Fratelli Cosulich

“Rijeka bi mogla postati središte nautičkog turizma u Hrvatskoj i ozbiljna konkurencija teretnim lukama sjeverne Europe”

Marinko Glavan

Marta Cosulich i Tomaso Moreno / Foto Vedran Karuza

Marta Cosulich i Tomaso Moreno / Foto Vedran Karuza

Marta Cosulich i Tomaso Moreno, članovi uprave Fratelli Cosulich grupe iz Trsta, za naš list govore o razvojnim mogućnostima na Jadranu



Fratelli Cosulich grupa iz Trsta jedna je od najvećih svjetskih pomorskih agencija te tvrtka koja se bavi brodarstvom, transportom, logistikom, jahtingom i čitavim nizom drugih poslovnih aktivnosti, povezanih s ovim djelatnostima.


Danas upravlja sa 116 tvrtki u 27 zemalja svijeta, u kojima je zaposleno više od 2.100 ljudi, s godišnjim prometom od 2,3 milijarde eura.


Tvrtka je u vlasništvu istoimene obitelji. Dvoje od sedmero članova uprave grupe, Marta Cosulich i Tomaso Moreno, u srijedu su u Rijeci prisustvovali uručenju koncesijskog ugovora za ACI marinu Rijeka, nakon čega smo s njima razgovarali o razvojnim mogućnostima Rijeke u nautičkom turizmu, ali i u pomorstvu, logistici, transportu i ostalim povezanim djelatnostima, pri čemu oboje ističu kako su razvojne mogućnosti velike.


Šesta generacija




– Povod za naš dolazak bilo je uručenje ugovora o koncesiji za novu nautičku marinu u Rijeci, ali bila je to i prilika da se sastanemo s našim partnerima iz Yachting agencije Simmor Marine koju vodi Andrija Šimić, s kojima surađujemo već više od deset godina.


U Rijeci nisam bio od izbijanja pandemije COVID-19, ali je Marta postala naša osoba zadužena za Balkan i vrlo je često na ovom području.


Za mene je ovo bila prilika i da upoznam nove zaposlenike u uredima naših tvrtki na ovom području, a posebno da vidim početak gradnje marine koju zajednički pokreću ACI i Lürssen, rekao je Moreno.


Obitelj Cosulich izvorno potječe s Lošinja, a brodarstvom, transportom, logistikom i čitavim nizom povezanih poslova bavi se od utemeljenja tvrtke 1857. godine.


– To je vrlo dugo vrijeme. Mi smo šesta generacija obitelji koja vodi posao, a unutar grupe već rade i pripadnici sedme generacije obitelji, ističe Marta Cosulich, dodajući kako aktivnosti grupe na području Rijeke, Hrvatske i okolnih zemalja sve brže rastu, zbog čega se, kaže, gotovo preselila u Rijeku.


– Živim u Trstu, ali sam vrlo često u Rijeci i u Kopru. Imamo ovdje svoje tvrtke, pomorske agencije, a pokrenuli smo i posao opskrbe brodova. S tvrtkom Simmor surađujemo na poslovima jahtinga, a imamo i tvrtke za kamionski prijevoz.


U zadnjih dvadesetak godina kompanija se snažno razvijala i evoluirala, a ovo nam je područje posebno zanimljivo zbog velikih mogućnosti daljnjeg rasta i razvoja pa možemo reći i da se obitelj Cosulich na neki način vraća korijenima, ističe Marta.


Moreno i ona dodaju kako je, naravno, motiv za sve veću prisutnost grupe Fratelli Cosulich u Hrvatskoj i Sloveniji rast poslovanja.


– Zajedno s našim partnerom Erikom Košutom pokrenuli smo poslovanje prije dvanaest-trinaest godina, ovdje u Rijeci, s agencijom koja zastupa brodara COSCO. Zajedno razvijamo i sve ove nove aktivnosti, ali ono što je vidljivo je da Rijeka raste.


I to ubrzano, kao i tržišta okolnih zemalja, pa i mi otvaramo nove urede s ukupno 14 tvrtki i gotovo 300 zaposlenih na području Hrvatske, Slovenije, Srbije i BiH.


Konstantno rastemo i, što je najvažnije, vidimo puno novih prilika i mogućnosti. Zaista smatramo da nam, primjerice, Rijeka i riječka luka otvaraju mogućnosti novog rasta, kaže Cosulich.


Zanimalo nas je njeno mišljenje o tome koliko još riječka luka i prometni pravac mogu rasti, kao i što po njihovom mišljenju još nedostaje za još snažniji i brži rast.


