U trenutku kada su sigurnost novinara i sloboda medija među najvažnijim pitanjima suvremenih demokracija, razgovaramo s Jasnom Vaniček Fila, članicom Vijeća za medije i iskusnom medijskom stručnjakinjom s gotovo dva desetljeća rada u novinarstvu, uredništvu i medijskom upravljanju. Profesionalni put gradila je na Hrvatskoj radioteleviziji, u državnoj upravi i medijskoj politici, a od 2023., između ostaloga, kao nacionalna koordinatorica sudjeluje u dvjema važnim međunarodnim inicijativama za zaštitu novinara – kampanji Vijeća Europe »Novinari su važni« i projektu OESS-a »Sigurnost novinara«. Konferencije ovih inicijativa održane u Švicarskoj (Bern) i Moldaviji (Kišnjev) povod su ovom razgovoru o izazovima novinarske profesije i zaštiti medijskih sloboda.

Zlonamjerne tužbe

Na sastanku OESS-a u Bernu hrvatski anti-SLAPP zakon istaknut je kao iskorak naprijed. Što taj zakon konkretno mijenja za novinare u praksi? Kritičari upozoravaju da zakoni često dobro izgledaju na papiru, a slabo funkcioniraju u praksi. Što će biti mehanizam koji jamči da ovo neće ostati samo deklarativna zaštita?

– Borba protiv SLAPP tužbi, odnosno zlonamjernih tužbi kojima moćni pojedinci ili korporacije žele ušutkati javnu raspravu, dakle novinare, ali i aktiviste, zviždače, istraživače ili umjetnike primjerice, cenzurirati kritike u javnom interesu i zastrašiti visokim troškovima, nije nimalo jednostavna. Podsjetit ću da smo, tada kao Stručna radna skupina za suzbijanje SLAPP-a u Ministarstvu kulture i medija, s edukativnim radionicama za suce u suradnji s Pravosudnom akademijom u svim njenim regionalnim centrima u Hrvatskoj, profesorima prava i sucima te odvjetnicima i zajedno s kolegama novinarima Dušanom Miljušem i Ivanom Bučom, krenuli još prije nekoliko godina. Na njima je dosad već sudjelovao veliki broj sudaca, što se svakako pokazalo ključnim za rano prepoznavanje i odbacivanje takvih tužbi.

Zatim smo, kao dodatni koristan alat za suzbijanje, 2025. izdali brošuru o SLAPP-u u potpunosti temeljenu ne EU anti-SLAPP Direktivi, koja je podijeljena više od 200 sudaca na njihovom središnjem skupu prošle godine, ali i institucijama, novinarima u redakcijama, HOK-u kao i Mreži 11 antidiskriminacijskih kontakt točaka koje djeluju diljem Hrvatske u sklopu Ureda pučke pravobraniteljice. Sada je u saborskoj proceduri donošenja i prijedlog novog anti-SLAPP zakona koji je izradila stručna radna skupina što ju je oformilo Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije. U njegovoj izradi sudjelovali su predstavnici novinara – HND-a i SNH, Ureda pučke pravobraniteljice, sudaca, odvjetnika i pravnih stručnjaka iz akademske zajednice. Budući da sam i sama dio te radne skupine, mogu reći da su rasprave bile vrlo temeljite i da smo svi zajedno ustrajali da on ima što jače zaštitne mehanizme koji su stvarno primjenjivi.

Prijedlog Zakona donosi niz važnih odredbi koje će štititi novinare od zlonamjernih tužbi. Njime se uspostavljaju postupovna jamstva kojima se štite prava fizičkih i pravnih osoba uključenih u javno djelovanje protiv kojih je pokrenut zlonamjerni sudski postupak. Bitno je što ta jamstva uključuju: osiguranje procijenjenih troškova postupka kao i rano odbijanje očito neosnovanog tužbenog zahtjeva. Zakon predviđa i naknadu troškova postupka kao i novčane kazne do 20.000 eura za pravne i do 5.000 eura za privatne osobe zlonamjerne tužitelje te se propisuje da će sud uvijek obratiti osobitu pažnju na potrebu hitnog postupanja po postupovnim jamstvima. Određena je i jedinstvena kontaktna točka za pristup informacijama o raspoloživim postupovnim jamstvima, pravnim lijekovima, al i mjerama potpore, a to je Pravosudna akademija. Osim toga, važno je što je zaštita fizičkim i pravnim osobama uključenima u javno djelovanje u velikoj mjeri proširena u odnosu na obveze iz EU Direktive, jer se njome zaštita jamči samo u građanskim ili trgovačkim pravnim zahtjevima ili sudskim postupcima s prekograničnim implikacijama, dok se predloženim hrvatskim Zakonom o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje pruža zaštita u svim slučajevima, bez obzira na postojanje ili izostanak prekograničnog elementa.

