Odbor za poljoprivredu

Marijana Petir: ‘Vlasnici trgovačkih lanaca ne igraju fer. Od smanjenja PDV-a na hranu koristi su imali samo oni’

Branko Podgornik

Foto Privatna arhiva

Foto Privatna arhiva

Razloge visokih cijena treba tražiti i u našoj poljoprivrednoj politici koju bi trebalo usmjeriti prema samodostatnosti i stvaranju dodane vrijednosti u proizvodnji jer uglavnom izvozimo sirovinu, uvozimo gotove proizvode, a tek smo u nekoliko proizvoda samodostatni.



Mnogi građani vjeruju da poljoprivrednici u našoj zemlji imaju velike koristi od povećanja cijena hrane i da će napokon doći na zelenu granu. Međutim, predsjednica Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora Marijana Petir kaže da to nije tako. Poskupljenje goriva, primjerice, pogodilo je ribare u toj mjeri da im se posao više ne isplati. Svim poljoprirvednicima jako su skočili troškovi za proizvodnju, zbog čega je pitanje hoće li imati dovoljnu zaradu za jesensku sjetvu. U tom sklopu, saborski Odbor za poljoprivredu nedavno je napravio neuobičajen korak te prijavio otkupljivače pšenice državnim tijelima.


Zašto ste otkupljivače pšenice prijavili Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja?


– Cijene otkupa pšenice u bitnome su se razlikovale između različitih otkupljivača, no potom su odjednom svi otkupljivači izašli pred poljoprivrednike s istim cijenom, što je bio alarm za uzbunu. Iz nekoliko izvora, među kojima su bili i poljoprivredni proizvođači, članovima Odbora za poljoprivredu, ukazano je na sumnju o mogućem udruživanju otkupljivača pšenice u kartel otkupljivača, unutar kojega se dogovaraju otkupne cijene pšenice, a što u nepovoljan položaj dovodi proizvođače i predstavlja nepoštenu trgovačku praksu.





Odbor za poljoprivredu je o tome odlučio obavijestiti Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja i zatražiti da Agencija provjeri te navode i poduzme aktivnosti u skladu s propisanim ovlastima.


Lanci opskrbe


Kako će rastuće cijene hrane utjecati na poljoprivredu u Hrvatskoj? Hoće li poljoprivrednicima svanuti, a potrošačima se smrknuti? Tko će biti na dobitku?


– Već smo neko vrijeme u razdoblju visokih cijena hrane, čemu su razlog pandemija bolesti COVID-19, inflacija, ali i ukrajinska kriza, što je dovelo do poremećaja u lancima opskrbe hranom, a rasle su i cijene goriva, umjetnih gnojiva, sjemena… Povećanje cijena inputa osjete poljoprivrednici u visokim troškovima proizvodnje i krajnji potrošači u porastu cijena hrane. I bez obzira što se Vlada u okviru posljednje porezne reforme odrekla pet milijardi kuna kako bi osigurala porezna rasterećenja i smanjila PDV, to se nije vidjelo na cijenama hrane na policama, pa bih rekla da je očigledno samo vlasnicima trgovačkih centara svanulo, jer ne igraju »fair play«. Razloge visokih cijena treba tražiti i u našoj poljoprivrednoj politici koju bi trebalo usmjeriti prema samodostatnosti i stvaranju dodane vrijednosti u proizvodnji jer uglavnom izvozimo sirovinu, uvozimo gotove proizvode, a tek smo u nekoliko proizvoda samodostatni.


Primanja u poljoprivredi su među najnižima u odnosu na druga zanimanja, a posao poljoprivrednika je podcijenjen. Poljoprivrednici za nas osim što proizvode hranu, žive i rade na ruralnim područjima i osiguravaju opstanak tih područja, sprečavaju njegovu depopulaciju, čuvaju biološku raznolikost, ali i naš identitet kao naroda, pa je tu njihovu multifunkcionalnu ulogu potrebno prepoznati i vrednovati.