Mogućnosti su zaista velike, ali u segmentu jahtinga, istaknuo je Moreno, nedostajala je marina.


– Andrija Šimić je ovdje već napravio čudo. Kad je iznio ideju o dovođenju velikih jahti u Rijeku, na prste jedne ruke moglo se nabrojiti ljude koji su u tu ideju vjerovali.


Većina je mislila da je to nemoguće, da govori o nečemu što se ne može dogoditi. No jahte su tu, a uistinu vjerujem da će projekt izgradnje nove, luksuzne marine za Rijeku biti još važniji.


Ta će marina donijeti sadržaje kakvih nema u drugima u Hrvatskoj, a možda najvažnije od svega, postat će centar nautičkog turizma. Hrvatska ima puno marina, ali nema pravo središte nautičkog turizma, a to bi Rijeka trebala postati, kaže Moreno.


Opskrba brodova


Ističe kako zasad, za pretvaranje Rijeke u pravi centar poslovanja povezanog s »plovidbom radi užitka«, kako naziva nautički turizam, nedostaje druga odgovarajuća infrastruktura, pri čemu u prvom redu misli na odgovarajuću povezanost s emitivnim tržištima.


– Nedostaju avionske linije i vlakovi. To se neće promijeniti možda u godinu ili dvije, ali kada brodovi dođu u luku, očekujem da će i javna administracija obratiti više pozornosti na taj dio i osigurati još bolju prometnu povezanost Rijeke.


Još jedan dio koji će možda nedostajati odnosi se na razne segmente gospodarstva povezane s jahtama, posebno onim velikima.


Ne mislim pritom toliko na tehničke servise, jer Rijeka i okolica to mogu osigurati, nego više na ostale usluge, poput odgovarajuće opskrbe brodova, kao i usluge u gradu i oko njega – barove, kvalitetne restorane i druge sadržaje, kaže Moreno.


Pitali smo ga kane li se Fratelli Cosulich snažnije uključiti u taj dio ponude povezan s riječkom marinom, posebno s obzirom na iskustvo u, primjerice, opskrbi brodova.


– Sigurno ćemo se uključiti u dijelu koji se odnosi na opskrbu jahti, to je naša namjera. Naša tvrtka Assa je fokusirana na opskrbu u pomorstvu, a naravno, posebno na opskrbu jahti svime što im je potrebno, kaže Moreno.


U segmentu velikih jahti, s izbijanjem rata u Ukrajini došlo je do velikih poremećaja na tržištu. U prvom redu izostankom velikog broja klijenata s područja Rusije i Ukrajine, a potom i s rastom cijena goriva i drugih troškova.


Zanimalo nas je kako se to odrazilo na dio poslovanja Cosulich grupe koji se odnosi na jahte, kako je kompanija odgovorila na krizu i vide li jahting i dalje kao perspektivan biznis, u Hrvatskoj i na drugim tržištima.


– Situacija u Ukrajini, sa svim posljedicama, bila je neočekivana. Za početak, dvadeset posto naših klijenata dolazilo je iz Rusije ili Ukrajine, a sada ih više nema.


Nismo zbog toga prekinuli naše aktivnosti, niti to namjeravamo, jer i dalje vidimo mogućnosti rada i razvoja. Kao kontrabalans gubitku klijenata iz Rusije i Ukrajine, pojavljuje se sve veći broj klijenata iz Sjedinjenih Američkih Država koji ulažu velik novac u jahte.


Mislim da će jahting nastaviti s poslovanjem, uz određene promjene, posebno po pitanju veličine brodova. Nakon sadašnjeg vala novih velikih brodova koji će biti isporučeni u iduće dvije godine, a govorimo o brodovima duljine od 120, 150 metara, očekujemo da će brodovi koji će uslijediti biti normalnijih i prirodnijih dimenzija.


U iduće dvije godine iz brodogradilišta će izaći dvanaest novih brodova dugih između 120 i 150 metara, ali nakon toga slijede brodovi duljine 50 do 70 metara koji će, smatramo, činiti većinu, kaže Moreno.


Ostanak jahti


Što se azijskog tržišta tiče, Moreno očekuje da će doći do rasta broja klijenata, ali kaže kako je kompanija spremna za izazove koji slijede, na svim destinacijama na kojima pruža usluge, pa tako i na hrvatskoj obali.



– U tom dijelu Simmor ima važnu ulogu, kao agencija za jahte i brodove, koja radi odličan posao. Hrvatska definitivno postaje vrlo važna destinacija na Mediteranu.


