RIJEKA – U povodu izlaska prijevoda svojeg najnovijeg djela, romana »Pandemonij«, američka književnica Katherine Arden gostuje u Hrvatskoj od 19. do 22. ožujka, a upravo je gostovala u Gradskoj knjižnici Rijeka. Razgovor s književnicom vodio je prevoditelj i nakladnik Mitopeje u čijem su izdanju objavljeni prijevodi, Vladimir Cvetković Sever, a da je Arden itekako čitana u Rijeci pokazala je brojna publika koja se okupila u knjižnici, od kojih su mnogi imali i pripremljena pitanja za književnicu.

Roman »Pandemonij« objavljen je na hrvatskom u veljači ove godine, a kako je autorica objasnila u uvodu, to je zapravo prijevod njezinog radnog naslova, dok na engleskom govornom području roman izlazi pod naslovom »The Warm Hands of Ghosts«. Američko je izdanje dobilo brojne pohvale publike i kritike, te postalo nacionalni bestseler, a roman pisan punih pet godina govori o Prvom svjetskom ratu kao kraju jednog svijeta koji je praćen iz perspektive Laure Iven, kanadske ratne bolničarke koja je u ratu izgubila sve osim brata, možda poginulog u najžešćim borbama kod Ypresa 1917. godine.

Povijesna fantazija

– Moja prva trilogija »Zimske noći« je povijesna fantazija, što znači da se radnja odvija u stvarnom periodu povijesti, ali ima elemente mitologije i bajki. Htjela sam sličnu stvar napraviti s idućim projektom i tražila sam trenutak u povijesti koji bi mogao imati neku fantastičnu stranu. U knjižnici sam naišla na knjigu o Prvom svjetskom ratu koja je na naslovnici imala poznatu fotografiju njemačkog časnika na konju koji drži veliko koplje, ali nosi gas-masku. Čudna je to slika, istovremeno kao da prikazuje viteza iz srednjeg vijeka, ali i kao nekakav techno-horor, kazala je Arden objašnjavajući kako ju je upravo ta fotografija nagnala na pisanje »Pandemonija«.

Pišući ovu knjigu, Arden je čitala brojne materijale o Prvom svjetskom ratu, no također je čitala i Bibliju, točnije Knjigu Otkrivenja. Razlog iza ovoga leži u tome što je Prvi svjetski rat opisivan upravo apokaliptičnom terminologijom, govoreći o Armagedonu, četiri jahača apokalipse, kugi, smrti i gladi. Kako Arden objašnjava, ono što je uvidjela kao najveću promjenu koju je donio Prvi svjetski rat jeste to da je promijenio način na koji ljudi razmišljaju kada ih se pita da opišu pakao.

Proces pisanja

– Prije Prvog svjetskog rata ljudi bi pakao opisivali tako što bi pričali o fantastičnom i izmišljenom mjestu, a ne o pravom mjestu. Pričali bi o Odisejevom odlasku u podzemlje i Danteovim krugovima pakla. No, ako pitate nekog u 20. stoljeću da opiše pakao, vjerojatno bi opisao pravo mjesto, Hirošimu, Dresden, Auschwitz… Ta promjena utjelovljuje glavnu ideju knjige, o svijetu koji nestaje i mijenja se. Kada razmišljam o tome pitam se, ako je pakao nešto što su stvorili ljudi – što onda vrag radi, upitala se Arden.

Književnica je razgovarala i o procesu pisanja te kazala kako svatko i prije nego počne pisati ima u glavi tu jednu ideju, ali da ona uglavnom ne preživi proces stvaranja knjige. Umjesto da se pita je li napisana knjiga dobra ili loša, Arden je kazala kako se počela pitati ako knjiga funkcionira – postavlja li pitanja i odgovara li na njih.