Afera u naftnoj kompaniji

Kako to da se nikome u Ini nije upalila crvena lampica? ‘Jedan čovjek nije sve ovo mogao napraviti sam’

Za ovako velike količine prirodnog plina, ako je zaista prodan po puno nižoj cijeni od one na tržištu, trebala je znati i uprava, drži Štern



Nemoguće je da je jedan čovjek ovo napravio sam, ili barem ne bi trebalo biti moguće, u sustavu poput Ininog, decidiran je nekadašnji generalni direktor Ine Davor Štern, odgovarajući na naše pitanje je li moguće da je Damir Škugor, direktor trgovine prirodnim plinom u nacionalnoj naftnoj kompaniji, neprimijećeno ugovorio prodaju plina ispod tržišne cijene kojom je Ina, procjenjuje se, oštećena za više od milijardu kuna.


Škugor je uhićen u subotu, a osim njega, uhićeni su i njegov otac Dane, umirovljenik na čijem računu se navodno našlo 500 milijuna kuna, kao i predsjednik Hrvatske odvjetničke komore (HOK) Josip Šurjak, njegov poslovni partner Goran Husić s kojim Šurjak ima tvrtku OMS Upravljanje, te predsjednica uprave tvrtke Plinara istočne Slavonije Marija Ratkić.


Unutarnja kontrola


Njih se sumnjiči da su organizirali prodaju plina iz Ine tvrtki Plinara istočne Slavonije, ispod tržišne cijene, nakon čega je plin, opet ispod tržišne cijene, od Plinare istočne Slavonije kupovala tvrtka OMS upravljanje te ga prodavala u inozemstvu, po višestruko višoj cijeni. Zarađeni novac koji se mjeri u stotinama milijuna kuna, osumnjičeni su navodno trošili na kupovinu nekretnina, a velik dio, pola milijarde kuna, otkriven je na računu Škugorova oca Dane, umirovljenika iz Šibenika.




Jedno od prvih pitanja u ovoj velikoj aferi je kako je bilo moguće da Škugor ugovori prodaju Ininog plina u tako velikim količinama, po cijeni koja nije odgovarala tadašnjim cijenama na tržištu plina.


Nekadašnji prvi čovjek Ine Štern kaže kako se u uređenom sustavu velike naftne kompanije takve stvari ne bi mogle dogoditi.


– Ovaj slučaj nameće pitanje funkcionira li sustav u Ini uopće i na koji način. Za ovako velike količine prirodnog plina, ako je zaista prodan po puno nižoj cijeni od one na tržištu, trebala je znati i uprava. Zbog toga se postavlja i pitanje upravljanja Inom, kao i efikasnosti tog upravljanja. U Ini postoje sustavi unutarnje kontrole i revizije, kao i vanjska revizija, a tu su i direktori pojedinih sektora i Nadzorni odbor. Ne upravlja li se tim cijelim sustavom iz Zagreba ili iz Budimpešte, ali teško da je jedan čovjek mogao sam sve to organizirati i odraditi, a da nitko nije primijetio ništa. Radi se o ogromnim količinama plina, nekome se morala upaliti crvena lampica nakon što je odjednom, do tad relativno nepoznati kupac počeo kupovati velike količine plina, i to po cijeni koja ne odgovara tržišnoj, rekao je Štern.


Inače, prodaja prirodnog plina u Ini je pod odjelom Rafinerija i marketinga, kojemu je na čelu operativni direktor Goran Pleše. Dobro upućeni u organizacijsku strukturu Ine kažu kako je za sklapanje poslova u stotinama milijuna kuna uglavnom potrebna odluka Uprave društva, kao i operativnog direktora, a posebno kada je riječ o rabatima, odnosno prodaji uz određeni popust.


– U Ini postoje propisani rabati koji se kupcima mogu odobriti, najčešće vezano uz količinu proizvoda koji kupuju, a za svaki dodatni popust potrebno je odobrenje uprave, kojoj je prethodno potrebno pismenim putem obrazložiti razloge davanja dodatnog rabata. Je li takva odluka uprave postojala u ovom slučaju i tko je potpisao ugovore s kupcem, to treba provjeriti, rekao je jedan od naših sugovornika.