Pojavom pandemije bolesti COVID-19 i zatvaranjem granica, potrošači su se više okrenuli prema lokalno proizvedenim, domaćim proizvodima, no popuštanjem mjera, taj je »hrvatski patriotizam« popustio pa su se potrošači ponovo vratili navikama kupovanja u velikim trgovačkim lancima u kojima domaći poljoprivredni proizvodi nisu zastupljeni u dostatnim količinama i u kojima dominira hrana iz uvoza. Države članice EU-a koje imaju razvijenu poljoprivrednu proizvodnju itekako brinu o zastupljenosti svojih domaćih proizvoda na policama supermarketa. Konkurentnost tih proizvoda nad onima koji stižu iz drugih država osiguravaju političkim dijalogom s otkupljivačima i trgovačkim lancima, različitim potporama industriji, neki tvrde i skrivenim potporama poljoprivrednicima, ali i propisivanjem kvalitete proizvoda i strogim kontrolama čime daju prednost svom domaćem proizvodu, i sve dok ga imaju dovoljno, nema uvoza iz drugih država.


Što se promijenilo u hrvatskoj poljoprivredi otkako je izbila pandemija, kriza hrane u svijetu i otkako je počelo okretanje država vlastitoj proizvodnji?


– Postali smo svjesni važnosti poljoprivredne proizvodnje i samodostatnosti u proizvodnji hrane, no tu svoju svijest nažalost još uvijek nismo u dovoljnoj mjeri pretočili u djela – ni kao potrošači, niti kao donositelji odluka. Već kod prvih zastoja u lancima opskrbe hranom postalo je jasno da su se najotpornijom karikom pokazali upravo kratki lanci opskrbe hranom, koji su se najbrže prilagodili novonastaloj kriznoj situaciji, a kroz koje kvalitetna, svježa i domaća hrana na najbrži mogući način stiže od polja do stola. Poljoprivrednici koji se koriste kratkim lancima opskrbe ostvaruju na poljoprivrednom gospodarstvu u prosjeku 8.138 eura veću dodanu vrijednost od poljoprivrednika koji se oslanjaju na dulje lance opskrbe. S obzirom na to da stvaraju i vrlo nizak ugljični otisak, takve kratke lance opskrbe hranom trebali bismo preferirati kroz provođenje javne nabave, ali i stimulirati naše ugostitelje i hotelijere da ih koriste u ponudi hrane koju daju turistima, a bilo bi poželjno da ih i mi kao potrošači što ćešće koristimo jer kada kupujemo proizvode od poznatih proizvođača i onih kojima vjerujemo, to je dobra investicija jer se tako osiguravamo kako ne bi kupili mačka u vreći.


Preradbeni kapaciteti


Je li Ministarstvo poljoprivrede na čelu s ministricom Marijom Vučković iskoristilo novu situaciju za povećanje proizvodnje domaće hrane?


– Statistike pokazuju povećanje vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, no fizički obujam poljoprivredne bruto proizvodnje u 2021. u odnosu na 2020. smanjen je za 3,7 posto.


Jasno je da moramo povećati produktivnost i konkurentnost naše poljoprivredne proizvodnje, a naš glavni problem leži u premalom stvaranju dodane vrijednosti na poljoprivrednoj proizvodnji. U tom smislu potrebno je ulagati u preradbene kapacitete, jer nije logično niti financijski održivo da proizvodimo pšenicu koju izvozimo, pa je onda nekoliko mjeseci kasnije uvozimo po 30 posto većim cijenama, a da ne govorimo da uvozimo čak i zamrznute pekarske proizvode i kruh.


Jačanje preradbenih kapaciteta planirano je Strategijom razvoja poljoprivrede, pa se nadam da će Strategiju pratiti i mjere iz Nacionalnog strateškog plana u okviru Zajedničke poljoprivredne politike kako bismo prestali izvoziti sirovinu i počeli stvarati proizvode s dodanom vrijednošću. Prodaja proizvoda koji dolaze na naše tržište po cijenama koje su niže od proizvođačkih cijena ogroman je problem koji naše poljoprivrednike dovodi u nemoguću situaciju jer tržišni viškovi drugih država članica završavaju na našem tržištu po bitno nižim cijenama, a trebamo se zapitati i kakve su kvalitete ti proizvodi. Smatram da se to pitanje može i treba riješiti u okviru Zakona o suzbijanju nepoštenih trgovačkih praksi, kao i snažnijim i učestalijim inspekcijskim kontrolama.


