ZDRAVSTVO

Rastu li liste čekanja i zbog dvostrukog rada liječnika? ‘Ključ je u informatičkom praćenju pacijenata’

Ljerka Bratonja Martinović

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Uz dobru informatizaciju u zdravstvu, ideja o tome da se slijedi put pacijenta ne bi trebala biti problem, tvrdi šef UPUZ-a



Duge liste čekanja nisu samo posljedica manjka liječnika i povećanog broja dijagnostičkih i terapijskih postupaka, odnosno rastućih potreba sve starijeg stanovništva za zdravstvenom skrbi, nego i pada produktivnosti rada u bolnicama. Pokazalo je to iskustvo susjedne Slovenije, gdje unatoč zapošljavanju značajnog broja liječnika i ozbiljnoj financijskoj injekciji usmjerenoj u skraćivanje lista čekanja nisu uspjeli stati na kraj tom problemu.


Povećana potražnja za dijagnostičkim pretragama rezultat je brzog tehnološkog napretka, ali i defenzivne medicine, gdje liječnici u strahu od krive procjene pacijente nerijetko šalju na nepotrebne pretrage. Tako se sustav zagušuje i smanjuje se prostor za pacijente kojima je usluga doista potrebna. Osim toga, dijelom je uzrok dugih lista čekanja i loše reguliran dopunski rad liječnika u privatnom sektoru, upozorio je Dražen Jurković, direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ) na prošlotjednom kongresu tog udruženja.


Dvostruko plaćanje


Jako je loše, kazao je Jurković, što se u javnosti stvara dojam da liste čekanja nastaju zbog dvostrukog rada liječnika, a tom bi se problemu, smatra, moglo doskočiti informatičkim praćenjem kretanja pacijenta kroz preglede i druge postupke koje prolazi u javnim i privatnim ustanovama.




– Takvo je stanje opasno za pacijenta. Percepcija da se lista čekanja stvara jer liječnici rade dopunski nije dobra i tome treba posvetiti pozornost. To nije zadatak ravnatelja bolnica, nego zdravstvene politike koja mora definirati može li se raditi dopunski, kako, i uistinu uz dobru evidenciju što i kako radite na svom radnom mjestu u javnom sektoru. Morate imati egzaktne podatke da ste svoj posao odradili da biste radili i privatno, kaže Jurković.


Uz dobru informatizaciju u zdravstvu, ideja o tome da se slijedi put pacijenta ne bi trebala biti problem, tvrdi šef UPUZ-a.


– Pacijent koji je došao na pregled u javni sektor određenom liječniku ne bi smio biti dalje tretiran u privatnoj zdravstvenoj ustanovi gdje taj liječnik radi poslijepodne. Nije problem javno-privatni rad, nego eventualno preusmjeravanje pacijenata. Ne smijemo dopustiti da ih se preusmjerava jer zdravstvena zaštita mora biti dostupna, jer svi izdvajamo 16 posto za zdravstvo kroz naš dohodak, i već smo jednom tu uslugu, kao građani ove zemlje, platili. I kad idete privatno za uslugu koju trebate dobiti u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja, kao građanin ste zakinuti, jer ste izloženi dvostrukom plaćanju te usluge, upozorava Jurković.


Dupliranje pretraga


Pitanje je, međutim, kako pratiti pacijenta koji ode u privatnu ustanovu na pregled s obzirom na to da HZZO nema uvid u procedure koje ne plaća? Jurković i na to ima odgovor.


– Pacijent mora imati neku povijest bolesti. Ako ima zdravstveno osiguranje, a svi ga uglavnom imaju, možete mu uvjetovati da on tu svoju dokumentaciju i svaki posjet liječniku evidentira preko CEZIH-a ili nekog drugog informatičkog sustava, kaže. To po njemu ne bi trebao biti problem jer i u privatnim zdravstvenim ustanovama evidentiraju pacijenta i izdaju mu povijest bolesti.


Zdravstvene ustanove koje imaju ugovor s HZZO-om mogle bi se lako kontrolirati u tom segmentu, ističe, a kod privatnika koji nemaju ugovor s HZZO-om pacijent bi, kao osiguranik HZZO-a, mogao imati obavezu da evidentira pregled kroz povijest bolesti i nacionalnom osiguravatelju omogući da taj podatak ima u svojoj evidenciji.


Jednako je rezolutan i prema praksi dijela liječnika da ne priznaju nalaze dijagnostičkih pretraga iz drugih ustanova, već pacijenta šalju na ponavljanje iste pretrage. Takvo dupliranje pretraga također produljuje liste čekanja.


– To je pitanje liječnika, stručnih društava, smjernica. Smatram da se nalazi, pogotovo između javnih zdravstvenih ustanova, trebaju priznati. Pitanje je traži li liječnik dodatne nalaze, ali one koje već imate ne treba ponavljati, ističe Jurković.


– Ako je riječ o istovrsnim nalazima, to se ne bi smjelo ponavljati. Ja u svojoj ambulanti uvijek koristim takve nalaze, ističe.


Problema nekad imaju i pacijenti koji su pretrage obavili kod privatnika koji nemaju ugovor s HZZO-om. Kad pacijent s takvim nalazom dođe liječniku obiteljske medicine, na njemu je hoće li priznati te nalaze, ili će tražiti druge.


– To je individualna stvar pojedinog liječnika, no i na temelju tog nalaza pacijent može dobiti terapiju, smatra Jurković.