Učinkovita edukacija

Često se govori o SLAPP tužbama kao obliku pritiska na medije. Koliko je taj problem u Hrvatskoj stvarno raširen i s kakvim se obrascima najčešće susrećete?

– SLAPP tužbe nesumnjivo jesu oblik pritiska na medije, jer ih moćni pojedinci iz raznih sfera društva ne pokreću radi stvarnog ostvarivanja prava, nego zato što žele ograničiti javnu raspravu koja njima osobno nije u interesu, žele ušutkati, cenzurirati. No, kao što sam već istaknula, ne pokreću se samo protiv novinara, njihove mete često su i udruge koje se bave zaštitom okoliša, zviždači, pa i članovi akademske zajednice primjerice.

U Hrvatskoj smo o nekim slučajevima takvih tužbi doznavali upravo putem medija, a i mi smo tijekom radionica SLAPP-u kamo smo uvijek pozivali i novinare, činili taj problem javno vidljivim, što svakako jest važno. No, treba reći da svaka tužba protiv novinara i medija nije SLAPP tužba, i to je jasno već iz same definicije takvih tužbi, tako da treba biti oprezan iznoseći brojke, jer time možemo samo štetiti novinarima koji su doista žrtve zlonamjernih sudskih postupaka. Dobro je vidjeti da smo, nakon niza edukacija i osvješćivanja stručne i javnosti općenito o tom problemu, svjedoci sve više slučajeva odbijanja, odnosno srušenih takvih tužbi. Ovih dana u medijima smo mogli pročitati da je primjerice karikaturist Nik Titanik, odnosno Nikola Plečko oslobođen optužbe za uvredu i klevetu zbog karikature, i to može biti pouka i svim javnim osobama, da novinari i mediji, karikaturisti imaju pravo slobodno djelovati i propitivati, kritički se osvrtati na javne osobe. Sloboda izražavanja je temelj demokracije, zajamčena i Ustavom RH. Loše je naravno što je cijeli postupak trajao tri godine, i zato je bitno što će novi zakon dati sucima mogućnost da u ranoj fazi prepoznaju i odbiju takve tužbe.

Dodat ću da resorno Ministarstvo pravosuđa posljednjih nekoliko godina vodi statistiku sukladno kriterijima koje je propisala Europska komisija, odnosno izdvaja potencijalne SLAPP predmete te dostavlja statistiku Europskoj komisiji kao i našem Nacionalnom koordinacijskom odboru za provedbu projekta za sigurnost novinara Vijeća Europe i OESS-a i Akcijskog plana razvoja kulture i medija. Prema podacima koje smo dobili, analizom građanskih predmeta za 2025. je utvrđeno kako bi se od ukupnog broja predmeta zaključenih u toj godini, na SLAPP tužbe moglo odnositi 20 predmeta, od čega je 9 pravomoćno završeno, dok su ostali nepravomoćni. Usporedimo li to s podacima za prethodne dvije godine, vidimo pomak, odnosno pad broja, jer 2023. takvih je slučajeva prema podacima Ministarstva pravosuđa, bilo 39, a u 2024. ih je bilo 25.

Istaknuli ste edukaciju sudaca i pravosudnih djelatnika. Koliko je pravosuđe danas spremno prepoznati zlonamjerne tužbe i razlikovati ih od legitimne zaštite ugleda? Ako sudovi sporo prepoznaju SLAPP tužbe, sam proces već postaje kazna – financijska i psihološka. Kako spriječiti da novinari i dalje godinama vode iscrpljujuće postupke prije nego što dobiju zaštitu?