Sustav nadzora


Drugi sugovornik ističe da u Ini postoji sustav nadzora i kontrole kojim se praktički svaka stvar mora provjeriti s četiri strane, kao i da je uprava, ako i nije odobrila posao s Plinarom istočne Slavonije, svakako trebala uočiti nelogičnosti u tom ugovoru.


– Moguće je, teoretski, da je Škugor sve ugovarao sam, ali je nevjerojatno da sustav kontrole nije uočio ništa čudno u tim ugovorima, kao i da nitko iz uprave, ako i nisu potpisali ugovore ili dali odobrenje, nije primijetio ništa u izvještajima o plinskom poslovanju. Inače, ti izvještaji o poslovanju s plinom u Ini nisu neki posebno obimni dokumenti, jer Ina ima prilično ograničen broj kupaca, a kad se na tom popisu pojavi novi kupac velikih količina plina po vrlo niskoj cijeni, u upravi su to morali primijetiti, kaže naš izvor.


Pitanje o tome tko je odobrio cijenu u ovom slučaju i tko je potpisao odluku o cijeni, količine plina i ugovore s Plinarom istočne Slavonije, postavili smo i upravi Ine, ali nam je odgovoreno kako nisu u mogućnosti komentirati policijske istrage koje su u tijeku.


»U potpunosti surađujemo s istražiteljima kako bi se utvrdile sve činjenice vezane za ovaj slučaj«, poručuju iz uprave tvrtke.


Pitanje odgovornosti u ovom bi slučaju moglo biti vrlo zamršeno, čak i kad je riječ o izravno osumnjičenima. Naime, treba utvrditi je li tim ugovorima Ini pričinjena izravna šteta, u smislu da je plin prodavan po cijeni višoj ili nižoj od cijene eksploatacije i transporta te ostalih troškova koje Ina ima pri proizvodnji i prodaji prirodnog plina.


Osumnjičeni će se, ako je plin prodan po cijeni većoj od cijene proizvodnje i pratećih troškova, vjerojatno braniti argumentom da je Ina, iako prodajući ga po cijeni nižoj od one na burzama, ipak ostvarila zaradu, odnosno da nije riječ o štetnim ugovorima za tvrtku. Koliko god se to činilo apsurdno, takva bi obrana mogla barem ublažiti eventualne kazne, iako se njome otvara pitanje zašto Ina takve cijene nije ponudila i ostalim svojim kupcima, nego samo jednoj tvrtki, čiji su suvlasnici ostvarili ogroman profit na štetu Ine.


Jasna Pipunić: Očito sustav ne funkcionira


Zašto poslovanje koje istražuje USKOK nije zapelo za oko nikome iz uprave i Nadzornog odbora Ine, pitali smo Jasnu Pipunić, predstavnicu radnika u NO Ine i predsjednicu Sindikata naftnog gospodarstva (SING), najvećeg sindikata u naftnoj kompaniji.


– Ne mogu govoriti o poslovima Nadzornog odbora, ali kao predstavnica Sindikata mogu reći da mi je drago što institucije rade svoj posao i što je ova afera otkrivena. Neprihvatljivo je da se u sustavu poput Ininog ovakve stvari mogu dogoditi. Očito sustav ne funkcionira i treba ga mijenjati. Ovo je prvenstveno pitanje za upravu koja treba utvrditi gdje je zakazao sustav kontrole. Kao predstavnica radnika pokrenut ću to pitanje na Nadzornom odboru i tražiti izvještaj uprave o cijelom slučaju. Ne želim unaprijed spekulirati, ali kada utvrdimo što se i kako točno dogodilo, moguće je da ćemo, kao sindikat, tražiti odgovornost onih koji su morali ili trebali reagirati, kaže Pipunić.