Nitko se ne boji posla, mora se dogoditi privatizacija ili stečaj, najgore je ovo sivilo koje ne vodi nikud. Ali, nitko nam ne može zamjeriti što više ne vjerujemo nikom, poručuju radnici 3. maja
RIJEKA Uoči privatizacije brodogradilišta ili mogućeg pokretanja stečaja, radnicima u škveru puna je kapa ove agonije koja nikako da se presiječe. Ne kriju da su u strahu za radna mjesta i golu egzistenciju. Priča se o 2.500 viška zaposlenih u domaćim brodogradilištima, ali sami radnici priznaju i svjesni su da se dalje ovako više ne može.
Ivo Obućina, danas poslovođa na brodobravarskim izradama u »3. maju«, prošao je kalvariju Torpeda.
– I tamo se govorilo o stečaju s preustrojem, a ispao je stečaj s likvidacijom u kojem su se pokupile vrijedne nekretnine. Nitko se u »3. maju« ne boji posla, svjesni smo da se mora dogoditi ili privatizacija ili stečaj, najgore je ovo sivilo koje ne vodi nikud. Ali, nitko nam ne može zamjeriti što više ne vjerujemo nikom, kaže naš prvi trećemajski sugovornik. I njegov kolega Marijan Katalinić iskusio je, nažalost, tragediju Torpeda zbog čega ni on ne vjeruje u stečaj s preustrojem.
Bez kune u džepu
Baš kao i Obućina, i Katalinić spada u onu, najosjetljiviju kategoriju, ako ostane bez posla. »Ni tu, ni tamo«, pita se kud će s 27 godina radnog staža i 51 godinom života. No, ovaj radnik rekao je i jednostavnu i jedinu istinu.
– Onaj tko nas misli kupiti, ako je imalo ozbiljan, sa sobom treba donijeti nove ugovore, nove poslove. Jer, na tome počinje i završava sve. Samo posao nas spašava, smatra Katalinić.
Bravar Klaudio Brljata davno je, još za velikih trećemajskih prosvjeda, izrekao svoju »formulu« na transparentu.
Neka pokupe sve od lopova, pa da vidite koliko će biti novca za gospodarstvo. Ako propadne »3. maj«, propada Rijeka. Moj brat je vozač u PIK-u i pita se za koga će on to voziti kruh ako se riječki škver zatvori? Plaća nam je ovaj mjesec došla samo jedan dan kasnije, a više nitko nije imao ni kune u džepu, ispričao je Brljata. Elektroispitivaču Lucianu Maletiću i žena i kćer rade u »3. maju«. Sasvim je jasno što ovo brodogradilište znači za njegovu obitelj. On sam kaže da prema »3. maju« imaju osjećaj kao prema vlastitoj kući. – Ne vjerujemo više nikom. Činjenica je da ovo brodogradilište treba ozbiljnog vlasnika. Da možemo sami, ne bi danas bili u poziciji da nam treba kapital sa strane, zaključio je Maletić Postavljanje »ili-ili«Radimir Čačić obećao je sindikalnim predstavnicima škverana kako neće dozvoliti da netko u brodogradilištima samo opere novac, »pokupi vrhnje« i kasnije nestane. Zato, ako uspije dogovor s DIV-om i »Jadranskim ulaganjima«, kupoprodajni ugovori bit će vrlo precizno i strogo koncipirani i neće ostavljati ni najmanju mogućnost izbjegavanju preuzetih obveza, prenijeli su sindikalisti Čačićeve riječi, baš kao i njegovo priznanje da je pred Nenada i Danka Končara postavio uvjet – ili uzimate sva tri brodogradilišta za koje ste dali ponude, ili nijedno. Hoće li se uspjeti riješiti suprostavljeni stavovi oko spornih točaka u ovoj kupoprodaji, moglo bi se znati već do kraja idućeg tjedna. Čačićeva poruka je jasna – novog privatizacijskog natječaja, ako propadnu ovi pregovori, nema. Predstavnicima brodograditelja Čačić je, očito, bio osvježenje u odnosu na neke prethodnike i slične sastanke. Nije se gubilo vrijeme na isprazne riječi, Čačić se postavio »ili-ili«, bez mogućnosti za bilo čija »pametovanja« s druge strane.
