Ovogodišnji Festival Melodije Istre i Kvarnera ponudio je pregršt emocija, a apsolutne pobjednice iza sebe ostavljaju turneju za pamćenje. Srca publike diljem Kastva, Pule, Bakra, Ližnjana, Krka, Rijeke i Crikvenice, a sigurno i dalje, osvojile su veličanstvene Donne. Četiri iznimne i dobro poznate vokalistice našeg kraja – Jozefina Jurišić, Karin Kuljanić, Martina Majerle i Tamara Brusić, svojom su sinergijom, elegancijom i vokalnom snagom doslovno poharale festivalske pozornice. Pobijedile su u tri od ukupno sedam večeri, a na svim preostalima nisu padale ispod drugog mjesta! O nestvarnom uspjehu, suzama i smijehu iza kulisa, pobjedničkoj pjesmi »Kostrenski kapetani« iza koje leži duboka tradicija pomorstva našeg kraja, ali i sjećanju na neponovljivog barda mikovske kulture Andreja Bašu, razgovarali smo s Karin Kuljanić, koja je u ime ovog zlatnog kvarteta preuzela ulogu glasnogovornice.

Nema većeg priznanja

Čestitke na zasluženoj pobjedi i apsolutnoj dominaciji na ovogodišnjem MIK-u. Kako se osjećate, jesu li se slegli dojmovi?

– Hvala! Dojmovi se još uvijek nisu slegli, naći ćemo se na probi i sigurno ćemo si imati još štošta ispričati. Bio je ovo vrlo intenzivan MIK, toliko drukčiji nego inače, u prvome redu zbog gubitka koji nas je šokirao prije samog početka festivala. Kad čovjek prolazi kroz intenzivne emocije gubitka, u tijelu i umu se isprepliću i izmjenjuju snažne emocije, koje su na suprotnim stranama polariteta: od tuge do radosti stalno se klackamo kako bismo se našli u sredini, u nekoj takozvanoj ravoteži. Otprilike tako je to izgledalo na ovogodišnjem MIK-u. Bilo je nestvarno ne vidjeti Bašu kako sjedi u prvome redu ili kako hoda po hodnicima. Meni se više puta učinilo da ga negdje »vidim«, a znam da su takav osjećaj imali mnogi od nas u karavani. Dakle, ovaj MIK je bio zaista intenzivan i poseban, od ogromne tuge i spoznaje da Andrej više nije s nama, do činjenice kako MIK ide dalje i da se upravo zbog Baše svi zajedno moramo potruditi ovaj MIK odraditi najbolje što možemo. Sigurna sam da će ljubav i poštovanje prema domaćem »ča« koje nam je ostavio u nasljeđe živjeti i dalje. Hvala Danijeli i Vjeku, Franu i cijelom timu na organizaciji, svi smo ove godine radili u specifičnoj atmosferi. Moram priznati da su svi članovi karavane ove godine bili toliko divni, svi izvođači, orkestar, prateći vokali, tonci, dečki iz tehnike, naši voditelji i hostese. Bili smo kao jedno tijelo, osjetilo se pravo zajedništvo – ono pravo srce mikovsko! Glazba nas doista sve ujedinjuje i sve nas je nosila na svojim krilima.

Koliko vam znači ova pobjeda koja u prvom redu dolazi od publike, što je sigurno veliko priznanje?

– Nema većeg priznanja. Lijepo je i kad te struka nagradi, međutim, ova nagrada pokazuje da smo dotakle srce publike. Nama je ova pobjeda bila san koji smo priželjkivale. Taj san prva je sanjala Tamara Brusić. Ona je prva čula pjesmu i dobila ideju, tj. viziju da nas spoji. Nas tri smo se istog trena odazvale, uopće se nismo dvoumile jer smo osjetile trnce na koži kad smo čule demo snimku. A da nas je netko pitao u studenom prošle godine hoćemo li ići ove godine na MIK, tada bismo sve četiri rekle da nećemo. Međutim, kad smo čule pjesmu, momentalno smo se odazvale. Zašto? Osjetile smo snagu, priču koju nosi i htjele smo je prenijeti publici. Valja naglasiti da su Donne vokalne interprete, svaka od nas je solistica za sebe, sve imamo svoje pjevačke karijere, a i ova priča i ova pjesma veže sve žene, ponosne, naročito one koje imaju muškarce na moru. Priča o kapetanima je vezana upravo uz ovaj naš kraj. Konkretno, pjesma govori o kostrenskim kapetanima, tako da je Kostrena dobila još jednu posebno lijepu pjesmu, ali oni mogu biti bakarski, lošinjski, rapski, istarski, trsatski… Ne tako davno muškarci su odlazili na more po godinu, dvije ili tri. Osjetile smo da upravo ova priča o kapetanima ima transgeneracijsku snagu, seže daleko u prošlost, i ovo je i naša priča. Pjevamo u ime svih onih žena koje su ponosno čekale i čekaju svoje muževe. Ta snaga se osjetila kroz tekst i glazbu, što je publika u konačnici i prepoznala i nagradila.

Donne na finalnoj večeri u Crikvenici / Foto ANTO RAVLIĆ

Poseban dress code

Pjesma na emotivan način progovara o našim kapetanima, o tradiciji vezanoj uz more, plovidbu, brodove… Dominira tema udaljenosti i čežnje za rodnom grudom. Na koji način je vama kao Donnama ta tema bliska?

