Monumentalno djelo

Kako je Aja Sofija postala moćan simbol u službi Erdoganove politike

Kim Cuculić

Aja Sofija

Aja Sofija

Oko budućnosti Aje Sofije podijeljeni su i sami Turci. Tako jedan postolar iz Istanbula sanja da će se jednog dana moći moliti pod njezinom kupolom, dok turska studentica ekonomije Sena Yildiz smatra da Aja Sofija mora ostati muzej jer je to važno mjesto za muslimane, ali i za kršćane i sve one koje zanima povijest



Još u doba prošlogodišnje predizborne kampanje turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan rekao je da je vrijeme da se istanbulska znamenitost Aja Sofija preimenuje u džamiju jer je njezino pretvaranje u muzej »bila velika greška«. Erdoganova stranka te je izbore u Istanbulu izgubila, a Vrhovni upravni sud u Turskoj jučer je, poništavajući dekret iz 1934. godine, oslobodio put da se nekoć bizantska crkva pretvori u džamiju.Ako Aja Sofija bude proglašena džamijom, taj potez će vjerojatno izazvati ljutnju kršćana i povećati napetosti između povijesnih neprijatelja, Turske i Grčke.


Grčka je već poručila da bi Turska riskirala stvaranje golemog emocionalnog razdora s kršćanskim zemljama ako bi provela prijedlog pretvaranja Aje Sofije u džamiju, a Asli Aydintasbas iz Europskog vijeća za međunarodne odnose smatra da će odluka suda, Danistaya, sigurno biti politička i plod djelovanja vlade. Anthony Skinner iz tvrtke za procjenu rizika Verisk Maplecroft izjavio je za France Presse da pretvaranjem Aje Sofije u džamiju Erdogan »ubija dvije muhe jednim udarcem«, odnosno mogao bi zadovoljiti svoju islamističku i nacionalističku bazu, a i održati, ako ne i pojačati napetosti s Grčkom, što će Tursku prikazati kao regionalnu silu. Skinner smatra da Erdogan za postizanje tih ciljeva nije mogao naći važniji i moćniji simbol od Aje Sofije.


Grčka također pozorno prati što se zbiva s bizantskim nasljeđem u Turskoj i osjetljiva je na to pitanje jer se smatra nasljednicom pravoslavnog Bizantskog Carstva. Grčka ministrica kulture Lina Mendoni, koja je uputila prosvjedno pismo UNESCO-u, smatra kako bi taj potez turskih vlasti »ponovo zapalio nacionalni i vjerski fanatizam« i da je pokušaj »potkopavanja globalne privlačnosti znamenitosti«. Optužila je tursku vladu i da Aju Sofiju koristi za unutarnje političke interese i naglasila da samo UNESCO ima ovlasti promijeniti status muzeja. Američki državni tajnik Mike Pompeo pozvao je Tursku da Aja Sofija ostane muzej, pristupačan svima. Oko budućnosti Aje Sofije podijeljeni su i sami Turci. Tako jedan postolar iz Istanbula sanja da će se jednog dana moći moliti pod njezinom kupolom, dok turska studentica ekonomije Sena Yildiz smatra da Aja Sofija mora ostati muzej jer je to važno mjesto za muslimane, ali i za kršćane i sve one koje zanima povijest.




​​Aja Sofija (Božanska Mudrost) monumentalna je bazilika, remek-djelo bizantske arhitekture i jedno od najsmjelijih arhitektonskih ostvarenja uopće. Izgradnja je započela 532. u doba cara Justinijana, koji je gradnju povjerio Antemiju iz Trala i Izidoru iz Mileta. Crkva je posvećena 537. godine; 558. urušila se glavna kupola nakon potresa, a novu je, 7 metara višu, sagradio Izidor Mlađi. Pretvorena je u džamiju nakon što je osmanski vladar Mehmed II. osvojio Carigrad 1453. godine; pritom su joj dograđeni minareti, a u unutrašnjosti izvedene znatne preinake. Pretvaranje Aje Sofije u muzej je nakon raspada Osmanskog Carstva bila jedna od ključnih reformi Mustafe Kemala Ataturka, osnivača moderne turske države. Prema nalogu Ataturka pretvorena je 1934. u muzej, a tada su otkriveni mnogi mozaici i arheološki ostaci starije Konstantinove bazilike.


