Ekstremno izazovno testiranje BMW-a X3 na marokanskoj »mjesečevoj površini« i u vrletima Atlasa pokazalo je da je suglasje dizelskih 184 »konja« i automatskog 8-stupanjskog mjenjača toliko dobro da se na afričkom suncu čak može pričiniti kako se radi o – fatamorgani
Nigdje ceste, ma ni puta ili naznake da tako nešto postoji. Svakako, u Maroku je i sva navigacija ovog svijeta potpuno nemoćna a unatoč precizno skrojenom »road booku« – kako prepoznati oznake kad ničeg nema?! Krenuli smo ne klasičnim pustinjskim krajolikom jer bi to podrazumijevalo sitni pijesak, nego stvrdnutom korom od pijeska i sitnog kamenja. Nigdje ni travke. U početku se vozilo u konvoju, no za nekih desetak minuta, naša je posada ostala osamljena. Istina, kada se razišla prašina moglo se uočavati da na tlu postoji nešto što bi se moglo nazvati utabanim putem ali opet – slabe koristi od svega jer se malo-malo i ta zamišljena prometnica račvala. A opet, rijetke su te situacije u kojima vožnja X3 pruža toliko zadovoljstva kao što je to bilo na marokanskoj »mjesečevoj površini«.
Ovjes je besprijekorno funkcionirao a 184 KS pružalo je silovita ubrzanja i brzine što je u čitavom okruženju djelovalo još nestvarnije. Adrenalin pomiješan s dozom nelagode kako smo sami na svijetu, na trenutke su smirivali Berberi i njihova stada ovaca. Mada, što to jadna stvorenja na toj površini pasu, ostat će nam vječnom enigmom. A Berberi? Dok smo se u oblaku prašine približavali, mirno su čučali razmišljajući – ah to sunce, opet fatamorgana jer kakvo bi to čudo moglo dizati toliku prašinu kad nije deva. U trenutku prolaska mimo njih, skočili bi k’o opareni, šokirani što neke fatamorgane ipak postaju stvarnost.
Skromna potrošnja goriva, jer X3 s ovim motorom troši u prosjeku samo 5, 6 litara na stotinu kilometara, bila je još jednim razlogom za brisanje straha a nekako smo vjerovali da je čitava ruta koju je složio Filip, iskusni poznavatelj afričkih prometnica i jedan od aktivnih sudionika rallyja Paris – Dakar, dok se ovaj još vozio na trasi koja je odgovarala njegovom nazivu, zapravo oblikovana na način koji omogućava potpuno sjedinjenje vozača i BMW-a X3 u najtežim mogućim uvjetima. Uostalom – ispred nas se čitavo vrijeme kočoperio planinski masiv Atlas. Ravno na njega, pa ćemo već ispasti na dogovorenoj ruti, odnosno prvoj stanici na kojoj je trebalo provjeriti stanje vozila i vozača. I bilo je tako. Nakon tridesetak kilometara totalnog bespuća, opet asfalt. Uska crna traka penjala se prema Amizmizu gdje je čaj od svježe mente odagnao sve napetosti.
BMW u X3 ugrađuje svu silu elektronskih pomagala. Tu su prije svega DSC i DTC koji pomažu stabilitetu, a ono što je još možda i važnije: iznimno se poradilo na ekološkoj komponenti. Automobil je 25 kilograma lakši, aerodinamičniji a možda je najvažnije od svega da se u sve modele, pa tako po prvi puta i u dizelaša s automatskim mjenjačem, ugrađuje »start&stop« sustav koji na svakom stajanju isključuje motor te ga automatski pokreće kad se otpusti papučica kočnice. Na taj se način u gradskim gužvama štedi velika količina goriva tako da je potrošnja u svim režimima primjerena.
Drugi dio priče, odnosno druga trećina kako će se kasnije ispostaviti, koristio je ipak klasičnije prometnice. Ili se samo tako činilo na početku. Penjanje u vrleti Atlasa, na sam rub nacionalnog parka Toubkal, izmjenjivalo je fantastične krajolike u koje se jednako tako uklopio osamstupanjski, novorazvijeni BMW-ov automatski mjenjač. Reakcije su mu munjevite. Iako su strmi usponi s mnogo odrona tražili neprestano mijenjanje ritma vožnje, ni u jednom trenutku nismo osjetili sporu reakciju iz mjenjačke kutije. K tome, ne treba zaboraviti da je X3 težak čak 1,8 tona pa je onda jasnije koliko je trebalo znanja i vještine da se napravi jedno takvo suglasje motora i mjenjača.
