Ove godine obilježava se 60. godišnjica utemeljenja jednog od najdugovječnijih festivala na ovim prostorima, MIK-a. Bio je to povod za razgovor s pjevačicom osebujnog glasa, Irom Kraljić, koja je bila članica benda Uragani i Grupe 777, a vrlo često nastupala je i kao solistica. Prisjetivši se svojih početaka na Festivalu Melodije Istre i Kvarnera uzdahnula je i rekla – bilo je to sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća.

– Moj prvi MIK bio je 1966. godine. Izvodila sam samostalno skladbu »Zagrljaj Kvarnera«, ali i pobjedničku pjesmu »Bokaleta«, u duetu s Dinkom Banićem. On je u to vrijeme bio član riječkog Tria Tividi. S istarskom ljestvicom se do tada nije susretao. Došao je kod mene i na klaviru sam mu svirala i pjevala pjesme koje u sebi sadrže istarsku ljestvicu, kako bi stekao uvid u taj glazbeni izričaj.

Pitamo koliko se ona do tada susretala s istarskom ljestvicom.

– Kao malena išla sam kod kume u Omišalj i tamo sam prvi puta došla u doticaj s istarskom ljestvicom. U glazbenoj školi, koju sam pohađala, jako smo puno radili s istarskom ljestvicom, što mi je jako drago. Kako je Banić bio glazbenik nije bilo nikakvih problema. U narednoj godini smo ponovno nastupili u duetu, i to sa skladbom »Jurina i Franina«. Te godine sam pobijedila s pjesmom »Otišal je opet brodit«, autora Ljube Kuntarića, prisjetila se Kraljić.

Ira na plakatu, Ira ispred plakata

Pseudonim

Suradnja Ire i Ljube Kuntarića bila je »na neznano«.

– Zanimljivo je to što je do naše suradnje došlo sasvim slučajno. Dobila sam za festival kompoziciju »Otišal je opet brodit« koja je na festival stigla pod pseudonimom Mate Mandrač. Nisam znala da je to zapravo kompozicija Ljube Kuntarića. Bio je zanimljiv naš susret u Velikom Lošinju gdje sam tad pjevala. Ljubo se slučajno našao tamo u hotelu Punta, prišao mi je, razgovarali smo o glazbi, predstojećem festivalu i rekla sam mu da pjevam pjesmu »Otišal je opet brodit«, pričali smo o toj skladbi, ali Ljubo je ostao i dalje anoniman. Tek za vrijeme festivala, saznala sam da je on zapravo skladatelj te moje pjesme. Osvojili smo prvu nagradu publike, Arenin pokal, nagradu Roženice, a Ferdo Pomykalo i nagradu za najbolji aranžman.

Prvu nagradu žirija dobila sam i naredne 1968. godine za izvedbu pjesme »Barbe« Nella Milottija, koju sam izvela u duetu s Rolandom Šusterom. Kad sad gledam unatrag, tih sam godina dobila brojne nagrade. No godine 1969. odlazim u Njemačku. Jedan period, kojih četiri godine, nije me bilo u Rijeci. Pjevala sam za Amerikance u njihovom tamošnjem hotelu u Garmishu. Imali su veliki rekreacijski centar. Bilo je izvrsno.

No, jedan poziv mijenja sve, reklo bi se.

– Nije bio jedan. Mirko Sertić iz Grupe 777 stalno me je nazivao i nagovarao da se vratim i da ćemo osnovati grupu. I tako sam se 1973. godine vratila i osnovali smo Grupu 777. U njoj smo bili Andrej Baša, Mirko Sertić, Andrija Fišćur, kojeg nažalost više nema, i ja. Svirali smo diljem bivše države i nastupali smo na svim festivalima. Nastupala sam dakako i na brojnim MIK-ovima, ali nemojte me pitati koliko puta i s kojim pjesmama, jer sam zaista imala jako puno nastupa, kazala je Ira.

Sjećanje s turneje po bivšem SSSR-u

Ira Kraljić u društvu vrsnih glazbenika – Mario Nardelli, Ferdo Pomykalo i Josip Pepi Forenbacher

Vranić zel i leta

Ira se MIK-u opet vratila 1980. godine.

– Te ‘80. sam nastupila s Milottijevom skladbom »Ki bi rekal«, koja osvaja nagradu Roženice za najbolje korišten istarski melos. Sjećam se MIK-a 1985. godine kad sam nastupila s pjesmom »Mažinin« Andreja Baše. Pjesma je više rokerska. Nadam se da Radio Rijeka ima snimku. Bilo bi lijepo da je koji put puste. Pjevala sam na zadnjem starom MIK-u 1986. godine. Nastupila sam s Aldom Galeazzijem. Izvodili smo skladbu »Boćar«, za koju smo osvojili prvu nagradu publike, a Zoran Markulj nagradu za najbolji aranžman.

Zanimalo nas je i što je bilo s nastupima na novom MIK-u.

– Na zadnjem starom MIK-u bila sam s Aldom koji je bio izvrstan. No, jednom prilikom mi je ispričao kako je pitao Bašu da nastupimo na novom MIK-u te da mu je Baša rekao da smo prestari. I to je bilo to.

Zanimalo nas je i što voli slušati za svoju dušu.