– I iz prethodnih odgovora, kao i iskustava koje imamo na radionicama sa sucima i pravosudnim djelatnicima, vidljivi su bitni pomaci naprijed, a edukacije se i dalje kontinuirano nastavljaju u sklopu Pravosudne akademije, kako bi se, upravo kako ste naveli, prepoznalo i odbilo u što ranijoj fazi postupka takve zlonamjerne tužbe, za razliku od onih kojima se svrha legitimna zaštita ugleda neke osobe, koja bi opet trebala biti uravnotežena s javnim interesom. To su, rekla bih, a i struka, kako medijska, tako i pravosudna se slaže, dva ključna mehanizma zaštite novinara. Dakle, i daljnje provođenje edukacija, te primjena novog anti-SLAPP zakona trebaju spriječiti da se novinarima događaju dugotrajni iscrpljujući postupci, osigurati da ih se zaštiti i da mogu slobodno i bez pritiska, financijskog i psihološkog koji nesumnjivo doživljavaju, obavljati svoj posao.

Zaštita novinara

U Hrvatskoj svjedočimo rastu verbalnih, ali ne i samo verbalnih, napada i javne delegitimizacije novinara. Posebno ste istaknuli protokol zaštite novinara na javnim skupovima. Pokazuje li praksa da taj protokol zaista funkcionira kada dođe do incidenta, ili još postoje ozbiljne praznine u provedbi? Podaci koje ste iznijeli u Bernu pokazuju da je tijekom 2025. protokol zaštite novinara aktiviran u 19 slučajeva, uz 23 kaznena djela na štetu novinara. Što vam ti brojevi govore – jesmo li kao društvo sigurniji ili samo preciznije bilježimo napade?

– Bili smo među pravim zemljama u EU-u, u rujnu 2023. kada je Ministarstvo unutarnjih poslova potpisalo sporazum i dva protokola o zaštiti novinara sa strukovnim novinarskim udrugama Hrvatskim novinarskim društvom i Sindikatom novinara Hrvatske. Od tada smo kolegica Marina Mandić iz MUP-a, predsjednik HND-a Hrvoje Zovko i ja predstavili te protokole i otvorili raspravu o njima u izravno u medijskim redakcijama. Od sredine svibnja krećemo i u županijske Policijske uprave, kako bismo edukacijom obuhvatili i što više policijskih djelatnika, ali i novinara na svim razinama.

Podaci MUP-a za 2025. dakle kažu da su u 19 slučajeva u kojima se primjenjivao protokol, evidenitrana 23 kaznena djela na štetu novinara tijekom obavljanja novinarskog posla, od kojih je najčešće kazneno djelo prijetnje. Drugo najčešće kazneno djelo počinjeno na štetu novinara u 2025. godini je prisila prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi. Od evidentiranih sedam takvih kaznenih djela, šest ih je razriješeno i počinitelji su prijavljeni, dok se u preostalim slučajevima provode intenzivna kriminalistička istraživanja. Statistika kaže da je koeficijent razriješenosti tu 86 posto, dakle policija učinkovito radi svoj posao. Drugi protokol o zaštiti novinara i drugih medijskih djelatnika koji izvještavaju s javnih okupljanja od interesa javnosti, primjenjen je prošle godine 8. studenoga na području PU splitsko-dalmatinske, tijekom okupljanja navijačke skupine na Rivi. I bio je funkcikonalan, jer kako je MUP izvijestio, nije bilo prijava na štetu novinara.

Činjenica je da su novinari nažalost, u svome radu oduvijek, a posebice u ovim globalno nesigurnim vremenima, izloženi povećanim rizicima. U digitalnom dobu, prijetnje su se iz stvarnog svijeta dodatno preselile i nenormalno umnožile u komentarima na društvenim mrežama. To treba drastično suzbijati i sankcionirati, jednostavno i jasno reći da nije dopušteno prijetiti i vrijeđati, širiti govor mržnje, i jedna od svrha protokola s policijom koje ističemo svaki put u raspravi na njihovu predstavljanju u redakcijama jest – prijavljujte policiji sve prijetnje.

Nepoštena praksa

U Moldaviji ste upozorili i na jedan veliki problem suvremenog novinarstva ili, točnije, društva u cjelini – lažne naslovnice i UI-generirani sadržaj koji se širi kao plaćeni oglas na društvenim mrežama. Jesu li digitalne platforme danas postale nova fronta napada na vjerodostojnost medija i sigurnost novinara?