​Jedinstveno osmišljen prostor Aje Sofije i njezina raskošna unutrašnjost najvrjednije je ostvarenje bizantske arhitekture i s njom povezane dekorativne umjetnosti. Stoljećima je bila uzor bizantskomu crkvenom graditeljstvu, a utjecala je i na osmanlijsko graditeljstvo. Od 1985. je na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. Aja Sofija zbog svoje arhitekture privlači turiste iz cijelog svijeta, a unatoč povremenim prosvjedima islamističkih skupina koje žele da znamenita građevina pod zaštitom UNESCO-a bude otvorena za muslimanske molitve, ona je i dalje muzej. Ova bivša crkva i džamija često izaziva napetosti između kršćana i muslimana zbog islamskih aktivnosti koje se tamo odvijaju, poput čitanja stihova iz Kurana i zajedničkih molitvi. Njezin sekularni status dopušta svim vjernicima da meditiraju, promatraju ili jednostavno uživaju u impresivnoj arhitekturi zgrade koja datira iz 6. stoljeća.


Turski predsjednik Erdogan smatra da je Aja Sofija pitanje suvereniteta Turske, poručivši: »Kako se mi ne miješamo drugim državama u bogomolje u kojima se mole njihovi narodi, tako nitko nema pravo miješati se u naše vjerske objekte. Turska je zemlja koja omogućava vjerske obrede pripadnicima svih religija i vjerovanja.« Podsjetivši kako je Aja Sofija pretvorena u džamiju odmah nakon što je osmanska vojska sultana Fatiha Mehmeda Hana osvojila Istanbul, kazao je da je potom počela izgradnja džamije i da je Istanbul postao jedan od najbogatijih gradova na svijetu. Erdogan je podsjetio da se u Turskoj trenutačno nalazi 435 crkava i sinagoga u kojima se obavljaju vjerski obredi te dodao da je ta država pomogla u obnovi starih i izgradnji novih takvih objekata.


»Kritizirati ovakvu zemlju zbog odnosa prema vjerskim objektima je okretanje leđa istini. Kritike Turskoj u vezi s Ajom Sofijom predstavljaju direktni udar na naša suverena prava«, poručio je Erdogan.


Možda je u ovom kontekstu zanimljivo podsjetiti i na jedan primjer iz hrvatske prošlosti. Umjetnički paviljon u Zagrebu, djelo velikog hrvatskog umjetnika Ivana Meštrovića, koji mnogi i danas zovu Džamija, je u vrijeme NDH bio preuređen u džamiju koja je otvorena 1944. godine, a zatvorena 1947. Minareti su porušeni 1948. godine. Hrvatski dom likovnih umjetnika, poznat i kao Meštrovićev paviljon, sagrađen je 1938. godine kada se nazivao »Dom likovnih umjetnosti kralja Petra I. Velikoga Oslobodioca«. Namjena paviljona se mijenjala više puta tijekom njegova životnog vijeka: izvorno je sagrađen za umjetničku galeriju. Za vrijeme NDH-a je služio kao džamija. Pregradnja je započela 1942. godine prema planovima Stjepana Planića i Zvonimira Požgaja i dovršena je 1944. godine. Godine 1947. u socijalističkoj Jugoslaviji srušena su tri minareta (preostao je samo zdenac pred glavnim ulazom), a paviljon je postao Muzej revolucije, dok se džamija preselila na Borovje. Poslije Domovinskoga rata vraćena mu je izvorna funkcija. Danas se u njemu održavaju izložbe i koncerti.


Najbolji pokazatelj povijesti mađarskog grada Pečuha je središnji trg na kojemu se nalazi džamija paše Gazi Kazima koja, iako je u 17. stoljeću posvećena za crkvu, na vrhu kupole još uvijek ima islamski simbol – polumjesec i zvijezdu.