Kako izgledaju i čime se bave kulturalni studiji u lokalnom kontekstu, može se doznati iz zbornika »Avanture kulture« Odsjeka za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Zbornik su uredili Sanja Puljar D’Alessio i Nenad Fanuko, a prezentira radove koji, s jedne strane, obrađuju raznorodne teme iz suvremene svakodnevice poput novomedijskog izričaja, novinskih reprezentacija, lokalnih glazbenih festivala, sve popularnijih self-help knjiga, kulture sjećanja, a s druge strane pristupaju ovim temama na različite načine.

   U drugome dijelu zbornika autori se bave kulturom sjećanja u hrvatskom društvu usredotočujući se na spomenike kao primjere društvenog odnosa prema vlastitoj prošlosti, odnosno na promjenu politike sjećanja u Hrvatskoj u zadnjih dvadeset godina, evidentiranu na javnim komemoracijama u Bleiburgu i Jasenovcu. Treći dio zbornika sastoji se od radova koji prezentiraju istraživanja sprovedena u lokalnom (domaćem) kontekstu, no usredotočuju se na medijske prezentacije popularne kulture.

   Iz marksističke tradicije, britanski kulturalni studiji preuzimaju metodu u analizi društvenih odnosa. Pripadnici britanskih kulturalnih studija, međutim, kritiziraju tradicionalnu marksističku postavku o masovnoj kulturi kao »lažnoj svijesti« radničke klase, uviđajući da se na polju svakodnevnog života, na polju popularne kulture oblikovane i distribuirane masovnim medijima (novine, radio, televizija), filmom i umjetnošću značenja ne formiraju jednosmjerno (od gore pa prema dolje, od vlasnika sredstava za proizvodnju do razvlašćenih potrošača), već u višesmjernom procesu u kojem vlada stalna napetost između pošiljatelja i primatelja kulturalne poruke i u kojem se odvija svakodnevna »borba za značenje«.

   Nova praksa

Najpoznatiji predstavnici britanskih kulturalnih studija su Richard Hoggart, Raymond Williams, E.P. Thompson, Stuart Hall, John Fiske i John Hartley. Gašenjem birmingemskog centra krajem 1980-tih završila je i više-manje koherentna, pionirska aktivnost britanskih teoretičara, a teorija kulturalnih studija postala je dio društveno-humanističke znanosti. Kulturalni studiji u Hrvatskoj relativno su nova sveučilišna praksa, koja je kao poslijediplomski studij pokrenuta na zagrebačkom sveučilištu 2002. godine na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Odsjek za kulturalne studije na Filozofskom fakultetu u Rijeci pokrenut je kao jednopredmetni studijski program 2004. godine, čime je postao prvi studij takve vrste u Hrvatskoj. Knjiga »Uvod u kulturalne studije – ishodišta i problemi« Deana Dude, profesora na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, za sada je jedina knjiga na hrvatskom jeziku posvećena teoriji kulturalnih studija.

   Godine 2006. u izdanju »Disputa« objavljen je i zbornik »Politika teorije«, koji je priredio Dean Duda, a donosi rasprave iz kulturalnih studija. Zbornik je zamišljen u tri cjeline. U prvoj »Osnove« nalaze se dva utemeljiteljska teksta – Hoggartova rasprava »Novija masovna umjetnost: seks u sjajnim pakiranjima« i Williamsova »Analiza kulture«. U drugoj cjelini pod naslovom »Mjesto« posrijedi su tekstovi u kojima se zbrajaju i promišljaju putovi i stranputice već etabliranoga analitičkog područja, njegov odnos s društveno-humanističkim susjedima, epistemološka pozicija i politički ulog. Treća cjelina »Aspekti« je najopsežnija i u njoj je okupljeno dvanaest rasprava koje bi trebale uputiti na pluralnost analitičkih interesa i problema u području.

   Mnogi su tekstovi posvećeni dokidanju hijerarhije i odnosa između tzv. visoke – vrijedne i dobre – te niske/popularne/masovne – bezvrijedne i loše – kulture, te uvođenju u središte interesa popularne kulture i njezina značenjskog potencijala. Neke od tema su prikazi žena u proizvodima popularne kulture kao što su filmske melodrame, sapunice i ženski film. Predmet bavljenja kulturalnih studija su i kultura mladih, glazba koju slušaju, trgovine s odjećom… S destruiranjem pojmova visoke i niske kulture i moći kulturnog subjekta, teoretičari kulturalnih studija ulaze u nove prostore proizvodnje kulture: tvorničke hale, klubove, šoping centre…

   Holistički pristup

  Riječ je o holističkom prilaženju predmetima socijalne i političke teorije, teorije književnosti, povijesti, filozofije, medijske kulture, komunikologije, političke ekonomije, feminističke teorije, povijesti umjetnosti…, kako bi se proučavali kulturalni fenomen u različitim društvima i dijelovima društava. Pionirska određenja popularne kulture rezultiraju sviješću u kojoj je visoka kultura a priori dobra, a popularna kultura a priori loša. Reviziju ovakvih ranih socioloških, marksističkih i filozofskih uvida poduzeli su osnivači i sljedbenici Britanskih kulturalnih studijia. Oni su – počevši od 19. stoljeća, pa sve do tada aktualne beatlesomanije – prateći iznimno brze promjene na polju kulture u Engleskoj (zakon o obveznom školovanju, masovna pismenost, pojava novih tehnologija i uspon masovnih medija poput novina, radija, filma i televizije) pokušali analizirati pojavu i razvoj jedne sasvim nove kulture: kulture koja je nastajala daleko od tradicionalnih kulturalnih institucija kao što su škola, sveučilište, muzej, kazalište ili crkva. Takva promišljanja nisu bila prihvaćena u akademskim krugovima, koji su smatrali da predmet njihova bavljenja može biti samo »visoka« kultura