Možda ne možemo usporediti Rijeku s Cannesom, ali Hrvatsku kao destinaciju možemo slobodno uspoređivati s jugom Francuske.


U Hrvatskoj je manje velikih jahti, ali po broju jahti koje ljeti plove hrvatskim vodama, Hrvatska je defitivno ozbiljna konkurencija južnoj Francuskoj i bit će još ozbiljnija.


Hrvatska, uz svoje mnogobrojne otoke i naselja na obali, ima dvije važne prednosti kad je riječ o jahtingu. Kao prvo, nije još do te mjere devastirana gradnjom na obali i otocima, a kao drugo, Hrvatska je vrlo sigurna zemlja, što je iznimno važno u biznisu s velikim jahtama.


U Hrvatskoj se možete šetati u dva ujutro, s puno većom vjerojatnošću da ćete se dobro zabaviti i nasmijati, nego da ćete imati bilo kakav problem, što je našim klijentima jako važno, kaže Moreno.


Po pitanju rasta tržišta u nautičkom turizmu, smatra da su u ljetnim mjesecima kapaciteti već u dobroj mjeri popunjeni, ali veliku priliku vidi u tome da će jahte, posebno u novoj marini u Rijeci, ostajati u Hrvatskoj i preko zime.


– To potpuno mijenja stvari. Ostanak jahti preko zime znači i puno posla za lokalno gospodarstvo. Kad jahta ljeti plovi po hrvatskom dijelu Jadrana, to je turistička plovidba koja je jedno, a zimski period donosi druge aktivnosti i prilike za zaradu.


Tu je održavanje, opskrba, na brodu je posada koja ima svoje potrebe i tako redom. Možda ne tako dobra strana tog dijela je povećanje cijena usluga i vrijednosti nekretnina, a u tom dijelu lokalne vlasti moraju naći pravi balans.


Rast cijena nekretnina mogao bi postati i problem za sam razvoj nautičkog turizma, jer osim marine, potrebni su vam i skladišni prostori, servisi, razne druge tvrtke, a ako je prostor preskup, nitko neće htjeti ulagati u razvoj tih djelatnosti. Po tom pitanju bi vlasti trebale biti zaista pažljive, kaže Moreno.


Cijene nekretnina mogle bi postati problem i u komercijalnom brodarstvu, uključila se Cosulich, navodeći kako kompanija već neko vrijeme pokušava kupiti zemljište za izgradnju depoa za kontejnere u okolici Rijeke.


– To se pokazuje prilično zahtjevnim. Mislimo da u teretnom prometu postoje znatno veće mogućnosti rasta i razvoja Rijeke, nego u jahtingu.


Veseli nas i to što imate vrlo dobro sveučilište, posebno po pitanju obrazovanja u pomorstvu, na Pomorskom fakultetu. Vrlo dobro surađujemo sa Sveučilištem i zapošljavamo velik broj diplomiranih studenata, u našim tvrtkama u kojima razvijamo nove usluge vezane uz pomorstvo.


Naša povezanost s COSCO-om osigurava nam da Rijeku i Kopar razvijamo kao ulazne luke za terete prema Srednjoj Europi i Balkanu i alternativu lukama Sjeverne Europe, kaže Cosulich.


Ulazne točke


Luke Sjevernog Jadrana, ističe, postaju sve zanimljivije klijentima, dijelom i zbog povoljnijih cijena nego na sjeveru Europe, zbog svog položaja, kao i zbog nastojanja da se osigura više mogućih ulaznih točaka za terete.


– Za velike klijente Kopar i Rijeka postaju sve zanimljivija alternativa Rotterdamu i drugim lukama na sjeveru koje su već u velikoj mjeri zagušene.


Osim toga, bliže su, kada je riječ o linijama s istoka, što bi posebno moglo doći do izražaja uvođenjem taksi na emisije CO2 s brodova, jer znače pet-šest dana manje navigacije.


Pritom, brodari žele imati alternativna rješenja i više ulaznih točki. To se pokazalo i prilikom krize u Pireju, kada je većina tereta skrenuta prema Rijeci i Kopru, kaže Cosulich, objašnjavajući kako se tvrtka posebno fokusira na tržišta na potezu od Jadrana do Baltika koja obuhvaćaju Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Mađarsku, Srbiju, BiH, Slovačku, Češku i Poljsku.


