Slučaj ubijene djevojčice

Dankina baka očajna: “Da su je monstrumi ostavili na ulici makar bi je majka našla. Moraju reći kamo su je bacili”

P. N.

Foto Twitter

Foto Twitter

Svi smo u bunilu nekom, tumaramo, nitko ne može ni jesti, ni piti, kaže Tatjana Ilić



Tatjana Ilić, baka ubijene 23-mjesečne Danke Ilić prvi put je progovorila o neizrecivoj boli koja je 13 dana razdire, javlja Kurir.


-Ne, ne još. Ovo je košmar iz kojeg se ne mogu probuditi. Šta ljudi moji da vam kažem?! Ne mogu prihvatiti da nema naše bebe, naše djevojčice male vesele koja je tek bila naučila trčkarati. To je bila beba moja. Nema njenog tijela. Djeca mi se razdiru od tuge. Ivana treba biti zdrava i ne smije se sekirati u trudnoći, rekla je Tatjana, a suze joj sve više naviru.


Ona je na lijekovima za smirenje, da bi uopće mogla funkcionirati. I ona i njen suprug.



– Moj um ne može pojmiti da među ljudima postoje takvi monstrumi. Da udare dijete i ne ukažu mu pomoć, koja je to vrsta? Moraju policiji reći kamo su je bacili. Normalan čovjek bi zastao da je udario mače, a ne djetešce ovolicko – govori gušeći se u suzama i pokazuje otvorenim šakama postavljenim otprilike u širini ramena.


Baka kaže da je od trenutka kada je djevojčica nestala iz dvorišta u Brestovačkoj banji gajila nadu da će biti pronađena živa. I sama je sudjelovala u potrazi.


Kada se pojavio snimak djevojčice iz Beča i Tatjana je mislila da se radi o Danki.


– Bila nam je ista Danka, tako da smo vjerovali da je to ona. Tek kad smo kasnije povećali sliku videli smo razlike. Ovo dijete je malo više i malo su joj oči drugačije – rekla je Tatjana.


Žalim Ivanu i Miloša i zbog medijskog linča

 


U svoj muci Tatjana se mnogo uzrujavala od natpisa koji su bacali sumnju da su njena snaha i sin krivi za nestanak njihove kćeri.


– Znam koliko su Ivana i Miloš privrženi deci i koliko smo lijepo živjeli kao obitelj. Strašno je da u tolikoj boli doživljavaju linč da se blate bez ikakvog razloga. Ne bi Ivana bila trudna treći put da nisu željeli treće dijete. Vodili smo jedan normalan obiteljski život koji nam je uništen – rekla je ova nježna žena kojoj su najveća radost bili Dankini i Lazarevi osmjesi i sreća na licima.

Čula je na vijestima da je brat ubojice Dejana Dragijevića preminuo u policiji i danonoćno prati vijesti o tijeku istrage i potrazi za tijelom.


– Svi smo u bunilu nekom, tumaramo, nitko ne može ni jesti, ni piti. Da su je monstrumi kad su je udarili kolima ostavili na ulici, makar bi je majka našla – neutješno plačuči kaže Dankina baka po ocu.


Kad se malo primirila nastavlja opisivati košmarni život.


– Gledamo vijesti u nadi da će nam naći dijete. Idemo kod duhovnog oca i molimo se. U petak uvečer i u subotu ujutro bila je misa za Danku i duhovni otac s nama razgovara – ispričala nam je vidno uzrujana žena.


Policiji su roditelji, baka i dede kaže vjerovali od prvog dana i neizmjerno je zahvalna zalaganju svih koji tragaju za Dankom i istinom.


Posebnu zahvalnost duguje majoru policije Bojani Otović Pjanović.


– Bojana je velika žena i neizmjerno smo joj zahvalni za sve što je uradila i radi. Lavovski radi, vrlo je strpljiva i našu djecu Miloša i Ivanu je saslušavala pažljivo koliko god je trebalo da bi dali sve potrebne informacije za istragu – istakla je Dankina baka koja je svjesna da su dani tuge i očaja pred kompletnom porodicom.