– Složili smo se, medijski i pravni stručnjaci, novinari, kao i predstavnici javnih vlasti iz 40-ak zemalja na konferenciji Vijeća Europe u Moldaviji da je prijetnja sigurnosti novinara i nepoštena praksa koja se zbiva na velikim digitalnim platformama. Svjedoci smo učestale pojave lažnih naslovnica etabliranih nacionalnih medija s posve lažnim vijestima, fotografijama generiranima umjetnom inteligencijom s uznemirujućim lažnim sadržajem koji se objavljuje na društvenim mrežama kao plaćeni oglas i nerijetko ima i više od 400 tisuća pregleda. Događa se to konstantno, a jedan od posljednjih primjer, što sam iznijela i u obraćanju u Moldaviji, bile je lažno konstruirana naslovnica jednog hrvatskog dnevnog lista na društvenim mrežama s posve izmišljenim i uznemirujućim umjetnom inteligencijom generiranim fotografijama i tekstom o poznatoj novinarki. Isto tako znamo da je u cijeloj Europskoj uniji na snazi Uredba o digitalnim uslugama, poznatija kao DSA, koja jasno poručuje – što je nezakonito u stvarnom svijetu, nezakonito je i na internetu. No, unatoč tomu, nije lako ukloniti takav sadržaj, a i kad se ukloni pritužbama digitalnoj platformi, sadržaj postane nevidljiv i postavlja se pitanje tko će za njega odgovarati. Stoga je to zasigurno ozbiljna prijetnja sigurnosti novinara, medija, odnosno povjerenju u medije, a na kraju i prijetnja svima nama čitateljima i cijelom društvu, jer nam se putem moći i velikog dosega nezakonito plasiraju razni posve izmišljeni, lažni sadržaji, koji u prvi mah izgledaju kao pravi. Kolege na konferenciji suglasili su se kako je to neupitna prijetnja profesionalnom i neovisnom novinarstvu kao jednome od temeljnih stupova demokracije te je u tom kontekstu također istaknuta i važnost intenziviranja edukacija medijske pismenosti i to svih generacija, dakle na svim razinama društva.

Kažete da je prema DSA-u nezakonito online ono što je nezakonito i offline, ali u praksi sadržaj često samo nestane bez odgovornosti. Tko bi, po vama, trebao snositi odgovornost – platforme, oglašivači ili autori takvih manipulacija?

– Potpuno neupitno je da nam treba sigurnije i pravednije internetsko okruženje te je upravo stoga Akt o digitalnim uslugama, poznatiji kao DSA, iznimno važan skup pravila koji ima ključnu ulogu u odgovoru na razne internetske prijetnje – od zaštite maloljetnika, suzbijanja širenja dezinformacija i govora mržnje, povrede intelektualnog vlasništva kao i zaustavljanja raznih financijskih prijevara. Ta uredba je važna i stoga što potvrđuje da je sve što je nezakonito u stvarnome svijetu, nezakonito i »online«, na internetu. Inicirala sam stoga kao nacionalna koordinatorica projekta Vijeća Europe »Novinari su važni« i članica Vijeća za medije u suradnji s Predstavništvom Europske komisije u Hrvatskoj i HAKOM-om, koji je nacionalni koordinator nadležan za njenu provedbu, početkom veljače održavanje konferencije o primjeni DSA »Europa i Hrvatska u digitalno doba: sloboda govora i odgovornost medija«.

