Današnje vrijeme društvene i ekonomske krize, sumrak kapitalizma i vladavina korupcije, iznova aktualiziraju Brechta čiji je »Arturo Ui« nastao kao satirička alegorija na Hitlerovu Njemačku 1941. godine
Glazbena dramaturgija
U začudno sceničnom prostoru skladišta 41 u luci Baross, dugim je aplauzom ispraćen ansambl Teatra Ulysses predvođen Ozrenom Grabarićem, koji je tumačio lik Artura Uija u predstavi koju je Bertolt Brecht napisao 1941. godine, dakle uoči Drugog svjetskog rata. Anticipirajući nadolazeću opasnost fašizma, Brecht proročanski ni Ameriku u koju je bježao – nije vidio mnogo boljim svijetom od aktualne Njemačke. A čitava ta fikcijska vizija koju smo gledali u lučkom skladištu tako neodoljivo podjeća na hrvatsku aktualnu stvarnost…
– Takva se situacija ne događa često, a ovom nam se prilikom sve poklopilo. Zamašnjak je definitivno bio Brechtov tekst, koji je toliko aktualan da nam je povremeno bilo nelagodno izgovarati ga. Kao redateljica, vrlo sam sretna što sam imala prilike raditi s tako dobrom ekipom, a čini se da je prelazak u ovaj prostor – za potrebe festivala – dao predstavi novu dimenziju!
O igri u skladištu 41., govorio je i Ozren Grabarić, oduševljen prostorom, ali i požrtvovnom tehničkom ekipom koja je omogućila igru na različitim planovima: – Uvijek se divim ljudima koji stoje iza predstave i prilagođavaju nove prostore potrebama igre. Što se nas glumaca tiče, osim genijalnog teksta Bertolta Brechta, bili smo apsolutno inspirirani mogućnošću da sami kreiramo igru što nam je na probama omogućila redateljica Udovički, uz čiju smo pomoć onda određivali granice te igre, rekao je Grabarić.
Četvrta festivalska večer bila je prohladna, pa se i razgovor za okruglim stolom relativno brzo završio. Zato nije iskorištena mogućnost da doznamo nešto više o glazbenom segmentu izvedbe, koji je apsolutno fascinantan, kao uostalom i koreografija i scenski pokret. Za ovu su predstavu napisani glazba i songovi, autori Nigel Osborne i Davor Rocco, a instrumentalnu izvedbu predvodi sjajan mladi, dvadesettrogodišnji pijanist Karlo Hubak. On zapravo diktira tempo predstave koju vodi takvom preciznošću da bi ga poželio svaki glazbeno-scenski ansambl – autoritativno i s lakoćom, a pijanistički virtuozno! Na njegove odabire »tempa i trenutka« spremno reagira raspoloženi ansambl, čiju koreografiju potpisuje Staša Zurovac, a scenski pokret Mladen Vasary, koji je također jedan od pet prstiju na kojima počiva predstava. Prava je šteta što ništa od njihovih iskustava nismo čuli te prohladne večeri na okruglom stolu.
Publika je predstavu Teatra Ulysses ocijenila s 4.36.
Premda je Brecht ovaj komad napisao 1941. godine, on je nevjerojatno aktualan. Današnje vrijeme društvene i ekonomske krize, sumrak kapitalizma i vladavina korupcije, iznova aktualiziraju Brechta čiji je »Arturo Ui« nastao kao satirička alegorija na Hitlerovu Njemačku. Čekajući vizu za Ameriku, Brecht je komad pisao s neskrivenim didaktičkim ciljem kako bi Amerikance upoznao s mehanizmima koji su Hitlera doveli na vlast. Zbog američke publike kronologija događaja iz godina uoči Drugog svjetskog rata i jačanja nacizma prebačena je iz stvarnog povijesnog konteksta u gangsterski milje Chicaga tridesetih godina 20. stoljeća.
»Cabaret Brecht – Zadrživi uspon Artura Uija« na zanimljiv način povezuje kabaretsku formu, furiozne jazz ritmove skladatelja Nigela Osbornea i odličan prepjev songova Davora Rocca. Na taj način kreirana je neka vrsta glazbene dramaturgije, koju izvrsno slijede koreografske zamisli Staše Zurovca i scenski pokret Mladena Vasaryja. Od početka do kraja predstave pokreti i kretanje glumaca su koreografirani, a scenska zbivanja uživo prate pijanist Karlo Hubak i orkestar.
Poduka iz glume
U naslovnoj ulozi Artura Uija, šefa gangsterske bande, i ovoga je puta briljirao Ozren Grabarić, koji je pokazao začudnu moć glumačke transformacije, utjelovivši svojevrsnu nadmarionetu – groteskni lik sitnog kriminalca koji se postupno transformira u hitlerovsku figuru moćnika čiji postupci vode u sve veću manipulaciju i nasilje. U tom smislu posebno je upečatljiva epizoda u kojoj Uiju poduke iz glume, na primjeru Shakespeareova »Julija Cezara«, daje glumac Mahoney, u sjajnoj interpretaciji Mladena Vasaryja. On tumači i Staroga Dogsborougha, gradonačelnika Chicaga.
Među likovima gangstera glumački i izvedbeno izdvojio se Mislav Čavajda kao poručnik Ernesto Roma, čije ime asocira na nacističkog lidera Ernsta Röhma. Joseph Goebbels postao je gangster i cvjećar Giuseppe Givola (Filip Detelić), a Emanuelea Girija (Hermann Göring) utjelovio je Goran Bogdan. Gangstera Innu tumači Damir Poljičak. U ulogama poslovnih ljudi, voditelja Karfiolskog kartela, pojavljuju se Damir Šaban, Jerko Marčić, Igor Kovač, Zoran Pribičević i Maja Posavec. Jedina žena u ansamblu, Posavec još tumači i uloge Mladog Dogsborougha i žene novinskog izdavača Betty Dullfeet. Vlasnika brodogradilišta Sheeta igra Jure Ivanušič, a Sheetova blagajnika Zoran Pribičević. Tu je još i niz sporednih likova, koji ilustriraju temu korumpiranosti i malograđanskog mentaliteta koji utire put velikim diktatorima i njihovim zločinačkim pohodima.