– U duši sam oduvijek bila rokerica. Grupa 777 u Ljubljani je nastupila na rock festivalu Bum 1973. s pjesmom »Hej, zar ne čuješ«. Čuli su nas iz Jugotona i pozvali da snimimo ploču, ali su nam isto tako rekli da se od rocka ne živi i da se okrenemo komercijali, što smo i učinili, ali u duši sam uvijek ostala rokerica. Posebno volim Black Sabbath i Three Dog Night i zapravo sve rock grupe. Žao mi je što nisam imala priliku snimiti neki rock materijal.

Nisam imala s kime surađivati. Kao žena nije mi bilo jednostavno imati samostalnu karijeru. No srećom prije samostalne karijere, s Uraganima i Daliborom Brunom 1968. snimila sam rock pjesme. Završila sam glazbenu školu te sam svirala sintesajzer i pjevala. Uragani su prvi nastupili na Korzu, u to vrijeme je to bilo jedinstvena stvar. Ja sam potom otišla u Njemačku, a Dado u Korni grupu, i tako se priča završila, ispričala nam je naša sugovornica.

Ira Kraljić i Ronald Šuster

Ira 2014. godine na proslavi »Husara« s Mirkom Sertićem i Andrejom Bašom, Foto: Marko Gracin

Lijepa sjećanja

Kazala je da ima lijepa sjećanja i na deset godina provedenih u Grupi 777.

– Bilo je to lijepa suradnja. Svi smo bili prijatelji i lijepo surađivali. I danas se nalazimo za rođendan, Božić, Uskrs, ali to je više kao ženski kružok na koji dolaze Nevia Rigutto, Betty Jurković, Neda Devčić, Jadranka Čubrić, Alida Delcaro i dva kavalira. To su Mirko Sertić, naš šef iz Sedmica i naš mladi prijatelj, dobri David Danijel.

Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih i u bivšoj državi pomno su se pratili modni trendovi. Ira nam je tako otkrila što je bilo presudno za dobar modni stil.

– Za izvedbu »Bukalete« u Areni odjenula sam crnu haljinu bez rukava, nešto kraću, ali ne kao ove današnje minice. Redatelju Antonu Martiju se to jako svidjelo, a i publici. To je polučilo veliki uspijeh. Mama moje prijateljice šivala je meni i Neviji, a poslije smo kupovale garderobu u inozemstvu. Nismo pratile Burdu, već gledali talijansku televiziju RAI i od njih saznavali što je u modi, ali i koji su glazbeni trendovi kazala je Kraljić. Dodala je i kako se festival Sanremo oduvijek prati.

– Njihova ovogodišnja pobjednica i predstavnica na Eurosongu je dobra, ali naš Baby Lasagna je puno bolji. Glazba, ali i tekst je aktualan. Voljela bih da pobjedi premda presudnu ulogu ima novac koji za to daju bogatije zemlje, ali svejedno navijam za Baby Lasagnu, kazala je riječka pjevačica.

Ira Kraljić, David Daniel, Nevia Rigutto i Betty Jurković

Lidija Percan, Andrej Baša i Ira Kraljić

Pohane krizanteme

Na upit što bi savjetovala mladim glazbenicima kaže:

– Mladim glazbenicima bih savjetovala da ustraju, da budu uporni. Ako vole ono što rade, onda će i uspjeti, istaknula je Kraljić.

Anegdota na svom glazbenom putu imala je puno. S nama je podijelila ovu:

– Grupa 777 sedamdesetih godina prošloga stoljeća imala je tri turneje po bivšem SSSR-u. Išli smo do granice s Finskom, te sve do granice sa Sibirom. Bili smo na putu po tri mjeseca. Kako smo puno putovali avionima i vlakovima u gradu Kazanj nestao mi je mali crveni koferić za cipele. Morala sam kupiti cipele. Bile su grozne, jako ružne, ali nije bilo izbora. Nakon što sam se vratila u Rijeku javljeno mi je da je kofer pronađen. Ništa nije nedostajalo. Jednostavno se bio zagubio i srećom je pronađen. Kao stranci u tadašnjem SSSR-u dobro smo jeli. Jedne su godine s nama bili Miro Ungar i Marjan Miše.

Ručali smo i večerali u finim restoranima. Omiljeno jelo nam je bio Beef Stroganoff, ali Nevia i ja voljele smo za ručak pojesti i zdjelu borovnica. Uživale smo. Kava im je bila katastrofa. Blatna voda. Naučile smo piti čaj u kojem uživam i danas u večernjim satima. Ima puno zanimljivih anegdota iz toga vremena, naglasila je naša sugovornica i potom nam ispričala jednu vezanu uz Japan.

Tamo je boravila u prijateljskom gradu Kawasakiju, na poziv Grada Rijeke, uz bračni par Šober, vrsne operne pjevače i klaviristicu Ninu Kovačić. Održala je i nastup, a kao zanimljivost navela je priču vezano uz jednu večeru. Naime, kako ne voli suši, servirali su joj pohane krizanteme, za koje je kazala da su bile jako ukusne. Na kraju razgovora za naš list istaknula je kako joj je jako drago da se MIK-ova obljetnica prigodno obilježava.

Ira Kraljić i Dinko Banić koji su pjesmom “Bokaleta” osvojili publiku, fotografirani s dirigentom Josipom Pepijem Forenbacherom

Grupa 777