ZAGREB Umjetnica Nikolina Ivezić – slikarica, kiparica, ilustratorica – najsnažnija je pojava domaće pop art struje u likovnosti: široj javnosti postala je poznata kad je prije desetak godina na Filozofskom fakultetu postavila dobrodušnog, velikog Isusa nasuprot Marxu, Engelsu i Lenjinu (a tu joj provokaciju nije oprostio dio desno orijentiranih studenata koji su se tada glasno pobunili), a od novijih njezinih predstavljanja dojmljivi su bili oni u Klovićevim dvorima, na skupnoj izložbi »Pop art is not dead« te u Muzeju suvremene umjetnosti na T-HT@MSU, gdje je izložila socijalno angažirane bojanke s motivima kopanja po smeću i prizorima iz crne kronike. 

Nikolina Ivezić radi dobro i radi puno – i to već dvadeset godina. Mala, zanimljiva retrospektiva njezinih radova priređena je u ponedjeljak u galeriji Vladimir Filakovac u Dubravi, kvartu u kojemu umjetnica živi odmalena i u kojemu je njezin živopisni atelje. Izložba jednostavno nazvana »My favourite« dio je manifestacije »Likovni život Dubrave«. 

Postavljeni jedni uz druge, biseri iz autoričinih različitih ciklusa postaju semantički prodorniji i potvrđuju ono što ona sama stalno ističe: da je taj likovni svijet utemeljen u ciničnom otporu prema konzumerizmu i jeftinim stereotipima modernog zapadnog svijeta. Prsate žene bez lica, koje mnogi nisu »pročitali« dalje od izazovnog, predimenzioniranog seksepila kakav propagira holivudska produkcija ili američki spotovi rap pjesama – autoričina su kritika grube instrumentalizacije ženskog tijela. 

Željko Marciuš, autor teksta o izložbi, govorio je o postupku stvaranja iluzije umjetnosti koja proizlazi iz primarne projicirane seksualne želje kojom svakodnevno i savršeno manipulira kapitalistički sustav koji apsolutno sve ljudske vrijednosti svodi na robu. 

– Plastične silikonske grudi, ženska lica bez lica, počast Ingresu i Magrittu, trash-stripovski izričaj, naglašavanje i šašave atribucije, jasno kričave boje, art-deco elegancija, parodiranje sa zaslađenim kičem s Nikolininih slika pogađaju metu: oči promatrača koji je ujedno i hipnotizirani potrošač: a umjetnost i ljubav se ne trže, kaže Marciuš. 

Izložba ostaje otvorena do 6. srpnja.