RIJEKA – Marin Blažević više neće biti intendant Hrvatskog narodnog kazališta Ivana. pl. Zajca. Najvjerojatniji je to rasplet nakon posljednje sjednice Gradskog vijeća Grada Rijeke, kojom je prigodom gotovo plebiscitarno izabran peti član Kazališnog vijeća Dalibor Laginja, a što će sve kulminirati na sljedećoj sjednici Kazališnog vijeća »Zajca«, zakazanoj za 2. kolovoza 2022. godine. Naime kao ključna točka od 27 točaka Dnevnog reda sjednice, kojeg smo Dnevnog reda u posjedu, ističe se točka 7. Zahtjev intendanta za prijevremenim okončanjem mandata, godinu dana prije isteka – 31. 12. 2023. godine (razrješenje na osobni zahtjev).

Iznenađujući je to obrat za sve bolje poznavatelje prilika u i oko riječke kazališne kuće jer se činilo da intendant, unatoč disidentima iz Kazališta, unatoč medijskim objavama koje su razotkrivale u najmanju ruku njegova problematična postupanja, sasvim dobro politički stoji. Naime cijelo je to vrijeme uživao jasnu i nedvojbenu potporu riječkog gradonačelnika Marka Filipovića, kao i bivšeg gradonačelnika Vojka Obersnela, što je sve nukalo na zaključak da Blažević uživa potporu riječkog SDP-a i da je, shodno tome, riječki SDP u misiji spašavanja vojnika Blaževića. Uz to, i sam je Blažević raznim istupanjima, internim i vanjskim, ukazivao na to da se ne misli predati i da mu je stalo okončati mandat.

Prevelik balast

Zbog svega toga činilo se, dapače, da bi Blaževićev pad mogao biti i ozbiljan politički udarac za riječki SDP, koji ga zasigurno doživljava kao svoga, iako je njihov prvi izbor bio Oliver Frljić. No kad je nakon Frljićeva odlaska Blažević postao intendantom, činilo se da je i bez obzira na to što je dotad bio relativno nepoznat u široj javnosti, bez relevantne umjetničke biografije, zadobio ozbiljnu podršku riječkog SDP-a.

No politika je nemilosrdna, i kako smo nedavno ustvrdili u analizi situacije u i oko kazališta, moguće je da je balast postao prevelik i da je Blaževiću odzvonilo na mjestu intendanta riječkog kazališta. Ali to su već spekulacije, naime ovo, rasprava o njegovu zahtjevu za prijevremenim okončanjem mandata, može se iščitavati na više načina. Jedan je svakako Blaževićeva želja da ode pod svojim uvjetima, i da ne ode osramoćen, ili, nedajbože, potjeran. Druga je malo nevjerojatnija, da je ovo još jedan njegov manevar u kojem bi trebao pokazati, a možda i doznati, koliku stvarnu (političku) podršku uživa, kojom bi prigodom sve ovo bio samo igrokaz za njegovo osnaživanje pozicije. A s obzirom na to da smo u kazalištu, iako malo vjerojatan, ni to nije baš posve nevjerojatan rasplet, dostojan kakve buduće predstave u tome istom kazalištu.

Početak kraja

Jer podsjetimo, iako se više puta tijekom posljednjih nekoliko mjeseci, kada je sve više i više afera u kojima je Blažević sudjelovao, koje je pokrenuo ili im na neki način kumovao, činilo da je intendant na konopima, on se nekako uvijek vraćao. Na posljednjoj sjednici Odbora za kulturu, sazvanoj zbog niza nepravilnosti uočenih u poslovanju i funkcioniranju kazališta, kojom su prigodom predstavljena i dva nova člana Kazališnog vijeća, Blažević se doimao kao da gotovo u potpunosti vlada situacijom. Njegove replike na objede koje su mu upućivane bile su akribične, vješto izrečene i trebalo je ozbiljnoga znanja o cjelokupnoj problematici da bi mu se pariralo.

No ključni problem za njega, čini se, ispostavio se izbor petog člana Kazališnog vijeća. Iako je Blažević faktički izgubio Vijeće čim je izglasan Slavko Sekulić, a onda potom i Dražen Mikulić (pa je to već bio odnos snaga od 4: 0 protiv Blaževića), kad je peti član, pa makar i simbolično (jer dovoljna su tri glasa za izglasavanje neke odluke), postao Dalibor Laginja, moglo se naslutiti da mu i politika okreće leđa. Naime, Laginja je osvjedočeni protivnik Blaževića, a njegov izbor, koji je podržao i SDP iako je imao svog kandidata, Aleksandra Mijatovića, ukazao je na to da bismo mogli svjedočiti početku kraja intendanta Blaževića.