RIJEDAK PRIMJER

Nakon puna dva desetljeća okončan je stečaj bivšeg opatijskog turističkog diva: Namireni svi vjerovnici Kvarner Expressa

Orjana Antešić

Foto Aleksandra Kućel-Ilić

Foto Aleksandra Kućel-Ilić

Stečaj KEI-ja ući će u anale kao jedan od uistinu rijetkih primjera u kojem su svi stečajni vjerovnici namireni praktički u cijelosti iz imovine što govori o tome o kakvom se potencijalu i izvanserijskoj tvrtki radilo



OPATIJA – Ovih je dana konačno stavljena »točka na i« nad stečajnim postupkom opatijskog Kvarner Expressa. Na Trgovačkom sudu u Rijeci ovaj je tjedan doneseno rješenje kojim se zaključuje stečajni postupak nad stečajnom masom iza Kvarner Express-Internationala. Premda se o samom stečajnom postupku ne može formalno govoriti kao o jednom od najdugovječnijih u Hrvatskoj, dugotrajnost sudskih procesa koji su se vodili nad dijelom nekretnina učinilo je to da je od trenutka otvaranja stečaja nad ovim nekadašnjim turističkim divom do namirenja svih vjerovnika proteklo punih dvadeset godina.


Međutim, stečaj KEI-ja ući će u anale kao jedan od uistinu rijetkih primjera u kojem su svi stečajni vjerovnici namireni praktički u cijelosti što, s druge strane, govori o tome o kakvom se potencijalu i izvanserijskoj tvrtki radilo. I dok u većini stečajeva vjerovnici trećeg višeg isplatnog reda ne dođu nikako ili, u boljem slučaju, samo do mrvica svojih potraživanja, u slučaju KEI-ja isti su namireni u 93-postotnom dijelu svojih potraživanja, uključujući i kamate.


Ukupna potraživanja vjerovnika iz trećeg višeg isplatnog reda iznosila su 21,3 milijuna kuna, a na kraju im se uspjelo isplatiti čak 19,8 milijuna kuna. Svi ostali vjerovnici, uključujući i razlučne, među kojima je bio i najveći dio nekadašnjih radnika KEI-ja, isplaćeni su u 100-postotnom iznosu. Ukupna vjerovnička potraživanja u stečaju KEI-ja dosezala su blizu 52 milijuna kuna.


Sudska nagodba




Dugi protok vremena uslijed sudskog procesa koji se vodio s Gradskom bankom Osijek u stečaju za nekretnine u Lovranu i prostore bivše upravne zgrade KEI-ja u samom srcu Opatije učinili su da je jedan dio vjerovnika »nestao«, bilo uslijed vlastitih stečajnih postupaka ili iz drugih razloga, a njihovim pravnim sljednicima unatoč višekratnim pokušajima i pozivima nije bilo moguće ući u trag, doznajemo od stečajne upraviteljice KEI-ja Ombrette Belić-Ilijašić. Zato su njihova potraživanja, a radi se o ukupnom iznosu od 1,9 milijuna kuna, rezervirana i položena na poseban depozit Trgovačkog suda u Rijeci gdje se čuvaju za slučaj da se netko od tih vjerovnika odnosno njihovih pravnih sljednika naknadno javi. Kako doznajemo, zakon u takvim slučajevima predviđa rok od deset godina, nakon čega se novac uplaćuje u državni proračun.


Stečaj nad opatijskim KEI-jem otvoren je početkom 2001. godine i u tom valu, do 2009. godine, kada je zaključen, namireni su svi razlučni vjerovnici, čija su ukupna potraživanja iznosila blizu 23,6 milijuna kuna. Među tim hipotekarnim vjerovnicima nad nekretninama bilo je i oko 200 bivših radnika s potraživanjima od 12,3 milijuna kuna.


U proračun Grada Rijeke uplaćeno 235 tisuća kuna

Na listi vjerovnika iza stečajne mase KEI-ja vodio se i Grad Rijeka, u čiji je proračun uplaćeno oko 235.000 kuna. Oko 4 milijuna kuna otišlo je prema fondovima za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, Liburnia Riviera hotelima blizu 600.000 kuna, Brodogradilištu »Viktor Lenac« 463.000 kuna, dok je s 450.000 kuna uplaćeno u stečajnu masu Uljanika. Među ukupno 220 vjerovnika iz sva tri isplatna reda u ovom zadnjem valu namiren je još jedan mali dio radnika, njih dvadeset i jedan, čija su ukupna potraživanja iznosila 653.000 kuna i namirena su u cijelosti.

Kako se nad dijelom nekretnina, a riječ je bila o poslovnom prostoru u Lovranu i tamošnjem nogometnom igralištu te prostorima bivše upravne zgrade na opatijskoj Slatini, vodio sudski spor s Gradskom bankom Osijek u stečaju. Trgovački sud u Rijeci 2009. godine zaključio je stečaj KEI-ja kako se ne bi stvarali dodatni troškovi, a okončanje tog parničnog postupka, koji je tada ušao u jedanaestu godinu, nije bilo na vidiku. Proteklo je još sedam godina sve dok Vrhovni sud, konačno, početkom 2016. godine nije donio svoj pravorijek slijedom čega je onda, nakon što je reaktiviran stečajni postupak KEI-ja, došlo do sudske nagodbe kojom su u stečajnu masu KEI-ja vraćeni prostori bivše upravne zgrade, nogometno igralište i poslovni prostor u Lovranu dok su Gradskoj banci u stečaju priznata njezina potraživanja od 3,9 milijuna kuna.


Prodaja nekretnina


Sve do potpisa sudske nagodbe fiducijar, odnosno pravo vlasništva nad ovim poslovnim prostorima i nekretninama KEI-ja imala je Gradska banka Osijek u stečaju. Potraživanja te propale banke, isticala je Ombretta Belić-Ilijašić, zapravo nisu nikad bila sporna, već način njihova namirenja. Radilo se, naime, o kreditu iz 1997. godine za koji je ova banka putem fiducijara uzela deseterostruko vrednije nekretnine, i to u vrijeme kada je račun KEI-ja već duže vremena bio u blokadi. Još 2001. godine, kada je otvoren stečaj nad KEI-jem, vrijednost ovih nekretnina bila je procijenjena na 34 milijuna kuna, pri čemu su prostori na toj opatijskoj lokaciji bili procijenjeni na gotovo 27 milijuna kuna.


Odmah čim su te nekretnine vraćene, krenulo se s pripremama za njihovu prodaju. Nogometno igralište na parceli od oko 10.000 četvornih metara prodano je Općini Lovran za 1,69 milijuna kuna, od čega je najveći dio, oko 1,5 milijuna kuna, isplaćen razlučni vjerovnik, Zagrebačka banka. Poslovni prostor od 90-ak četvornih metara u Lovranu bio je procijenjen na 1,77 milijuna kuna, a uspio se prodati za 1,8 milijuna. Nakon nekoliko oglašavanja prostori bivše upravne zgrade na Slatini prodani su za blizu 21,9 milijuna kuna, i to tvrtki G.I.K Kvarner iz Ičića.


Slijedom diobenog popisa i liste vjerovnika, od prodaje ove zadnje imovine značajni iznosi ove godine uplaćeni su u proračune nekih jedinica lokalne samouprave kao što je, primjerice, Grad Opatija čije su utvrđene tražbine namirene u 100-postotnom iznosu, odnosno 1,36 milijuna kuna. Blizu milijun kuna, ili točnije 957.000 kuna dobila je i Općina Viškovo, kojoj je kao vjerovniku trećeg višeg isplatnog reda namireno 93 posto potraživanja.