Mineralna gnojiva uvrstiti u sustav državnih robnih rezervi

 


Petrokemija, koja proizvodi umjetna gnojiva, svake godine ide u redovito održavanje. Međutim, ovaj put nije nastavila proizvodnju. Što će biti s idućom sjetvom u Hrvatskoj ako Petrokemija ne proradi?


– Petrokemija je u travnju stala s radom zbog redovitog održavanja i pripreme za početak proizvodnje za jesensku sjetvu. Zbog visokih cijena plina i potrebe proizvodnje uree iz tehnoloških razloga kao preduvjeta za proizvodnju ostalih mineralnih gnojiva, razmatraju se mjere kojima bi se utjecalo na optimizaciju cijelokupne proizvodnje. Imajući u vidu činjenicu da se neke tvornice umjetnih gnojiva zbog visokih cijena plina gase, a da je teško za očekivati dobre prinose u poljoprivredi bez pravilne prihrane usjeva, koja će izostati ako se proizvodnja umjetnih gnojiva u Petrokemiji ne pokrene, ili ako cijene odu u nebo, Odbor za poljoprivredu zakazao je raspravu o radu i nastavku proizvodnje u Petrokemiji za početak jesenskog zasjedanja.


U međuvremenu, vjerujem i kako će Vlada u idućem razdoblju razmotriti prijedlog da se mineralna gnojiva uvrste u sustav državnih robnih rezervi, kao i druge prijedloge kojima je cilj osigurati nastavak proizvodnje u Petrokemiji Kutina i time zagarantirati našim poljoprivrednicima dovoljne količine mineralnih gnojiva po pristupačnim cijenama za jesensku sjetvu.

Stalno slušamo da trgovački lanci na svojim policama prednost daju uvezenoj hrani, a da domaći poljoprivrednici istodobno ne mogu prodati svoje proizvode, čak ni na vrhuncu turističke sezone. I hoteli na jadranskoj obali gostima uglavnom nude uvoznu hranu. Je li moguće prisiliti ih da svoju trpezu promijene u korist hrvatskih proizvoda?


– Lokalno proizvedeni poljoprivredni proizvodi i hrana distribuirani kroz ponudu agroturizma i hotela pridonose doživljaju prepoznatljivosti destinacije. Ako je njihova dostupnost osigurana kroz kratke lance opskrbe, hranom dodatno pridonosimo i zelenoj ambiciji. Ograničavajući faktor svakako je količina i stalna dostupnost proizvoda u kratkim lancima opskrbe hranom, koja u Republici Hrvatskoj još uvijek nije u pravoj mjeri zaživjela, a za koju je važno i udruživanje poljoprivrednih proizvođača, zajednički nastup na tržištu i snažnije povezivanje sektora poljoprivrede i turizma.



Odbor za poljoprivredu, kojim predsjedam, pozvao je na kreiranje poticajnih mjera za poljoprivredni i turistički sektor i nagrađivanje poreznim olakšicama i potporama onih ugostitelja i hotelijera koji nude hrvatske poljoprivredne proizvode u svojoj ponudi. Važnost kvalitete i podrijetla hrane, kao dijela ugostiteljske i turističke ponude u našem turizmu nije dovoljno prepoznata. Okolnosti su se promijenile, masovni turizam više nije »in«. Turisti žele drugačiji doživljaj destinacije, žele osjetiti emociju, okuse, upoznati našu kulturu, pa gastro turizam postaje sve značajnija sastavnica turizma i što prije to prepoznamo, to ćemo prije moći odgovoriti na ove izazove. No, bez političkog dijaloga državnih tijela i dionika sektora poljoprivrede i turizma s prerađivačko-prehrambenom industrijom i trgovačkim lancima, teško ćemo osigurati zastupljenost domaćih poljoprivrednih proizvoda u hrvatskoj turističkoj ponudi i na policama trgovina.


Ribarski troškovi


Kako se može pomoći ribarima? Kažu da neće moći opstati uz sadašnje visoke cijene plavog dizela?