Ugoda vrludanja bila je prekinuta strmim spustom. Pustinjska slika od prije nekih pola sata najavljivala je kako se vjerojatno spuštamo u suho korito rijeke Niss. Koje, kako će se, nakon oštrog zavoja sa spustom okomitim poput crnih skijaških staza, pokazati nakon nekih stotinjak metara ni najmanje nije bilo – suho. Tok, presječen na dva djela veselo je žuborio u širini od nekih dvadesetak metara. No, kad je već zadatak takav, odgađanja nije bilo. A možda nam se i ne desi poznata pjesma »dabogda te voda odnijela…« Uronili smo u korito ne dublje od pola metra što je naš BMW s lakoćom odradio. Skoro zadovoljan što mu se ohladilo dobrano izmaltretirane diskove i ispuh.
Konačno, nova pauza. Skoro rajski ugođaj doline, uokvirene stjenovitim vrhovima Atlasa, i gradića Agne smeštenih na 1500 metara nadmorske visine. Odmor, i dogovor za povratak. Uslijedila je nova promjena. Ostali smo vjerni dizelašu – benzinska verzija zapremine 3,5 litara sa 304 KS je istina totalni prestiž ali svjesni smo da hrvatsko tržište u zoni kompaktnih SUV-ova u golemoj većini traži dizelske strojeve – ali ovog puta u nešto nižem paketu opreme i sa 6-stupanjskim ručnim mjenjačem. Klasična prometnica. Mirnija vožnja a osjećalo se i ponešto umora posade. Ipak je iza nas bilo više od stotinu kilometara iznimno zahtjevnog treninga.
Put od Asnija do Tahannaouta prošli smo fjakasto, s mjenjačem u »petoj« zabavljajući se u najmanju ruku živopisnim okolišem. U prirodnom i socijalnom smislu. No, da se ne bismo opustili i uljuljkali u bavarsko zadovoljstvo, »road book« nas je opet skrenuo u brda. Na kraju, nakon pejzaža koji su bili intenzivno obojani crvenom bojom, došli smo na plato viši od 2 tisuće metara nad morem. Predio surov, unikatan a vrhovi Atlasa koji u ovoj zoni dosežu skoro 3 tisuće metara kao na dlanu. S ručnim smo se mjenjačem brzo srodili mada – ostao je žal za automatikom. Od tog mjenjača, čini nam se, u zoni komercijalnih, velikoserijskih automobila u ovom trenutku ne postoji ništa bolje.
Spust u Marrakech omogućavao je vrludanje i ispitivanje »korektivne elektronike« kojom X3 obiluje ali »lampice« su ostale ugašene. Nije bilo potrebe za pomoći. U nizini opet velike brzine. Kasnopopodnevni kaos na ulicama Marrakecha djelovao je, nakon cjelodnevne avanture vrletima Atlasa, poput predvidive sapunice – izbjegni mopedista zbog čega će ti trubiti taksista. Prodaja BMW-a X3 startala je prije desetak dana i u Hrvatskoj. Nakon što smo ga isprobali u najtežim uvjetima preporuka bi glasila – dizel ali svakako s automatskim mjenjačem. Iznimno je uglađen i ručni mjenjač ali što može automatika u kombinaciji sa 184 KS, nenadmašno je zadovoljstvo. I ono što se, možda i ne samo Berberima na afričkom suncu, činilo kao fatamorgana, a riječ je dakako o beskrajnom suglasju dizelaša i automatskog 8-stupanjskog mjenjača, pokazalo se kao – savršena realnost.
BMW-ovi SUV-ovi odlično su prihvaćeni širom svijeta. Najveći, X5 se tako od 1999. godine prodao u više od milijun primjeraka, prva je generacija X3 prešla brojku od 610 tisuća komada, X6 je trenutačno na 112 tisuća a granici od 100 tisuća brzo se približava i najmanji, X1.
Četvrt stoljeća X iskustva BMW je s lansiranjem nove generacije SUV-a X3 praktično proslavio 25 godina postojanja integralnog pogona u svojim automobilima. Kako je poznato i BMW-ove limuzine imaju verzije s integralnim pogonom a dodatna oznaka im je »X«. Prvi se s X oznakom 1985. godine pojavio model serije 3.
