Popunili 98% upisne kvote

Htjeli su ukinuti obrtničke programe, sada se sve preokrenulo: Lani troje, ove godine 66 djece htjelo u stolare

Ingrid Šestan Kučić

Damir Spehar/PIXSELL

Damir Spehar/PIXSELL

Drvodjeljska i strojarska škola i njezina ravnateljica Evica Kozera izborili su se za opstanak obrtničkih programa, dijelu kojih je prijetilo ukinuće, pa su ove godine u svoje programe mogli upisati cijele razredne odjele stolara, vodoinstalatera i instalatera



RIJEKA – Vodoinstalateri, cvjećari, keramičari, vrtlari, stolari, autolakireri, soboslikari, zidari i frizeri samo su dio obrtničkih srednjoškolskih programa koji su godinama nakon ljetnog upisnog kruga ostajali s potpuno ili gotovo nepopunjenom upisnom kvotom, ali ne i ove godine.


Potpuni zaokret


Ovogodišnja generacija osmaša prilikom odabira srednjoškolskih programa napravila je potpuni zaokret i nakon niza prethodnih generacija okrenula se deficitarnim obrtničkim zanimanjima koja će im zasigurno jamčiti radno mjesto odmah po završetku obrazovanja, jer primorsko-goransko tržište rada vapi za njima. Podatak da upisna mjesta u riječkim srednjoškolskim obrtničkim programima ovo ljeto bilježe popunjenost od 98 posto više je nego iznenađujući, jer nakon godina animiranja, bezuspješnih poziva i upozorenja poslodavaca i obrtnika, nuđenja stipendija i privremenih prisilnih »gašenja« programa zbog neinteresa budućih srednjoškolaca i praznih klupa obrtničke škole su napokon odahnule i bezbrižno zaključuju školsku godinu, bez strepnje koliko će i hoće li ikoga upisati na jesenjem roku upisa. Strukovni, ali i obrtnički programi nisu se samo u Rijeci popunjavali brzinom munje, već i na otocima koji bilježe 138 posto upisanih učenika više nego lani.


Program »donesen« s terena

 




Pozicioniranju škole, kaže Evica Kozera, pridonijelo je i njeno novo ime, jer s imenom Drvodjeljska i strojarska škola ta se ustanova pozicionirala kao škola koja ima podjednako zastupljene sektore drva i strojarstva.


– Imamo program drvodjeljski tehničar dizajner kojeg nema od Istre do Karlovca. To je program koji je »donesen« s terena. Rađen je prema onome što radionicama treba da bi se mogle razvijati. Naši stolari imaju mogućnost nastavka obrazovanja u tom programu pa u 5 godina školovanja mogu steći dva zanimanja. U program drvodjeljskog tehničara upisali smo i učenike iz Istre, Like i Kutine, navodi Kozera.

Kako izgleda borba za svakog učenika, ali i za opstanak programa koji su tržištu rada neophodni, ali nitko u njih neće itekako dobro zna Drvodjeljska i strojarska škola koja lani nije upisala nijednog stolara, a ove ih je godine mogla upisati čak 66, no mjesta za sve njih nije bilo. Novu generaciju budućih stolara čini 14 učenika koji će za svega tri godine krenuti put radnih mjesta u stolarskim radionicama, jer sadašnja generacija stolara koja završava obrazovanje broji 6 učenika i svi znaju gdje će nakon završetka školovanja raditi.


Stalne borbe


Nakon prošlogodišnjeg razočaranja kada je interes za taj program pokazalo svega troje učenika te s tako malim brojem nije bilo moguće oformiti odjeljenje ove godine ta se škola našla pod opsadom roditelja i učenika i to ne samo za zanimanje stolara, već se tražilo i mjesto više u programu vodoinstalatera, instalatera grijanja i klimatizacije, kao i u drvodjeljskim tehničarima dizajnerima.


SNIMIO: VEDRAN KARUZA


U klupe prvih razreda u rujnu će ukupno sjesti 75 učenika, a prije pet godina kada je Evica Kozera preuzimala ravnateljsku funkciju ta je škola sveukupno brojila 44 učenika svih razreda. U tih pet godina s dna liste prioriteta upisa došla je na njen sam vrh, jer ove godine jesenjeg roka upisa neće biti, a u pet godina broj učenika više se nego utrostručio.


– Sada imamo 160 učenika. Koliki je interes bio ove godine za naše programe, mogli smo upisati cijele razredne odjele stolara, vodoinstalatera i instalatera. U posljednjih pet godina prvi put u povijesti škole uveden je četverogodišnji strukovni program drvodjeljskog tehničara dizajnera. Sada je prva generacija učenika završila taj program, prvi put se u školi polagala državna matura, a dio učenika odlučio se za nastavak školovanja i upravo upisuju fakultete, priča ravnateljica.


Međutim, dovesti školu u poziciju da je poželjna za upis osmaša nije bilo lako, a upravo su se zbog dugogodišnjeg neinteresa učenika svake godine vodile borbe s resornim ministarstvom za opstanak programa. Tako je lani Ministarstvo znanosti i obrazovanja namjeravalo ukinuti program brodskog mehaničara, a ove godine stolara i to sve s opravdanjem da prethodna generacija učenika nije pokazala interes za te programe. Međutim, ravnateljica kaže da nije htjela popustiti i to zbog uvjerenja da su to kadrovi koji primorskom-goranskom tržištu rada trebaju.


– Dan prije zatvaranja ovogodišnjeg e-savjetovanja i nakon što su i osnivač škole, Primorsko-goranska županija, ali i sami obrtnici urgirali da se omogući upis stolara dobili smo informaciju iz Ministarstva da će nam odobriti stolare, ali ukinuti vodoinstalatere. Odmah sam sazvala Nastavničko vijeće i zauzeli smo stav da je to neprihvatljivo, jer sva su ta zanimanja potrebne na tržištu rada. Čak su i brodski mehaničari, iako nisu klasificirani kao deficitarni, potrebni Primorsko-goranskoj županiji, jer imamo cijeli niz marina, ističe ravnateljica.


Povratak za katedru


Da je bila u pravu, potvrdili su sada i rezultati upisa, a posljednjih godina, dodaje, bilo je velikih borbi i oko licenciranja radionica.


– Od toga da nitko nije htio licencirati radionicu, jer je trebalo motivirati ljude da polažu ispite za mentore došli smo do toga da sada imamo zadovoljavajući broj licenciranih radionica za naukovanje naših učenika, navodi Kozera.


Sada, nakon petogodišnjeg obavljanja funkcije ravnateljice, kaže da se odlučila povući s te funkcije i vratiti se za katedru, ali i ponovo odjenuti radno odijelo i u radionici podučavati buduće stolare.


– Došlo je do zamora i mislim da je vrijeme za nove, mlade ljude koji će nastaviti gdje sam stala. Na ovoj sam funkciji do početka iduće školske godine i zapravo jedva čekam obući radno odijelo i ući u prašinu radionice s učenicima. Ono čemu namjeravam posvetiti veću pozornost je i obrazovanje odraslih, jer vidim priliku za razvoj škole kroz program vaučera i mikrokvalifikacija. Na školi je da nastavi raditi na povezivanju s gospodarstvom i obrtima. Posebno u pogledu zanimanja brodski mehaničar za koji s gospodarstvom treba razviti program stipendiranja, kao što to imamo razvijeno za stolare s DI Klanom, zaključuje ravnateljica.