– Rast cijena goriva ribare jako pogađa, jer prema podacima Ceha za ribarstvo u Hrvatskoj obrtničkoj komori, 30 posto ukupnih ribarskih troškova čini cijena goriva, i Vlada je više puta reagirala ograničavajući cijenu plavog dizela i dajući potpore ribarskom sektoru. No, problemi u ribarstvu su višestruki – kao i u poljoprivredi – i nije ih moguće rješiti samo interventnim mjerama. Ribari su nas upozorili na tematskoj sjednici koju smo organizirali o stanju u tom sektoru da je u prosjeku naša flota stara 40 godina, dok je dio brodova stariji od 70 godina, te da je zbog osiguranja standarda i sigurnosti na brodovima nužno osigurati potporu za osuvremenjivanja ribarskih plovila, kao i za nabavku novih brodova.


Ribari tvrde da nisu dizali cijenu ribe već godinama i da gotovo da nemaju zarade, dok je s druge strane riba našim građanima preskupa što se vidi i po vrlo slaboj potrošnji ribe. Nedostaje i organizirani otkup, koji još uvijek nije u dovoljnoj mjeri zaživio u Republici Hrvatskoj, a čije trenutno stanje otvara prostor onima koji love u mutnom i koji zarađuju na muci naših ribara. No, bez udruživanja i zajedničkog nastupa na tržištu teško ćemo osigurati pregovaračku snagu naših ribara. Dovoljno je reći da su u Italiji registrirane 33 proizvođačke organizacije u sektoru ribarstva i 10 u sektoru akvakulture, u Francuskoj djeluje 17 proizvođačkih organizacija u ribarskom i dvije u sektoru akvakulture, Španjolska ima registriranih 30 proizvođačkih organizacija u ribarstvu i šest u akvakulturi, a mi imamo samo dvije proizvođačke organizacije u sektoru ribarstva.


Do sada je veći dio europskih sredstava bio usmjeren u izgradnju infrastrukture, kontrolu i provedbu te obustavljanje ribolovnih aktivnosti, stoga u novom proračunskom razdoblju očekujemo da dođe do zaokreta u programiranju mjera kako bi se osiguralo više potpore malim i srednjim ribarima koji su čuvari obalnih i otočnih područja. Najavljene potpore za osiguranje plovila, mjere za mlade ribare i mjere za povećanje potrošnje ribe u javnim ustanovama pozitivan su iskorak naprijed.


Što bi trebalo učiniti da se poveća proizvodnja zelene energije na malim gospodarstvima?


– Hrvatska ima najveći potencijal za razvoj biogospodarstva u EU-u, ali ga ne koristi. Trenutno je udio poljoprivrede u proizvodnji ukupne energije iz obnovljivih izvora u Hrvatskoj znatno niži od prosjeka EU-a i iznosi 2,7 posto. Na taj problem pažnju su skrenule i Hrvatska poljoprivredna i Hrvatska gospodarska komora na našoj tematskoj sjednici, upozorivši kako poljoprivredni proizvođači nisu dovoljno prepoznati u natječajima kojima se podupiru projekti za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije u poljoprivredi.


Apsurdno je da poljoprivrednik mora izvoditi »vratolomije« da bi na svoj gospodarski objekt postavio solare, ali su zato razni »novopečeni biznismeni« bez ikakvog problema postavljali solare na naša najplodnija zemljišta na kojima bi se trebala proizvoditi hrana, zato smo to sada onemogućili novim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu. Nije li logično da koristimo resurse koje imamo na održiv način i da iz nusprodukata u poljoprivrednoj proizvodnji poput bioplina proizvodimo zelenu energiju u vlastitom dvorištu i tako zatvorimo cijelokupni ciklus?


Poljoprivredni proizvođači, sukladno postojećim pravilima ne mogu prodavati energiju koju proizvode, a dodatni problem stvaraju i dugotrajni postupci dobivanja potrebnih odobrenja. Potrebna je prilagodba postojećeg tarifnog modela i osiguranja prednosti lokalnoj distribuciji energije iz poljoprivredne proizvodnje, a prioritetno moramo osnažiti kapacitete tijela državne uprave i otkloniti administrativne prepreke kako bi se podržala realizacija projekata kojima se pridonosi proizvodnji i korištenju obnovljivih izvora energije u poljoprivredi.