Djeca Calvinovo djelo čitaju na jedan, a odrasli na drugi način, realnost se u jednom trenutku konfrontira s maštom, predstava ima vrlo zabavnih trenutaka, ali i dirljivih prizora koji mogu izazvati suze
RIJEKA » Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca priprema novu predstavu »Il barone rampante/Barun penjač«, što će premijerno biti izvedena 21. veljače u 19.30 sati. Riječ je o poznatom tekstu talijanskog pisca Itala Calvina, koji je adaptirala i režira ga Paola Galassi – riječkoj publici već poznata po predstavama »Somewhere City« i »Spavaće sobe«. Alegorijsko djelo »Barun penjač« dio je Calvinove trilogije »Naši preci«, koju još čine »Raspolovljeni viskont« i »Vitez koji ne postoji«. U knjizi »Naši preci« sabrane su tri pripovijesti koje je Calvino napisao između 1950. i 1960. godine, i predstavio riječima da im je zajedničko to što su nevjerojatne i što se odigravaju u dalekim epohama i u izmišljenim krajevima.
Realnost i mašta
Uoči premijere razgovaramo s redateljicom Paolom Galassi, koautorom adaptacije i asistentom redateljice Oscarom Genoveseom i glumicom Elenom Brumini. Paolu Galassi i Oscara Genovesea pitamo na koji su način adaptirali Calvinova »Baruna penjača« za kazalište?
– Adaptacija nije bila jednostavna jer je riječ o vrlo kompleksnom djelu, višeznačnoj i predivnoj priči s mnoštvom likova, zbivanja i referenci. Svjesni smo i toga da su ovo djelo čitali gotovo svi Talijani, što pred nas stavlja veliku odgovornost. U početku smo bili entuzijasti, no onda nas je uhvatila panika. Čak smo u jednom trenutku pomislili odustati i raditi neki drugi tekst Itala Calvina. Na kraju smo se ipak uhvatili u koštac s »Barunom penjačem« – kaže Galassi.
Oscar Genovese, koji je s Paolom Galassi izabrao i glazbu, objašnjava da su odabrali nekoliko smjerova interpretacije koje knjiga nudi:
– Odlučili smo aktualizirati tekst i približiti ga suvremenosti. Tako nas, na primjer, zanima odnos mladog baruna s ocem. Vidimo ga kao adolescenta koji se buni protiv obitelji. On je pojedinac koji postaje neka vrsta čudaka koji se odvaja od svijeta, ali je na kraju ta njegova posebnost prepoznata i društvo ga prihvaća. U adaptaciji nam je jako bitna uloga samih glumaca – njihove improvizacije, strahovi, dvojbe… Uz pomoć glumaca uspjeli smo odrediti smjer interpretacije – osvrnuo se Genovese.
Calvinov »Barun penjač« u Italiji se igra u kazalištu, a ovaj tekst dosta se koristi i za radionice, često s nakanom propitivanja teme različitosti. Lik dječaka koji je iz protesta prema svojoj obitelji i društvenim konvencijama otišao živjeti na drveće da više nikada ne siđe na tlo, otvara i temu odnosa realnosti i mašte.
Za djecu i odrasle
»Barun penjač« najavljen je kao komedija za djecu i odrasle, pa redateljicu pitamo na kojoj razini predstavu mogu doživjeti djeca, a na kojoj odrasli:
– Djeca mogu uživati u bajkovitim elementima i neobičnim likovima. Mogu doživjeti i neke tužne trenutke, koji se događaju i u životu. Odraslima će možda biti zanimljivija tema pobune, kao i Calvinova razmišljanja o ratu i snazi ideja. Barun je ponosan zato što je čovjek, a tek je potom barun. Ima nekih stvari u predstavi koje će samo odrasli shvatiti. Djeca ovo djelo čitaju na jedan, a odrasli na drugi način – ističe Galassi.
Za Oscara Genovesea jedna od poruka »Baruna penjača« bila bi da ukoliko je nečiji izbor toliko jak i ispravan, te kad je netko uvjeren u svoje ideje i ideale – to može promijeniti svijet.
Glumica Elena Brumini u predstavi igra barunova brata i jednu manju ulogu, a o radu s Paolom Galassi kaže da je to uvijek dobra terapija smijehom.
– Mislim da publika može očekivati smijeh, avanture i otkrivanje nekih novih svjetova. Ova je predstava zanimljiva i po tome što ima manjak antagonista, odnosno zlih likova – rekla je Brumini.
