Nedavno su završile Riječke ljetne noći, a predstavljena je i nova kazališna sezona Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca. Ovim povodima razgovaramo s intendanticom Dubravkom Vrgoč.

Čime ste se vodili prilikom koncipiranja programa ovogodišnjih Riječkih ljetnih noći? Što ste željeli ponuditi publici?

– Program ovogodišnjih Riječkih ljetnih noći koncipirala sam s jasnom idejom kazališta koje izlazi iz zgrade i osvaja grad.

Nije me zanimao »siguran« program, nego susreti publike, prostora i umjetnika, kulturni dodiri koji se pamte, a koji nam danas tako nedostaju.

Željela sam kod gledatelja pobuditi osjećaj da su dio nečega živog, neponovljivog, da ih predstave zatiču na neočekivanim mjestima i da ih se tiču.

Zato smo kombinirali klasiku, suvremene tekstove i autorske projekte, u glazbi različite žanrove, side programe kao što su radionice, šetnje gradom…, ali uvijek s naglaskom na stvaranje specifične atmosfere u prostorima koji sami po sebi pričaju svoje priče.

Motiv mog dolaska u Rijeku bila je i želja da ispričam s umjetnicima u prostoru Grada priču o Mediteranu.

A na Mediteranu ljudi postave klupicu pred kuću i već stvore teatar, postaju promatrači, gledatelji, ali istodobno i izvođači, cijeli prostor oko njihove kuće je zapravo jedna velika pozornica. Upravo smo taj efekt nastojali proizvesti ovogodišnjim Riječkim ljetnim noćima.

Novi izvedbeni prostori

Koliko je ukupno programa realizirano i kakva je bila posjećenost? Jeste li zadovoljni?

– Izveli smo pedesetak programa u 33 dana na 20 različitih lokacija, što je doista mnogo i za festivale koji imaju dužu tradiciju i snažniju infrastrukturu od naše.

Jer Riječke ljetne noći realizirali su isključivo umjetnici, tehnika i administracija našeg kazališta, te se one samo nastavljaju na sezonu koja završava kada festival započinje.

Što se publike tiče, ove smo se godine borili s različitim za nas negativnim faktorima kao što su toplinski valovi i Svjetsko nogometno prvenstvo koje je zaokupilo dio publike.

No, ono što me posebno veseli je da je posjećenost bila vrlo dobra, a na pojedinim događanjima i iznimna, što pokazuje da gledatelji prepoznaju i prate ovakav koncept festivala.

Važnijim od brojki čini mi se energija koju smo osjetili – publika je bila znatiželjna, otvorena, spremna na drukčije formate. Stoga mogu zaključiti da sam iznimno zadovoljna.

Nakon prošlog ljeta kada smo, nakon dužeg vremena, ponovo zakoračili u Grad i otvorili se prema istraživanju ambijentalnog teatra, ovo ljeto dokazali smo kako taj iskorak itekako ima smisla, te ga u sljedećim godinama treba razvijati i smišljati nove ljetne teatarske izazove.

Dubravka Vrgoč / Foto: Privatna arhiva

Riječke ljetne noći uvijek su u potrazi za novim lokacijama za izvedbe. Koje su to bile ove godine i kako su programi »sjeli« u njih?

– Nastojali smo ovoga ljeta iznaći neke nove izvedbene prostore koji bi bili atraktivni i za umjetnike i za publiku. Ulazili smo u ambijente koji nisu »naviknuti« na kazalište i upravo se u njima događala magija.

Jer, neke su lokacije doslovno promijenile način na koji se predstava »čita« i doživljava.

Programi su »sjeli« tamo gdje postoji napetost između prostora i sadržaja – gdje lokacija nije samo kulisa, nego aktivni suigrač. To je smjer koji me zanima u promišljanju koncepta ljetnog festivala.

Remiza, kortil Pomorskog fakulteta, Astronomski centar Rijeka, paviljon tržnice Brajda… neke su od posve novih lokacija koje su izazvale i veliko uzbuđenje publike koja ih je zajedno s umjetnicima otkrivala, pa su se tako preporučili i za sljedeću godinu.

Priče koje nas povezuju

Razmišljate li već o sljedećim Riječkim ljetnim noćima? Vidite li još neke potencijale i lokacije koji bi se mogli iskoristiti?

– Naravno da već razmišljamo o sljedećim Riječkim ljetnim noćima. Rijeka je grad s ogromnim, još uvijek nedovoljno iskorištenim potencijalom – od industrijskih zona do skrivenih urbanih mikroprostora. Postoji niz potencijalnih lokacija koje još nisu scenski promovirane. Stoga nam je nastaviti širiti mapu festivalskih pozornica.

