Europska unija uvela je dodatne carine na električna vozila uvezena iz Kine krajem 2024. godine. Na standardnih 10 posto, EU zaračunava dodatne namete za aute iz Kine čija visina ovisi o razini kineskih državnih subvencija. U toj računici najgore je prošao kineski div SAIC (koji u svom portfelju ima i nekad britanski brend MG), jer je u državnom vlasništvu, pa mu je na onih 10 posto odrezano još 35,3 posto carine.  Dovoljno da čak i uz niske osnovne cijene SAIC postane sasvim nekonkurentan u Europi.

Rješenje za zaobilažnje tog problema je skupo, ali jednostavno. Gradnjom tvornice na području Europe, kineski proizvođači dobivaju status domaćeg proizvođača, dakako uz uvjet da ti auti zaista i silaze s europskih proizvodnih traka.

Tako se i SAIC-u žurilo, pa je u kratkom vremenu suzio krug zemalja favorita na pet zemalja (Velika Britanija, Mađarska, Španjolska, Češka, Njemačka, Turska), a sad izgleda i odlučio gdje će graditi europski pogon.

Prema pisanju Bloomberga, iako službena odluka još nije objavljena, izbor je pao na Španjolsku. Zanimljivo, prije SAIC-a, istu su odluku donijela i druga dva kineska proizvođača, Chery i Leapmotor, a govori se da će doći još neki.

Zašto je Španjolska tako privlačna kineskim investitorima, ne postoji nedvosmisleni odgovor. Istina je da Španjolska ima tradiciju proizvodnih pogona velikih europskih proizvođača, dobru mrežu kooperanata, pa i jeftiniju radnu snagu negoli zemlje zapadne Europe. No, možda ima nešto i u ne tako racionalnim razlozima, možda onim ideološkim. Naime, prije Španjolske često se spominjalo u dobro obaviještenim krugovima auto-industrije da je Mađarska favorit za SAIC. Tamo je na vlasti dugo bio ruski miljenik (pa onda srcu bliži i Kinezima), Viktor Orban. Orban je izgubio izbore, a Mađarska prestala biti favorit. S druge strane, španjolskom vlada „najlijevija“ vlast u Europi, socijalisti Pedra Sancheza. SAIC je državna kineska firma u kojoj je glas Komunističke partije prvi i zadnji. Možda se ovaj put biralo srcem, a ne profitom.