

Ervin Pavleković

Snimila Ana KRIŽANEC

Snimila Ana KRIŽANEC

Festival je otvoren zanimljivom izvedbom predstave "Figuring Age" i video instalacijom na granici filma, plesa i kazališta



Kao svojevrsno nasljeđe Spring Forward Festivala održana u sklopu  projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, Festival suvremenog plesa Port of Dance koji donosi uvid u međunarodnu suvremenu plesnu produkciju ove se godine održava četvrti put, a večeras je u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka otvoren zanimljivom izvedbom “Figuring Age” izvedbom i video instalacijom na granici filma, plesa i kazališta.

Foto galerija: Plesna predstava Figuring Age na otvorenju festivala Port of Dance Foto: Ana Križanec



Kako stoji na mrežnim stranicama HKD-a, u izmišljenoj seansi prizivanja duhova, posjetitelji se susreću s tri starije plesačice: Évom, Irén i Ágnes, stare između 90 i 101 godine, a koje su 1930-ih udarale temelje modernog plesa u Mađarskoj. Inspirirani snimkama plesačica snimljenih u njihovim privatnim domovima, umjetnički tandem stvorio je minucioznu koreografiju koja svojim protagonisticama omogućuje “post mortem” povratak na pozornicu koristeći Börcsökino tijelo i glas kao medij. Prateći te tri žene u njihovim životnim transformacijama i traganjima za novim izrazima plesnih praksi, a sve s ciljem preživljavanja društveno-političkih promjena u 20. stoljeću, dvoje umjetnika istražuju ustrajnost, tišinu i traumu upisanih u tijelo i pokret.


Boglárka Börcsök (1987.) je izvođačica i koreografkinja odrasla u blizini rumunjske i srpske granice, u nizinskom dijelu jugoistočne Mađarske. Studirala je suvremeni ples na Privatnom sveučilištu Anton Bruckner u Linzu i na P.A.R.T.S. (Performing Arts Research and Training Studios) u Bruxellesu. Trenutno živi i radi u Berlinu i Budimpešti. Njezin rad temelji se na arhivskom istraživanju, osobnim susretima i praksi slušanja i gledanja. Zanima je kako su sjećanje i povijest dostupni ne samo u arhivskom obliku, već se mogu izraziti kroz glasove, geste i pokrete, kao koegzistirajuća dimenzija sadašnjosti.




Redatelj i producent Andreas Bolm (1971.) rođen je u Kölnu u Njemačkoj. Nakon što je u Manchesteru radio kao glazbenik i inženjer zvuka, počeo je eksperimentirati s fotografijom, zvukom i videom. Studirao je film na filmskoj akademiji FAMU u Pragu i na dokumentarnom odjelu Sveučilišta za televiziju i film u Münchenu. Trenutno radi između Njemačke, Mađarske i Francuske. Njegovi filmovi prikazuju ljude u njihovim društvenim i obiteljskim okruženjima, ispitujući tanku liniju između dokumentarca i fikcije.