Voljela bih još snažnije povezati umjetnost s gradom koji se stalno mijenja. Iznimno sam zadovoljna da smo ovog ljeta u dramskom dijelu programa imali četiri svjetske premijere, od koji je svaka otvorila društveno važnu temu i istodobno je prepričala atraktivnim kazališnim jezikom.

Od predstave »Čvor« koja je nastala u suradnji s Kolektivom Igralke, u režiji Žige Divjaka, zamišljena kao hommage Rijeci koje više naizgled nema, ali je sačuvana u osobnoj memoriji njezinih građana, preko inkluzivne predstave »TO=TO«, u režiji Gorana Sergeja Pristaša, koja je uključila Peti ansambl dojmljivo ukidajući granice između izvođača i publike, pa »Serenada ljetne noći« Karla Hubaka koja je zajedno s glazbenicima i glumcima 70+ otvorila pitanje treće dobi, te napokon do autorskog projekta velikog europskog redatelja Pascala Ramberta koji je na teatarski suptilan način problematizirao temu kazališta u istoimenoj predstavi.

Usudila bih se reći da je tako specifičan program, koji je prihvaćen s najvećim pohvalama gledatelja i struke, rijetko viđen u ljetnim festivalskim programima.

Sljedeće izdanje Riječkih ljetnih noći vidim kao još otvorenije, možda i riskantnije; oduvijek sam vjerovala da bez rizika nema stvarnog pomaka.

Protekla sezona »Zajca« odvijala se pod sloganom »Otvoreni i kad nismo«. Kako ste zamislili novu kazališnu sezonu 2026./2027.? Postoji li neka poveznica među odabranim naslovima?

– Nakon slogana »Otvoreni i kad nismo« tijekom protekle sezone u kojoj smo se trudili u kazalište privući što više posjetitelja, nova sezona ide korak dalje – prema ideji kazališta koje ulazi u izravan dijalog sa stvarnošću i postavlja pitanja koja nas se tiču i za koja je važno ne da nalazimo odgovore, već da se u njima zajedno prepoznajemo.

Zato slogan »Priče koje nas povezuju« prati ovogodišnju sezonu. Smatram da je kazalište dužno iznova se izboriti za onu poziciju koju je promoviralo još u staroj Grčkoj kada je imalo društvenu, građansku, političku i odgojnu funkciju te bilo jedan od najvažnijih javnih prostora u životu grada.

Kazalište je tada stvaralo osjećaj pripadnosti zajednici i zajedničkog promišljanja vrijednosti koje društvo dijeli. Takvo nam kazalište danas treba. Naslovi koje ćemo prikazati sljedeće sezone nisu birani slučajno: povezuje ih pitanje identiteta, zajednice i osobne odgovornosti u vremenu koje je sve samo ne stabilno.

Niz projekata

Možete li najaviti neke od projekata u svim umjetničkim granama i tko će ih režirati?

– U novoj sezoni pripremamo niz projekata koji će jasno pokazati/dokazati umjetničke ambicije ansambala i otvorenost prema suradnjama. U Hrvatskoj i Talijanskoj drami nudimo naslove koji rezoniraju s današnjim trenutkom, u Operi kombiniramo kanon s novim čitanjima, a Balet ide prema snažnijem suvremenom izričaju.

No, ono što nas najviše zanima je da odgovorimo očekivanjima građana Rijeke, njihovim senzibilitetima, estetskim odabirima i temama koje ih zanimaju.

Janusz Kica, Ivica Buljan, Romano Nikolić, Carmelo Rifici, Davide Livermore, Giorgio Sangati, Jean Claude Berutti, Andrei Zoldak, Serge Aimé Coulibaly, Valentina Turcu… samo su neki od umjetnika koji će raditi s našim ansamblima sljedeće sezone.

Paketi pretplate su već koncipirani i od prije nekoliko dana moguće je online kupiti pretplatu, a naši vjerni pretplatnici čija su mjesta rezervirana od 1. rujna mogu obnoviti pretplatu i na blagajni.

Koliko premijernih naslova planirate?

– Planiramo više premijera nego prošle sezone, i to u svim našim umjetničkim jedinicama.

Točan broj ovisi o produkcijskim okolnostima, ali ambicija je zadržati visoku razinu premijerne aktivnosti i raznolikosti, uz ravnotežu između novih produkcija i repriznih izvedbi koje su već pronašle svoju publiku.

Ne želim govoriti samo o brojkama, nego o intenzitetu – cilj je da svaka premijera bude događaj, a ne samo još jedan naslov na repertoaru. To je ambicija koju si postavljamo i prema kojoj ćemo u konačnici i mjeriti uspjehe sljedeće sezone.