– Svaka od nas, ako ne direktno u obitelji, ima u svojoj bližoj okolini muškarce kapetane koji su plovili. One koji su »tukli« more, a za to isto vrijeme žene su držale sva četiri kantuna kuće, čuvajući obitelj i tradiciju. Osjećam da je upravo taj moment empatije i povezanosti s tom tradicijom prolazio kroz nas. Kad smo pjevale »Kostrenske kapetane«, imale smo nevjerojatnu izvedbenu sinergiju i snagu. Ništa nije bilo jednostavnije nego nas četiri solistice staviti u zajednički projekt. Čim smo otpjevale prve taktove, znale smo da ćemo zaplivati skupa s kapetanima i glazbom.

Kako je bilo surađivati s autorima?

– Lara Pilepić i Robert Pilepić su hitovski tandem s izuzetnim senzibilitetom za ono što svi ćutimo, a oni to tako dobro znaju prenijeti kroz svoje pjesme. Naš maestro i producent Aleksandar Valenčić zaslužan je za aranžman i atmosferu pjesme, za koji zaista mislim da je svjetski. Otpočetka smo znale za ovu pjesmu »to je to«, da je ovo prava pjesma za MIK, i da upravo nju želimo zajedno otpjevati.

Kad ste shvatili da je pjesma »sjela« publici?

– U Kastvu na proglašenju smo dobile potvrdu da je sve što intimno osjećamo, istinski moguće prenijeti publici. Ispočetka nismo bile sigurne kako ćemo biti primljene jer prvi put pjevamo u kvartetu, uza sve pozitivno iščekivanje. Potvrdu smo, u svakom slučaju, dobile vrlo brzo i u drugim gradovima, budući da je publika reagirala na vrlo sličan, da ne kažem na identičan način. To nam je dalo dodatni vjetar u leđa i kako je karavana išla dalje, vidjelo se da ljudi pjevaju iz publike i prihvaćaju pjesmu.

Imale ste i poseban dress code?

– Namjerno smo izabrale bijelu boju jer su upravo bijelu boju nosile žene bakarskih kapetana kad bi im muževi odlazili na dugu plovidbu. U Bakru, koji je bio grad gospode i kapetana, žene bi odlazile na takale, odakle bi mahale bijelim lancunima. Želimo zahvaliti Bibi Pliško iz Vjenčanica Biba, koja nam je pomogla da izgledamo upravo onako kako smo željele.

Najljepše – zajedništvo

Kako je bilo iza kulisa samog festivala? Mikovska karavana je poznata po specifičnom štimungu, dugim putovanjima, vožnji busom, druženjima…

– Bilo je predivno. Iz svakog grada nosimo posebne doživljaje, od svlačionica, kuloara. Bilo je svega. Što se dogodi na MIK-u, ostaje na MIK-u! Netko je dolazio prerano, ili u zadnji tren, ali najvažnije je da nikog nismo nigdje ostavili (smijeh). Ono najljepše od svega bilo je zajedništvo, to što nas je glazba okupila bez obzira na godine i generacije. Taj duh kroz domaće »ča« uvijek je prisutan kod MIK-a, a zaista se nadam da će živjeti i dalje.

Nastavljate li nakon MIK-a vaše zajedničko glazbeno putovanje i suradnju? Koji su planovi za dalje, imate li već dogovorene nastupe za ovo ljeto?

– Imamo puno planova. Koncerti se već bukiraju za ljeto, a s obzirom na uspjeh na MIK-u, kalendar se sve brže puni. Uz naš bend planiramo koncertne nastupe diljem regije. Ovo je tek početak za Donne. Sve smo složne da želimo raditi zajedno. Svaka će i dalje imati samostalnu karijeru, ali imat ćemo i ovaj projekt koji nas zajedno veže i ispunjava. Vjerujemo da ćemo imati i novih pjesama i da ćemo naše kancone prezentirati na najljepši mogući način na nacionalnoj razini, a možda i dalje. Planiramo snimanje spota kako bi pjesma dobila svoj vizualni identitet.

Znači li to da ćemo vas i druge godine vidjeti na MIK-u zajedno?

– Ne znam, nisam sigurna, sve je moguće. Neću reći ni ne, ni da. Mislila sam da ove godine neću ići na MIK pa na kraju jesam. I nije moglo sve skupa bolje ispasti. Bilo bi svakako lijepo kad bi Donne imale još lijepih pjesama koje bi se prepoznale i pjevale i na nacionalnoj razini. Otvorene smo za daljnje zajedničke projekte, a posebno nas veseli interakcija s publikom, tako da želimo pjevati što više, jer u tome i jest prava snaga Donna!

Prijavite se!

Što biste poručile svim onim mladim glazbenicima koji se tek premišljaju bi li se prijavili na MIK sljedećih godina?

– Da propuštaju puno toga ako se ne prijave. Puno prijateljstava, ljepote, zajedništva, druženja, osobnog rasta i razvoja. Vjerujem da se svi koji su ove godine bili u karavani vraćaju kući promijenjeni nabolje, bogatiji za veliko iskustvo zajedništva i ljepote. To je upravo ono što MIK i jest. Osobno sam na MIK-u bila više od 20 puta, očito je da sam se »navukla« na MIK.

Gdje će stajati pobjednički kipić? Kod jedne od Donna ili će se rotirati?

– Nismo se ništa dogovorile, ali mislim da ga nećemo rotirati. Danas ga nosim na probu pa ćemo odlučiti. Naći ćemo mu već negdje najbolje moguće mjesto! Sigurno ćemo i dalje pjevati, pa će doći i neke nove nagrade i nove glazbene razglednice, na radost i veselje Donna i naše publike.