Doći u ovo doba godine u stari Krešimirov grad, znači proći kroz čarobna vrata u svijet mašte, djetinjstva i kreativnosti. Riječ je o jedinstvenom događaju takve vrste u Hrvatskoj i u svijetu, a to što je za mjesto zbivanja odabran Šibenik uopće ne čudi – pa i Šibensku katedralu, među ostalima, krasi i dječja glava. Šibenčani su osobito ponosni na ovaj festival i učinit će sve da svoj grad gostima predstave u najljepšem svjetlu. A imaju i zašto, jer Šibenik ne samo što je srednjovjekovni i renesansni dragulj, već je i svojim uskim popločenim ulicama, brojnim stubama i živopisnim trgovima i sâm jedna velika pozornica na otvorenom.
Za razliku od nekih drugih kulturnih manifestacija u Hrvatskoj, MDF srećom nije pretrpio veće posljedice krize, pa je i ove godine ponudio bogat i raznolik program koji je podijeljen u nekoliko segmenata. Dramski program uredio je Dubravko Jelačić Bužimski, lutkarski Jakša Fiamengo, program tradicijske kulture Vidoslav Bagur, baletni i plesni program Snježana Abramović Milković, glazbeni program Nera Gojanović Kljajić, likovni Iva Körbler, inozemni Jasenka Ramljak, literarni Grozdana Cvitan, filmski Željko Šturlić, program na trgovima i ulicama Saša Božić, a noćni program Željko Koloper.
Brojne radionice
I ovoga ljeta predstave u HNK-u Šibenik i na ljetnoj pozornici pratila je brojna publika, naravno najviše ona dječja, koja je ispunila parter i lože šibenskog kazališta. U Šibeniku se, barem ta dva tjedna u lipnju i srpnju, kazalište i umjetnost doista vole od malih nogu. Uz predstave odvijali su se i filmski, književni i izložbeni programi. Od izložbi spomenimo izložbu dječjih radova »Prozor u svijet« te izložbu »Vau, vauu, vuf!« slovačkog umjetnika Mareka Ormandika u Galeriji sv. Krševana.
Šibenski festival specifičan je i po brojnim radionicama za djecu, a za ovaj dio brinula se Zdenka Bilušić. Ona nas je provela kroz radionice, u kojima su djeca vođena mentorima i učiteljima mogla pokazati svoje talente i kreativnost.
Pod vodstvom Grozdane Cvitan vrijedno je radila dječja novinarska radionica »Nora«, zahvaljujući kojoj su svako jutro izlazili bilteni s najsvježijim festivalskim informacijama. Dječju radijsku radionicu »Zujalice« vodili su Mladen Kušec i Maja Gulin. Posjetili smo i radionicu herbarija, koju su u predivnom Samostanskom vrtu sv. Lovre, o kojem brine Šibenska privatna gimnazija, vodile Lidija Komes i Žana Škarica. Radionica ilustracije bila je posvećena hrvatskim povijesnim pričama, a vodio ju je ilustrator Patricio Aguero. Radionica CD prostorne instalacije odvijala se pod vodstvom Antonija Šunjerge.
Organizirane su i plesna, slikarska, dramska i radionica ručnog rada, dok je i ove godine u Šibeniku boravio nezaobilazni Bill Connor – poznati skladatelj iz Velike Britanije. Kao voditelj glazbene radionice, Connor na festival dolazi već trinaestu godinu, pomažući djeci da osvijeste bit glazbe i samostalno stvore male kompozicije. U ovoj radionici sudjeluju polaznici glazbene škole, ali i djeca koja nemaju prethodnog glazbenog iskustva.
Odmak od bajke
Nakon predstava u šibenskom HNK-u održavani su okrugli stolovi, koje je moderirao kazališni kritičar Jasen Boko. Nešto polemičkih tonova izazvala je grčka predstava »Klaunove kuće«, koja predstavlja primjer lutkarstva za odrasle. Primjedba je da ovoj predstavi nije mjesto na dječjem festivalu, no organizatori su objasnili da su svjesno ušli u takav rizik jer se radi o vrlo zanimljivom i kvalitetnom naslovu. Odmak od bajkovitih predložaka i lektirnih naslova napravljen je i predstavom »Kamenje« zagrebačke Male scene, koja progovara o mladenačkom nasilju.
Tijekom festivala održan je i simpozij »Osvrt na prošlost – pogled u budućnost«, na kojemu se raspravljalo o radu i perspektivi Međunarodnog dječjeg festivala. Dugogodišnji članovi festivalskog vijeća i suradnici iznijeli su kratke oglede na temu djelovanja festivala proteklih pola stoljeća i perspektive za dodatni napredak u godinama koje dolaze. Izlaganja su obuhvatila kratki pregled povijesti festivala, koja se može podijeliti na tri dijela i pridodati četvrti koji upravo traje.
Sam početak vezuje se uz inicijativu grupe entuzijasta, točnije pedagoga bivše države koji su se okupili kako bi kroz afirmaciju kazališta za djecu unaprijedili osnovnoškolsko obrazovanje. Kasnije su festival preuzeli kazalištarci, a kao svoje zlatne godine festival pamti sedamdesete, kada je ono »međunarodni« u imenu festivala zaista bilo opravdano.
Najteže godine bile su one ratne. Međutim, iako je stradalo kazalište, festival je uz veliku volju i odricanja organizatora i empatiju ostatka Hrvatske opstao i tih godina. Zadnjih desetak godina, zajedno s kazalištem oporavio se i festival i sada su pred njim novi izazovi. Na neke od tih izazova referirali su se i izlagači navodeći pitanje odvajanja festivala od kazališta, važnost značajnijeg pozicioniranja festivala u državi, ali i u nadolazećoj Europskoj uniji, kao i mogućnost dodatnog razvijanja kulturnog turizma kroz festival.