Svjedoci smo da su digitalne platforme u posljednjih nekoliko godina znatno promijenile medijsko okruženje, koje je danas gotovo neprepoznatljivo. Bitno je, dakle, dovesti u korelaciju, odnosno dijalog, velike digitalne platfome i medije. Jer, kao što znamo, osim DSA, na snazi je i EMFA (Europski akt o slobodi medija) koji obvezuje velike digitalne platforme da u slučaju uklanjaja ili ograničavanja vidljivosti nekog sadržaja, to i komuniciraju medijima. Svima nam je važno da dezinformacija ne bude, no ako neka velika digitalna platforma odluči ukloniti ili ograničiti doseg nekog medijskog sadržaja, to, prema EMFA-i mora detaljno obrazložiti i dati 24 sata za odgovor medija. Dakle, nitko nema pravo i ne smije biti nikakav ekskluzivni gospodar internetskog prostora, a treba imati na umu i to da sloboda govora uvijek podrazumijeva i odgovornost. Na konferenciji se tako od stručnjakinje iz predstavništva EK-a, čulo da Europska komisija trenutačno protiv vrlo velikih digitalnih platformi (VLOP) ima čak 15 postupaka u tijeku u vezi s usklađenošću pružatelja usluga 10 VLOP-ova i vrlo velikih internetskih tražilica (VLOSE) s obvezama iz DSA, uz više od 150 zahtjeva za dostavu informacija. I to su činjenice koje dosta govore u kakvom vremenu živimo, i stoga će ova tema i dalje biti više nego aktualna. A odgovornost mora biti svih onih koji su prekršili odredbe zakona i na tom razotkrivanju se treba i konstantno intenzivno raditi. Spomenut ću samo da su provedbenim Zakonom o DSA u Hrvatskoj, osim nacionalnog koordinatora HAKOM-a, određena nadležna tijela za izdavanje naloga za uklanjanje nezakonitog sadržaja i davanje informacija – DORH, Agencija za zaštitu osobnih podataka, Carinska uprava, Državni inspektorat, MInistarstvo zdravstva i Agencija za medije, kao i druga tijela u skladu s ovlastima određenih posebnim zakonima.

(Ne)povjerenje u medije

Novi segment kampanje Odbora za mlade Vijeća Europe uključuje mlade i borbu protiv dezinformacija. Mislite li da mlađe generacije danas dovoljno razumiju zašto su profesionalni novinari važni za demokraciju – ili se povjerenje u medije ozbiljno urušava?

– Činjenica je da se mladi ljudi danas informiraju uglavnom putem društvenih mreža koje se usto nerijetko krivo nazivanju »društvenim medijima«, a one nisu mediji jer nemaju novinare, urednike, uredničku odgovornost. Isto tako, jasno je da je novinarstvo kao struka doista na prekretnici. Promjene u navikama publike, dezinformacije, umjetna inteligencija kao alat, ali i kao prijetnja… No, sve to bi ipak trebalo iskoristiti u pozitivnom smislu, sve većem vraćanju istraživačkom novinarstvu, temama koje nam strojevi ne mogu producirati, vijestima kojima vjerujemo.

Povjerenje u medije koje je sada prilično nisko (npr. prema Reutresovom izvješću za 2025. Hrvatska je među zemljama s najvišim izbjegavanjem vijesti – odmah iza Bugarske (63%), Hrvatska i Turska (61%) te Grčka (60%) bilježe najviše razine izbjegavanja vijesti u Europi), signalizira nam gdje smo.

Rekla bih da je stoga s jedne strane bitno da sukladno usvojenim EU zakonima (DSA, EMFA, Akt o UI) ustrajati na obvezi da velike internetske platforme pruže veću transparentost algoritama, transparentijim izvještajima o moderiranju sadržaja, a time povećanju njihovog doprinosa slobodi i pluralizmu medija kao i suzbijanju širenja nezakonitog sadržaja.

U ovom globalnom internetskom vremenu, kad smo zatrpani golemim količinama, da se slikovito izrazim »teško probavljive medijske hrane«, kako sam rekla u jednom prijašnjem intervjuu, na kraju dana često ostajemo gladni istine. Kako će stoga posebice mlade generacije koje su odrasle s pametnim telefonima i koje su, kako nam pokazuju istraživanja i do 8 sati dnevno pred ekranima i na raznim društvenim mrežama, razumjeti zašto su profesionalni novinari važni za demokraciju. Može li se to učiti u školi? Da, svakako i obvezno, i kod kuće, i u školi i u kreativno oblikovanim sadržajima posebice javnih medijskih servisa.

Stoga i ovaj novi segment kampanje »Novinari su važni« Vijeća Europe koji prvi put uključuje mlade, teži njihovu angažmanu kao informiranih građana. Drugim riječima, inicijativa koja će se provoditi u suradnji s Odjelom za mlade Vijeća Europe u nadolazećem monegaškom predsjedanju Odborom ministara Vijeća Europe ima cilj osnažiti mlade ljude da razumiju i adresiraju poveznice između dezinformacija, sigurnosti novinara, slobode izražavanja i demokratske otpornosti, a uključivat će i poziv za dodjelu bespovratnih sredstava za provedbu projekata za mlade.