Sve je s najnovijom Mazdom CX-30, prvom koju pokreće isključivo električna energija, u najboljem redu. Sve je u najboljem redu od prvog susreta s njezinom vanjštinom i unutrašnjošću. S originalnošću također, posebno naglašenom kod otvaranja stražnjih vratiju po uzoru na mitski, rotacijski model RX-8.

Dizajnom, riječ je o kompaktnom crossoveru sasvim prosječne, ali i dostatne funkcionalnosti, koji se, kao i ostali Mazdini modeli, nalazi u samom predvorju zone automobila koje zahvaljujući kvaliteti i ljepoti u pravilu nazivamo – premiumima. Sve bi dakle bilo u najboljem redu kad bi imala barem za četvrtinu – veću bateriju! Nemalo iznenađuje da u automobilu težine veće od 1,7 tona pronalazimo bateriju čiji je kapacitet, posebno ako znamo da se nalazi u kompaktnom razredu, doseže samo d 35 kW/h. Znamo li da je deklarirana prosječna potrošnja 19 kW/h, jasno je da se s njome ne može bez dopunjavanja prijeći niti 200 deklariranih kilometara. Kad ju se do kraja napuni, doseg koji se iskazuje je 160 kilometara. I to se u praksi pokazuje točnim. Ne bi možda ovakva kombinacija čudila kad bi bila riječ o automobilu namijenjenom gradu, ali uistinu nije pretjerano logično da se bez dopunjavanja ne može primjerice iz Rijeke u Pulu i natrag, da se »u šutu« ne može iz Rijeke u Zagreb ili Zadar.

Konkretno, od punjenja baterije na Rujevici do benzinske postaje na autocesti nedaleko Čavli potrošili smo 10 posto baterije. Da bi se stiglo do Zagreba, na postaji Vukova Gorica trebalo je »dotankati« još tridesetak posto za što nam je trebalo 45 minuta. K tome, da bismo potrošnju u cijelosti držali pod kontrolom, kretali smo se brzinom što ni u jednom dijelu puta nije bila viša od 100 km/h čime se dolazi do zaključka kako se putovanje od Rijeke do Zagreba s uobičajenih 1,45 sati produžuje za – sat vremena.

Kad je riječ o gradskoj vožnji, priča je bitno bolja. Može se uz prosječno korištenje voziti nekoliko dana bez punjenja, a kad dođete u takvu situaciju, sve možete učiniti besplatno, uz to da na nizu pozicija imate i besplatno parkiranje. Drugim riječima, i rok povrata uloženog se svodi u vrlo razumne okvire, pa i ne veće od četiri do pet godina, a ne treba zaboraviti ni to da je održavanje električnih automobila bitno povoljnije od onih s klasičnim agregatima.

Mazda CX-30 ima jako dobro ubrzanje. Do brzine od 100 km/h dolazi za manje od deset sekundi, dok joj je maksimalna brzina limitirana na 140 km/h što i jeste najviša brzina koja se u uvjetima pojedinih dionica autocesta može postići bez kažnjavanja.

Sigurnosna oprema je jako bogata. Točnije, nalazi se na samom rubu one zone koja će u godinama što dolaze omogućiti autonomnu vožnju. Kočnice su posebno zanimljiva priča jer se uz pomoć automatskog mjenjača može kočiti na način da generator puni bateriju, točnije usporava se automobil a da se pritom ne koristi klasične kočnice. A zahvaljujući tome i trajnost ima je znatno duža što pojeftinjuje održavanje.

Ono gdje se pronalazi elemente razloga za korištenje male baterije, pa i težina joj je ne pretjerano velikih 310 kilograma, je cijena. Sa svim doplatama testirana Mazda im cijenu od 270 tisuća kuna što je nakon odbitka subvencije sasvim u prosjeku sličnih automobila s konvencionalnim motorima. Ipak, ponavljamo, s dosegom od nekih 150 kilometara može se biti zadovoljno samo kod gradskih automobila, odnosno u korištenju ove Mazde u gradskoj vožnji. Sve dakle super, ali očekujemo Mazdu CX-30 s baterijom koja bi imala 45 do 50 kW/h, samim time i doseg od oko 250 kilometara, kako bismo ju, bez zadrške, svrstali na sam vrh klase. Znamo da će joj tada porasti cijena, ali će se analogno tome smanjiti grč koji se i na manjim putovanjima javlja u potrazi za – punionicom, posebno onoj veće snage koja taj posao obavlja u razumnijem vremenu.