RIJEKA – Multimedijska predstava »Tekuća stvarnost« ArtTeatra BOUM! (uz podršku Prostora Plus) premijerno je izvedena na pozornici Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku, prema tekstu i u režiji Andreje Crnković. Počevši od naslova, predstava se referira na »Tekuću modernost« poljskog sociologa i teoretičara Zygmunta Baumana, koja je jedna od ključnih knjiga za razumijevanje našega doba. Prema Baumanu, naše »ovdje i sada« obilježeno je fluidnošću – rastakanjem svega čvrstoga, stabilnoga i trajnoga, što u naše živote unosi posvemašnju nesigurnost, fragmentaciju i dezorijentiranost.

Metafora vode

Nakon čvrste, teške, »hardverske« modernosti nastupilo je doba lake, tekuće, »softverske« modernosti. Teza o tekućoj modernosti u središtu je teorijskih promišljanja Zygmunta Baumana – njome se detaljnije bavio i u knjigama »Fluidna ljubav – o krhkosti ljudskih veza«, »Fluidni strah« i »Fluidni život«, i nadovezuje se na njegove uvide u teme globalizacije, konzumerizma, masovne kulture, multikulturalnosti, politika identiteta i etike. Temeljeći se na Baumanovim teorijskim postavkama, predstava »Tekuća stvarnost« primjenjuje ih na konkretnu dramsku situaciju. U središtu radnje je par – diplomirana kulturologinja i diplomirani filozof, koje su u svojoj glumačkoj suigri utjelovili Nina Sabo i Deni Sanković. Ona radi neki »fast food« izrabljivački i slabo plaćeni posao, a on je nezaposlen i uglavnom trati vrijeme na internetu i u virtualnoj stvarnosti, manje tražeći posao a više igrajući kompjutorske igrice. Mlada žena donekle je aktivna i pokušava promijeniti svoju situaciju (doduše čitajući savjete iz priručnika za samopomoć), dok je njen partner zapao u pasivnost i sanja o odlasku i bijegu – u Irsku ili Burmu. Pozicija ovih kazališnih antijunaka otvara i pitanje 40-godišnjaka koji se uslijed društvenih okolnosti ne mogu osamostaliti te i dalje ovise o roditeljima.
»Tekuća stvarnost« tako je refleks stvarnosti i aktualnih društvenih problema kao što su nezaposlenost, osjećaj besperspektivnosti, konzumerizam, otuđenje, siromaštvo, onečišćenje…
Predstava se metaforički referira na tekuće stanje vode, koja je i bitan scenografski element. Motiv morskog dna i površine mora prisutan je u videoprojekcijama Gianfranca Mirizzija, a to more tijekom predstave postaje sve onečišćenije odbačenom plastikom. Voda, odnosno more, sadrži i druga metaforička značenja, poput prizora sna u kojemu lik kojega tumači Sanković poput utopljenika pokušava isplivati na površinu.

Iritantne reklame

No budi se u zajedničkom »vodenom krevetu« i u realnosti doživljava napad panike uslijed katastrofičkih predviđanja budućnosti, a on i njegova partnerica sve više se suočavaju s osjećajem anksioznosti. Predstava koja se temelji na teorijskim postavkama mogla bi se interpretirati i kao mali kazališni esej o današnjem društvu, koje »teče« između katastrofe i anksioznosti. Tako se riječi izgovorene na pozornici pretvaraju u svojevrsne fusnote na ekranu, kao što su »fast food«, »zdrava hrana«, »uhljeb«, »(kulturna) anksioznost«… Tu je i »super sack« Sport Billyja iz nekad popularnog crtanog filma, koji sada postaje ruksak za spašavanje i bijeg. Osjećaju frustriranosti i anksioznosti dodatno pridonose bučne i iritantne televizijske reklame – jedna od njih reklamira proizvod za smirenje znakovita naziva »Brigevan« (izvođačica je Tajana Josimović), a tu su i cijene tipa 29,99 kuna. Predstava »Tekuća stvarnost« tako, mjestimično i na duhovit način, secira mnoge teme današnjeg vremena kaosa i opće dezorijentiranosti, ne dajući odgovore već navodeći gledatelje na razmišljanje.
Autor glazbe je Josip Maršić, a rasvjetu potpisuje David Dubrović.