ZAGREB – Otvorenje prvog Opera Zagreb Festivala proteklo je u svečanoj atmosferi i to izvedbom opere »Nabucco« skladatelja Giuseppea Verdija u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Prema riječima intendantice Ive Hraste Sočo koja se prisutnima obratila prije same izvedbe, ideja ovog festivala je okupiti prvenstveno hrvatska operna kazališta kako bi na kraju sezone imala priliku pokazati neka od svojih najboljih ostvarenja.

Ove će se godine nakon zagrebačke opere predstaviti HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke operom »Pikova dama« Petra Iljiča Čajkovskog pod ravnanjem Valentina Egela i u režiji Christiana Romanowskog i Dunje Vejzović, HNK iz Splita operom »Cavalleria rusticana« Pietra Mascagnija pod ravnanjem Jure Bučevića i u režiji Jelene Bosančić te HNK iz Osijeka operom »Ljubavni napitak« Gaetana Donizettija pod ravnanjem Mladena Tutavca i u režiji Ozrena Prohića. Međunarodni gost ove će godine biti opera SNG-a iz Maribora i to izvedbom »Fausta« Charlesa Gounoda pod ravnanjem Ayrtona Desimpelaerea i u režiji Franka Van Laecka. No, osim samih izvedbi, festivalski program uključuje i interaktivni pristup koji će omogućiti gledateljima i ljubiteljima opere nekoliko zanimljivih aktivnosti poput razgovora i druženja s umjetnicima, kvizove i nagradne igre.

Tradicionalna interpretacija

Tako je već prije izvedbe »Nabucca« održano druženje s umjetnicima prigodom kojeg su se mogla postavljati i neka pitanja te čuti zanimljiva objašnjenja i odgovori, a tijekom izvedbe priređen je i kviz znanja – posjetitelji su dobili listiće s deset prilično zahtjevnih muzikoloških pitanja iz područja opere koje su trebali riješiti i predati tijekom prve stanke. Za vrijeme drugog čina nagrađeni su na svoje mobilne uređaje primili poruke o dobitku nagrade te su pozvani da za vrijeme druge stanke istu podignu u foajeu kazališta. Na ovaj način obična je operna izvedba pretvorena u zanimljivij događaj koji je publici omogućio i dodatne aktivnosti i uzbuđenja.

Gledalište je bilo prilično dobro popunjeno, a prema objavama na društvenim mrežama razvidno je da su i druga kazališta organizirala putovanja svojih gledatelja u Zagreb. Osim redovnih zagrebačkih ulaznica tako su neki posjetitelji imali i iskaznice s oznakom K-HNK, što je novija tvorevina konzorcijskog udruživanja kazališta u Hrvatskoj, a čiji je konkretni produkt vjerojatno i ovaj operni festival.

Orkestrom opere HNK-a u Zagrebu, koji je zvučao kompaktno, snažno i dobro dirigirao je Pier Giorgio Morandi. Sva tempa bila su u okviru očekivanog, kao i interpretacija koja je uglavnom bila tradicionalna. Ponešto nespretnosti moglo se čuti, začudno, jedino u poznatom zboru Va pensiero u kojem je mjestimično bila narušena kohezija orkestralnog zvuka (repeticija s figuracijom gudača). Iako zvukovno snažan, orkestar nije pokrivao pjevače koji su se, sukladno redateljskim zadatostima, dobro čuli. Zbor (zborovođa Luka Vukšić) je također bio na visini zadatka, zvukovno kompaktan, zaokružen i ujednačen, čak i u trenucima ležanja na pozornici. Redateljska ideja bila je prije svega monumentalna i u smislu scenografije (scenograf i kostimograf William Orlandi) impresivna, ali je činjenica da je scenski pokret zapravo vrlo statičan i pomalo poput nekog koncerta. Navedeno bi išlo u prilog glazbenoj komponenti koja na ovaj način dolazi u prvi plan, međutim kako je predstava odmicala, poželjeli smo i nešto više od same scenske drame.

Nešto svježine u obliku kvalitetnog redateljskog rješenja dogodilo se u 3. i 4. činu, kada su tradicionalno odvojene scene spojene u jedan niz. Počevši od dueta Abigaille i Nabucca, koji je bio i scenski najrazigraniji moment (i zbog glumačkih talenata protagonista), slijedi Nabuccovo snoviđenje (zbor Va pensiero) i naknadno buđenje i oslobođenje. Kostimi i svjetlo (Wolfgang von Zoubek) bili su zanimljivi i doprinosili su kvaliteti izvedbe. Pitanje o transpoziciji cijele radnje iz biblijskih vremena u doba talijanskih revolucionara može imati određenih razloga, ali je isto otvorilo i brojna druga pitanja s naglaskom na neke, naizgled očite nedosljednosti.

Izvrsno odrađene uloge

Najveći pljesak publike nedvojbeno je dobila sopranistica Kristina Kolar u ulozi Abigaille koja je dominirala u svim aspektima izvedbe. Nešto indisponiranija u prvom činu, Kolar je prema kraju predstave bila sve bolja i glasovno i glumački te je ovu zahtjevnu opernu ulogu odradila na zavidnoj razini. Jednako sjajan bio je i Ljubomir Puškarić u naslovnoj ulozi koji je prekrasnom glasovnom bojom i znalačkom muzikalnošću u potpunosti ispjevao sve lirske i prodorno plasirao dramske fraze sukladno kompleksnosti i slojevitosti svoje uloge. Luciano Batinić kao Zaccaria suvereno je vladao scenom, posebno ako se u obzir uzme prilično velik glasovni opseg koji je stavljen pred izvođača ove uloge, a mlada Riječanka Emilia Rukavina lijepo je izvela ulogu Fenene, s posebnim naglaskom na ariju u posljednjem činu. Vrlo dramatičan i silovit u pjevnom nastupu bio je Filip Filipović kao Ismaele koji je već poznat kao mlada hrvatska tenorska nada. Preporučiti se, ipak, može promišljanje o lirskijem pristupu ulozi. Adela Golac Rilović kao Anna, Siniša Štork kao Baalov veliki svećenik i Ivo Gamulin kao Abdallo svoje su uloge odradili izvrsno.

Trud cijelog ansambla nakon trosatne predstave prepoznala je i publika, koja je i ranije nakon arija pljeskom prekidala tijek izvedbe te se može reći da je prvi Opera Zagreb Festival otpočeo vrlo dobro.