Napisana davne 1929. godine kao »Amerikanska jahta u splitskoj luci«, adaptirana na lošinjski jezik predstava pokazuje da joj vrijeme nije oduzelo aktualnost
MALI LOŠINJ Premijera Kazališta JAK, komedije u tri čina Milana Begovića, »Amerikanska jahta u lošinjskoj luci«, u režiji Ivice Boban i u njenoj dramaturškoj obradi i prilagodbi na lošinjski jezik, privukla je velik broj gledatelja koji su do posljednjeg mjesta ispunili dvoranu Vladimira Nazora. Uz to svi slobodni prostori dopunjeni su sjedalicama kako bi što manji broj publike ostao pred vratima dvorane, ali unatoč dodacima ni to nije bilo moguće izbjeći. Da su JAK-ovci u Noći kazališta, priuštili događaj po mjeri otočne kazališne publike vidjelo se po njenoj reakciji tijekom predstave, a koja je kulminirala na kraju kada su glumci nagrađeni dugim aplauzom svojih sugrađana. Komedija s dramaturškim i komičnim nabojima u kojoj se zaplet vrti oko ljubavi i novca, a u konačnici pobjeđuje ljubav i dobro, iako napisana davne 1929. godine pokazala je da joj vrijeme nije oduzelo aktualnost što je dodatno naglašeno jezičnom prilagodbom i uz dramaturšku obradu kroz lošinjske specifičnosti i aktualnosti.
Jezik predaka
Iako sužbeno amateri, lošinjski su glumci i u ovoj predstavi pokazali visoki profesionalizam interpertirajući uloge – Sandra Podravec Toić kao osiromašena kontesa Kate De’Petrini, Robert Radan kao njezin sin konte, Lučano Nikolić i Boris Šegota, Kekovi stričevi konte Rudi i konte Mome, koji se kao lica u snu pojavljuju i u ulogama građevinskog radnika i službenika HEP-a, potom Barbara Šurlina kao krojačica Điđeta Dundić i kao talijanska turistikinja, Yvonne Vidulić kao Phoebe, njen zaručnik Lee Prentice kojeg glumi Elmedin Bjelić potom otac Filip J. Tudor kojeg igra Mladen Šurlina, Josip Ribić kao mornar Jim na jahti Stella te Tamara Bogunović koja se pojavljuje u više likova – kao odvjetnica, bankovna službenica, prodavačica ribe, pa Barbara Dakić kao prodavačica voća i povrća Jakomina te kao strankinja i prodavačica u trgovini tkanina.
Kako su svi glumci profesionalno vezani uz druge poslove, svoj su glumački dopunski rad odradili u »noćnoj smjeni«. Naime, predstava je pripremana »svakonoćno« posljednjih mjesec i pol dana od 20 do jedan sat iza ponoći. U taj radni ritam uspješno se uklopila i redateljica Ivica Boban koja nakon premijere nije krila zadovoljstvo jer je, kaže bilo veliko zadovoljstvo raditi s JAK-ovim glumcima, a kako predstava zapravo počinje disati s publikom, odlična reakcija publike bila je potvrda dobro obavljenog posla.
I komentari publike redom su bili pohvalni, tako Sonja Mašće kaže:
– Oduševljena sam, posebno mi se svidjela prilagodba Begovićevog teksta na lošinjski, a kako sam prava Lošinjanka u meni je jezik predstave pobudio sjećanja na moje pretke, pa je ovo za mene bilo više od sat i pol čistog uživanja.
Bolje od originala
– Redateljici i glumcima sve pohvale. Priuštili su nam vrijedan kulturni događaj i svi građani mogu biti ponosni što na svom otoku imaju ljude koji znaju i ustrajavaju već nekoliko desetljeća u kazališnim projektima koji oplemenjuju i obogaćuju život ove sredine. Bravo!