RIJEKA Drama »Tri sestre« Antona Pavloviča Čehova prva je ovosezonska premijera Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca, a na programu je 3. studenoga. Režija jednog od najvećih tekstova svjetske dramske literature povjerena je slovenskom redatelju Eduardu Mileru, koji je prošle sezone u riječkom kazalištu postavio »Operu za tri groša«.

Dramaturginja i autorica adaptacije »Tri sestre« je Žanina Mirčevska.

Ona je naglasila da ovaj tekst predstavlja veliko zadovoljstvo za one koji se bave teatrom, jer kod Čehova svatko može pronaći nešto što ga intimno okupira. Citirajući čuvenu repliku »U Moskvu, u Moskvu«, Mirčevska je podsjetila da tri sestre – Olga, Maša i Irina, imaju želju da se vrate u Moskvu, ali im to nikako ne uspijeva.

– Nameće se pitanje zašto bogati i zreli ljudi ne mogu ostvariti svoju želju. Postoji nekoliko razloga za to. Jedan od njih je moć provincijalnog života u kojemu pojedinac ne može artikulirati svoje strasti i želje. Riječ je o bićima koja se utapljaju u svom egocentrizmu i ne vide okolinu oko sebe. Jedna od važnih tema Čehovljeve drame je i strah od budućnosti.

Mislim da je i danas ta tema globalno vrlo aktualna. »Tri sestre« govore o raskoraku između želja i stvarnosti, a dijagnostička slika većine njegovih likova je tuga, euforija, žalost, bol…Čehovljevi likovi mnogo govore, ali je mnogo važnije ono neizgovoreno.

Svi ti likovi na neki način žive u virtualnom svijetu koji je pun neostvarenih želja. To je poveznica sa suvremenim čovjekom koji je dezorijentirano biće, koje je izgubilo koordinate etičkog i kulturološkog ponašanja. To je vjerojatno i razlog zašto se »Tri sestre« danas tako često igraju – osvrnula se Žanina Mirčevska, dodavši da je riječ o tragikomičnoj priči o nemogućnosti da čovjek poboljša sebe i promijeni svijet.

Redatelj Eduard Miler kazao je da je fokus rada bio na onom neartikuliranom, neizrečenom.

Referirajući se na aktualne prosvjede na Wall Streetu, Miler je izrazio mišljenje da je za artikuliranost potrebna hrabrost – jer većina ljudi nema hrabrosti izići na ulicu i demonstrirati.

Uloge triju sestara, koje su uhvaćene u zamku provincijskog života i nikad ostvarene želje povratka u veliki grad, tumače Tanja Smoje (Olga), gošća iz Zagreba Olga Pakalović (Maša) i Jelena Lopatić (Irina).

Tanja Smoje istaknula je da su Čehovu pristupili do srži, razbijajući sentimentalnost. Identifikacija s likom Olge glumici zna biti i bolna. Jelena Lopatić kazala je da nas Čehovljev tekst suočava s time da do rješenja problema postoji samo korak i da sestre znaju što bi trebale učiniti, ali to ne čine.

Ulogu Prozorova utjelovit će Jasmin Mekić, koji je rekao da se osobno nije prepoznao u toj ulozi, ali da mu upravo to predstavlja još veći glumački izazov.

– Mene je otac učio da uzmem stvar u svoje ruke, a Prozorov to ne čini. U tome je razlika između mene i lika kojega igram. U svojoj interpretaciji više idem na lokalno, jer mi je bitnije da se u Prozorovu prepozna obični čovjek – objasnio je Mekić.

Andreja Blagojević tumači Nataliju Ivanovnu, za koju je kazala da je jasan i konkretan lik kod kojega nema sukoba između želja i mogućnosti, jer ona živi prema instinktima. U ulozi Feraponta je Zdenko Botić, koji je Čehova sublimirao u parafrazi Gorana Stefanovskog – »prošlost nikako da prođe, budućnost nikako da dođe«.

Baruna Tuzenbaha utjelovit će Igor Kovač, koji se osvrnuo na proces rada te ukazao na važnost čehovljevskih tišina.

U predstavi sudjeluje i ravnatelj Hrvatske drame Damir Orlić, koji igra Kuligina. Orlić je istaknuo da je Čehov možda najaktualniji upravo u današnje vrijeme.

– S obzirom na današnje društvo i kamo ono ide, bitka između civiliziranog, normalnog i inteligentnog društva te s druge strane provincijalaca unaprijed je određena i poznati su njeni pobjednici. Ukoliko druga strana ne poduzme ništa, provincijalizam će zauvijek vladati – smatra Orlić.

U glumačkoj su podjeli i Alen Liverić (Veršinjin), Dražen Mikulić (Saljoni), Denis Brižić (Čebutikin) i Biljana Torić (Anfisa). Scenograf je Branko Hojnik, kostimografkinja Sandra Dekanić, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, a glazbu je izabrao Eduard Miler.