Jekom nabijeni vokali i nježne note na gitari, ugodna pratnja sintesajzera i minimalistički ritmovi vrlo brzo su stvorili sanjivi ambijent idealan za prepuštanje kontemplaciji i gubljenju u vlastitim mislima i osjećajima
RIJEKA Distune promotion i Studentski kulturni centar i dalje nižu zanimljive događaje diljem Rijeke u sklopu programa Impulse festivala.
Nakon izložbe posvećene jednoj od najpoznatijih izdavačkih kuća, Constellation Records, tribine o autorskim pravima te koncerta legendarnog Mikea Watta, red je došao na još jedan glazbeni nastup, ovog puta kalifornijske psych-pop-noir skupine VUM, te domaće snage pod nazivom ManMachine.
Miljenici Molly Nilsson i Henry Rollinsa dolaze iz Los Angelesa gdje dobivaju sve veću pozornost i riječi hvale.
Samo riječi hvale
Ne čudi stoga da je tjednik L.A. Weekly upravo ovu zanimljivu trojku smjestio na treće mjesto svoje ljestvice glazbenih skupina iz Los Angelesa sa ženskim vokalom.
VUM je nastao 2008. kada su Jennifer Pearl i Christopher Badger počeli eksperimentirati sa sintesajzerima, ritam mašinama i sekvencerima, otkrivajući široku lepezu melankolije i snenih vokala, da bi im se 2012. pridružio i bubnjar/perkusionist Scott Spaulding te tako upotpunio njihov izričaj popularno nazvan L.A. noir.
Nakon Zagreba stigli su u Rijeku, u sklopu prve europske turneje na kojoj promoviraju drugi album »Psychotropic Jukebox«.
Otvorenje večeri ispunjene sintesajzerima pripalo je domaćoj snazi new wave i synth pop scene, ManMachineu. Kao što se iz samog imena može naslutiti, čovjeka-mašinu čine Goran Uroić i njegov Roland XP50 stvarajući simbiozu koju je svakako zabavno gledati i slušati. Jednostavni ritmovi i zvukovi 90-ih, prožeti još jednostavnijim melodijama, te štreberski izgled glavnog protagonista na prvi pogled izgleda kao dobro osmišljena parodija nalik »Osveti šmokljana«.
Naočale, odijelo i retro zvukovi međutim skrivaju duboke osobne osjećaje i priče koje je ManMachine s potpunom predanošću svirao, pjevao i recitirao. »I hate human race« ili »We are snowflakes« svakako su emocijama ispunjene tužaljke i uspavanke prožete vlastitim propitivanjem svijeta i ljudskih odnosa, iako se slušatelju neprestano nameće pitanje nalazi li se na večeri poezije ili stand-up komedije.
Izvrsni noir
Nakon što je ManMachine uveo prisutne u svijet melankolije, VUM je nastavio putovanje i istraživanje mol ljestvica. Jekom nabijeni vokali i nježne note na gitari, ugodna pratnja sintesajzera i minimalistički ritmovi vrlo brzo su u Tunelu stvorili sanjivi ambijent idealan za prepuštanje kontemplaciji i gubljenju u vlastitim mislima i osjećajima.
Mistika koju ovaj trojac s lakoćom stvara može se jednako uspješno uklopiti u šetnju mračnim noćnim ulicama, ali i u lutanje bespućima pustinje. Repetitirajuće dionice i melodije otvaraju vrata novim dimenzijama i cijelom jednom svijetu koji ovi sanjari stvaraju. Svojom su premijerom u Rijeci uspješno dokazali da je ponekad manje zapravo više.