– Na tom je području puno velikih investicija i prilika za razvoj. U Hrvatskoj i Rijeci, budu li količine tereta rasle kako se očekuje, prepreku bi mogla predstavljati željeznica, s obzirom na to da je intermodalni prijevoz tereta u sve većem zamahu, a željeznica tu igra ključnu ulogu.


Željeznica je daleko učinkovitiji način transporta robe i bit će još važnija u budućnosti, budući da i manje zagađuje od prijevoza kamionima.


Velike tvrtke u srednjoj Europi sve više se oslanjaju na transport željeznicom koja će, vjerujem, biti pobjednik, da tako kažem, kad je riječ o kopnenom transportu. Bavimo se i kamionskim prijevozom, ali vidimo da je željeznica sve značajnija, kaže Cosulich.


Fratelli Cosulich bave se i brodarstvom, iako to, objašnjava Moreno, nije primarna djelatnost kompanije.


– Brodovlasništvo je dio povijesti naše obitelji, kojemu se također vraćamo. Godinama ono nije bilo u fokusu naših aktivnosti, ali u zadnjih desetak godina je ponovo zauzelo važnu poziciju unutar grupe.


Sada imamo petnaest brodova, a nabavljali smo ih sukladno potrebama za prijevozom tereta. Nismo išli u nabavku brodova radi njih samih, nego kad se pokazala potreba za njihovim korištenjem, odnosno kad smo imali terete koje treba prevesti, kaže Moreno.


Za kraj, razgovor je skrenuo na usporedbu Trsta, Rijeke i Kopra, a Cosulich kaže kako Rijeka kao sam grad na prvi pogled nije toliko atraktivna kao neki drugi gradovi na hrvatskoj obali, ali ima okruženje s kojim se malo gradova može uspoređivati. Po pitanju razvoja luke i prometnog pravca, kaže kako su mogućnosti velike.


– Zbog toga i ulažemo na ovom području. Smatram da Rijeka može i hoće biti sve značajnija konkurencija lukama na sjeveru, kada je riječ o transportu prema i s tržišta srednje Europe, kao i da bi sve tri luke trebale više i bolje surađivati. Tereta ima za sve tri, a s jačom suradnjom bile bi još konkurentnije lukama na sjeveru. To je realnost, kaže Cosulich.


Rat u Ukrajini


Rat u Ukrajini donio je i grupi Fratelli Cosulich brojne neočekivane probleme, poput slučaja kada je jedan od njihovih brodova, zajedno s posadom, proveo devet mjeseci u ratom zahvaćenom Mariupolju.


– Riječ je o jednom od naših bulk carriera koji je u Mariupolju ukrcavao teret čelika. Uključili smo se u posao transporta čelika iz Ukrajine u Italiju, za što smo nabavili brodove, od kojih je jedan, nažalost, devet mjeseci proveo u Mariupolju.


Na sreću, nitko od posade nije bio ozlijeđen, na kraju su uspjeli isploviti, ali doživjeli su strahote rata. Dvije granate eksplodirale su u neposrednoj blizini broda, a jedna je pala na sam brod, ali nevjerojatnom srećom nije eksplodirala, kažu Marta Cosulich i Tomaso Moreno.


Obiteljska tvrtka


Fratelli Cosulich od svog je osnutka u vlasništvu članova istoimene obitelji, što je u današnjem pomorstvu, transportu i logistici poprilična rijetkost. Ne samo da je obitelj vlasnik kompanije, nego je čak šest od sedam članova uprave pripadnika obitelji.


Marta Cosulich i Tomaso Moreno objašnjavaju kako svatko u obitelji ima svoju ulogu u kompaniji.


– Svatko ima svoje područje kojim se bavi, ali ključne odluke donosimo zajedno. Puno razgovaramo, često se i posvađamo, ali na kraju uvijek nađemo rješenje.


Za razliku od menadžera kojima je to samo dio karijere, nama je ovo i stvar obitelji i znamo da svatko od nas u svakom trenutku radi ono što je najbolje za kompaniju, ističu.


Obiteljska atmosfera odražava se i na zaposlenike tvrtke.


– Mislim da se naši zaposlenici osjećaju sigurnije nego u tvrtkama s razgranatom vlasničkom strukturom. To pokazuje i činjenica da imamo relativno malu fluktuaciju zaposlenika koji s nama u prosjeku ostaju vrlo dugo, često i do kraja karijere, kao i činjenica da imamo već i drugu ili treću generaciju zaposlenih, dakle ljude čiji su roditelji ili djedovi i bake radili s nama, kaže Cosulich.